24. svibnja, dan za finale kupa

24. svibnja, dan za finale kupa

Rijeka je svoj prvi trofej osvojila u sezoni 1977./78. pobijedivši u finalu jubilarnog 30. Jugokupa Trepču rezultatom 1-0. Sezonu kasnije Rijeka će postati do tada jedina momčad uz Crvenu zvezdu i Hajduk koja je uspjela obraniti naslov osvajača Jugokupa. To će biti treći trofej za Bijele s Kantride s obzirom da je ranije te sezone osvojen i Balkanski kup. Pa krenimo redom.

Prvo finale Jugokupa

IMG_1616

U sezoni 1977./78. Rijeka je do finala Jugoslavenskog nogometnog kupa stigla pobjedivši nekoliko velikih protivnika. U šesnaestini finala na Kantridi pada Partizan 1-0 (Kustudić). U osmini finala u gostima Rijeka pobjeđuje Dinamo Vinkovce  0-1 (Radović), da bi u četvrtfinalu Bijeli s Kantride putovali u Split na noge Hajduku koji je u posljednjih pet sezona pet puta bio pobjednik Jugokupa. Iako nitko Rijeci nije davao ni minimalne šanse Kustudić s 11m donosi pobjedu Rijeci od 0-1 i prolazak u polufinale gdje Rijeku čeka Velež. Velež je pao na Kantridi golovima Kustudića, Desnice s 11m i Ružića (3-1) te se Rijeka po prvi put našla u finalu Jugokupa gdje će joj protivnik biti također debitant u finalu, Trepča.

Zanimljivo je da su tri dana prije te finalne utakmice Trepča i Rijeka odigrale prvenstvenu utakmicu u Kosovskoj Mitrovici. Obje momčadi poslale su na teren sastave bez većine standardnih prvotimaca s mislima okrenutim prema finalu Jugokupa. Rijeka je nastupila u sastavu: Ravnić, Devescovi, Peranić (Makin), Šestan, Šugar, Car, Bilibajkić, Juričić, Radović, Fegic (Durkalić), Barišić. Na Stadionu kraj Ibra pred 1000 gledatelja u gotovo prijateljskom tonu Rijeka je pobijedila 1-2, a Trepča se pomirila s odlaskom u drugu ligu. Mladi Fegic koji se po prvi put našao u početnoj jedanaestorci dovodi Bijele u vodstvo u 14′ na asistenciju Juričića. Već u 20′ Zakiri poravnava na 1-1, da bi u 50′ Radović lukavo provukao loptu pored trojice obrambenih igrača i pored Mutibarića plasirao je u mrežu za pobjedu 1-2. Majstorskim intervencijama na utakmici se istaknuo mladi Mauro Ravnić.

IMG_1622IMG_1621IMG_1615

IMG_1625

Uoči finala izlazi novi broj klupskog lista Nogometnog kluba Rijeke u potpunosti posvećenog finalnoj utakmici. List je tiskan u rekordnih 30000 primjeraka. Više od 3000 navijača u srijedu rano ujutro krenulo je za Beograd. Trener Spasojević unatoč ozljedama bio je optimističan: Mnogo nam je stalo do kupa, njemu smo mnogo toga podredili i normalno je da svi želimo uspjeh. Imali smo težak ždrijeb, eliminirali smo Partizana, Hajduk, Dinamo iz Vinkovaca koji je u to vrijeme bio jedan od vodećih zapadnih drugoligaša, pa zar da pokleknemo na posljednjoj stepenici? U nogometu je međutim sve moguće i ako nas Trepča nadigra i pobijedi u sportskoj borbi mi ćemo im od srca čestitati. Stanje u momčadi nije dobro. Cukrov i Kustudić ozlijeđeni su u Rimu na utakmici Italija – Jugoslavija. Makin se ozlijedio na utakmici protiv Crvene zvezde, a u Kosovskoj Mitorvici ozlijedili su se Radović, Fegic i Peranić. Ružić vuče ozlijedu od ranije. Fizioterapeut Vlado Vrcić ulaže velike napore da ih sve osposobi pa se nadam da ćemo u srijedu nastupiti u najjačem sastavu.

IMG_1627IMG_1626

finale 78

Na Marakanu su 24. svibnja 1978. god. u 1645h pred 40000 gledatelja u fantastičnom ambijentu istrčali: Avramović, Makin, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Durkalić, Radović (od 115′ Šugar), Kustudić, Ružić, Desnica. Suci utakmice bili su Radmilo Ristić iz Beograda s pomoćnicima Ivanom Radićem iz Solina i Đorđe Pevčevićem iz Valjeva. Bila je to divovska borba puna nervoze ali sa sportskim ponašanjem. Najbolje to prikazuje trenutak kada je Radović fauliran ali sudac Ristić ne prekida igru. Tada golman Trepče Mutibarić izbacuje loptu u aut kako bi se ukazala pomoć Radoviću. Pomoć je ukazana i igra nastavljena ali sada Ružić izbacuje loptu u aut vračajući je tako Trepči.

IMG_1617

Nakon početnog ispitivanja snaga Rijeka preko Durkalića prijeti u 5′. Minutu kasnije Ademi puca ali se Avramović nije dao iznenaditi. U posljednjim minutama prvog poluvremena Cimili iz slobodnog udarca s 25m puca ali Avramović velikom obranom spašava vrata Rijeke. U drugom poluvremenu opet prva prijeti Rijeka i to opet preko Durkalića u 58′ koji puca iz voleja no Mutibarić brani udarac. Pet minuta prija kraja utakmice Kustudić odlično proigrava Desnicu koji puca, Mutibarić je svladan ali je loptu zaustavila greda pa regularni dio završava rezultatom 0-0. U kratkoj pauzi je vidno ljutiti Spasojević očito pronašao prave riječi jer čim se krenulo s centra Radović je prihvatio loptu i krenuo desnom stranom, zaobišao jedno igrača i nastavio u punom trku. Trčao je u sprintu 30 metara i stigao pred vrata te se našao oči u oči s Mutibarićem kojeg je vješto svladao i zabio kako će na kraju ispasti, tada najvažnij pogodak u povijesti Rijeke za njen prvi trofej. Milan Radović tako postaje junak utakmice iako su svi bili na svoj način junaci ovog iscrpljujućeg finala. Nakon utakmice igrači Rijeke i trener bili su jednako kritični prema svojoj igri ali svjedno oduševljeni osvajanjem prvog trofeja.

IMG_1619

Radin

Hrstić: Ovo mi je najradosniji trenutak u životu. Igrali smo u grču, a i rijetkost ja da se na takvim utakmicama viđa lijep nogomet. Nismo igrali kako možemo ali je pehar naš.

Juričić: Umoran sam i sretan, nem ogu govoriti od uzbuđenja.

Avramović: Utakmica je bila teška. Prevelika je bila želja, a noge su bile kao odsječene ali ipak smo uspjeli.

Šugar: U životu nisam bio sretniji.

Ružić: Zadvoljan sam i presretan. Igrači su se trudili, išlo je teško ali je najvažniji konačan rezultat. Trpča me iznenadila ali smo ipak dokazali da smo kvalitetnija momčad.

Radin: Ono čega smo se plašili, to se ostvarilo. U utakmicu smo ušli ušli puni nervoze. To nas je sputalo pa nismo pokazali igru kakvu možemo pružiti. Najvažniji je rezultat.

Cukrov: Takvoj Trepči nismo se nadali. U produžetku smo dokazali da smo bolji, dali smo gol i sačuvali vodstvo.

Kustudić: Ovo je povijesni trenutak riječkog nogometa. Veliki udio u pobjedi imali su naši navijači i ja im se zahvaljujem u ime svih suigrača. Bodrili su nas kad je bilo najteže, u jednom trenutku zaplakao sam od sreće.

Makin: Igralo je srce i želja, to nas je sputalo ali smo se ipak zasluženo domogli najdragocjenijeg trofeja.

Durkalić: Nije nam išlo kako smo željeli ali najvažniji je rezultat. U životu nisam ima sretnijeg sportskog trenutka.

Desnica: Ovo je najveći trenutak za mene, naš klub i riječki nogomet. Zasluženo smo pobijedili iako nismo igrali kako možemo.

Radović: Za jednog sportaša nem ože biti veće radosti i sreće od ovoga što sam danas doživio. Postigao sam gol koji je odlučio finale, koji nam je omogućio da se domognemo ovog trofeja.

Spasojević: Zasluženo smo pobijedili u utakmici u kojoj se igralo u grču. Trepča se predstavila kao dobar suparnik dok su naši igrači bili sputani važnošću utakmice. To je dokaz da još uvijek naša momčad nije zrela za tako velike utakmice kao i da ih ne mogu igrati normalno kao ostale susrete. Odlučila je sredina terena gdje je Trepča bila bolja prvenstveno zbog toga što sva tri naša vezna nisu bila potpuno zdrava. Imali smo previše nedovoljno oporavljenih igrača ali smo ipak zasluženo pobijedili.

Sutradan je u Rijeci na trgu Republike u 18 sati upriličen veličanstveni doček na kojem je 15000 ljudi slavilo svoje junake.

IMG_1624

IMG_1620IMG_1624 - Copy

Drugo finale Jugokupa – uzvratna utakmica u Beogradu

Dan nakon prve finalne utakmice igrači Rijeke imali su na rasporedu dan za odmor, kupanje u bazenu, saune, masaže. Najvažnije je bilo da utakmica nije ostavila posljedice na igrače, a dobra vijest je bila da se Fegic vraća u normalan trenažni proces te će biti spreman za uzvratnu utakmicu kupa. Do 24. svibnja Rijeka će sve posvetiti prirpemama za tu utakmicu. Milan Radović, strijelac jedinog gola u prošlogodišnjoj pobjedi nad Trepčom u finalu kupa vratio se u petak s odsluženja vojnog roka tijekom kojeg je trenirao s igračima Partizana. Do nedjelje će Bijeli provesti vrijeme na Platku, a dvadeset igrača se prirpemalo na planinskom zraku: Avramović, Ravnić, Hrstić, Filipović, Cukrov, Makin, Radin, Juričić, Belić, Bursać, Šestan, Tomić, Ružić, Jerolimov, Desnica, Radović, Bačvarević, Peranić, Fegic i Jasprica.U nedjelju su odigrali međusobnu trening utakmicu na Kantridi koja je završila rezultatom: Bijeli – Plavi 4-4 (Desnica x3, Ružić; Fegic x2, Jerolimov, Radović). U Beograd su krenuli u utorak navečer nakon treninga na Kantridi, dva dana prije uzvratne utakmice. Bijeli vlak krenuo je za Beograd 23. svibnja u 23 sata ispunjen do posljednjeg mjesta s oko 850 navijača Rijeke.

Brnčić: Na jedan gol naše prednosti uopće ne računamo. Smatramo kao da ne postoji. Igrat ćemo od nule. Sve ispočetka. Nije nam cilj braniti stečeno na Kantridi, zadatak je samo jedan, igrati za novu pobjedu.

Radin: Trofej je teže braniti nego osvojiti, jer u prvom jurišu, jača je želja, veća motivacija, manje opterećenje. Mi smo prošle godine bili izraziti favoriti, a teško smo se domogli dragocjenog pehara, a ove godine bit će nam i još teže. Rezultat i pobjedu s Kantride možemo gotovo zanemariti. Sve će se odlučiti u Beogradu. Naša je velika želja da ponovimo prošlogodišnji uspjeh, da pehar vratimo u naše vitrine, a intimno smatram da smo u sadašnjem trenutku to u stanju ostvariti, jer vjerujem da smo bolji od Partizana.

Uoči ove utakmice Partizan nije osvajao jugokup 22 godine. Ukoliko Partizan dobije jednim golom razlike igraju se produžeci od dva puta po 15 minuta, Ako i nakon toga ne bude pobjednika sutradan će se igrati nova utakmica. Radin je, ako i sezonu ranije, donio Štafetu mladosti na stadion.

24. svibnja 1979. u 16:45h na stadionu Crvene zvezde uz izravan televizijski prijenos utakmice pred 70000 gledatelja istrčali su Avramović, Makin, Hrstić, Cukrov, Radin, Juričić, Bursać, Radović (od 46′ Fegic), Tomić, Ružić (od 60′ Bačvarević), Desnica. Rijeka je igrala taktički mnogo hrabrije nego Partizan u prvoj utakmici u Rijeci. Prihvatili su izazov domaćina na otvoreno nadmetanj pa je takav pristup oplemenio igru tempom, ritmom, živošću i brzim akcijama. Junak utakmice bio je iskusni reprezentativni vratar Rijeke Avramović, a jedini koji nije bio na visini zadatka je sudac Tome Manojlovski iz Tetova koji je imao neku svoju računicu. U 6′ Desnica je prošao dva igrača Partizana na lijevom krilu i ubacio za Radovića koji ulazi u šesnaesterac i pokušava pucati ali je dva puta sapleten no to nije dovoljno da bi sudac svirao prekršaj. Tri minuta kasnije Santrač jakim udarcem zagrijava Avramovića koji paradom brani. U 21′ najbolja prilika Rijeke. Tomić ubacuje s desne strane, Radovič propušta loptu za Ružića koji puca, lopta prolazi golmana Partizana ali se zaustavlja na stativi. U sljedećim minutama igrači Partizana dva puta pogađaju okvir gola no na odmor se odlazi bez pogodaka. Na početku drugog poluvremena dvije velike prilike brani Avramović. U 77′ Desnica i Tomić sjurili su se prema vratima Partizana. Kada je vratar Partizana izašao u susret Desnici on dodaje Tomiću koji zabija pogodak no sudac ga poništava zbog dvojbenog zaleđa Tomića. Dviije minute kasnije iz igre su isključeni Desnica i Klinčarski. Nekoliko minuta kasnije Cukrov odlično dodaje Bursaću na sredini terena koji je kako je izgledao bio u zaleđu no sudac Manojlovki ne prekida napad i pušta igru te se Bursać sam sjurio prema golu, prebacio vratara Partizana i zabio za vodstvo no tada sudac poništava pogodak zbog zaleđa. Minutu kasnije nakon grubog prekršaja nad Avramovićem isključen je i Kozić. U posljednjoj minuti Partizan ima najveću priliku ali sa same gol crte izbija Cukrov i slavlje može početi. Rijeka je obranila naslov osvajač Jugokupa. Treba spomenuti da su se navijači Rijeke još jednom iskazali. Njih više od 3000 bodrili su svoje ljubimce od prve do posljednje minute i navijali kako se rijetko čuje na našim stadionima. Veličanstveni doček nogometaša Rijeke bio je 25. svibnja u 21 sat na Trgu Republike gdje su igrači i stručni stožer Rijeke stigli ravno s krčkog aerodroma.

U video prilogu se nalazi ekskluzivni sažetak druge utakmice finala kupa iz 1979. god.

 

Komentari

komentari


Tags assigned to this article:
HNK RijekaKuppovijesniRadovićTrofej

Related Articles

Primorju novi naslov prvaka!

Primorje EB – Jug CO 11:8 (3:0, 2:2, 5:3, 1:3) Peta utakmica finala Prvenstva Hrvatske RIJEKA – Kantrida, gledatelja: 1350 Suci:

Rijeka pobijedila Lokomotivu u HNS-ovom teatru apsurda

Lokomotiva – Rijeka 1:5 (1:3) Zagreb – Stadion Maksimir. 35. kolo MaxTV Prve lige. Gledatelja: oko 200. Sudac: Tihomir Pejin

Statistička analiza po pozicijama

U drugom dijelu statističke analize protekle sezone nogometaša Rijeke donosimo Vam analizu učinka pojedinih igrača po pozicijama. Iako su neki