60 sekundi nade

24 srp., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Tako to biva kada navijaš za Rijeku dugi niz godina. Opet moramo kazati kako smo navikli i na gore. Iz ove perspektive nam se onih bijednih 0:0 sa poluvremena čini kao bolji izbor. Ali nogomet nije egzaktna znanost. Naši dečki nisu napravili čudo iako su bili u jednom trenutku na pravome putu ka tome. Šteta, mogao je “gorjeti” Krk, ovako “gori” samo brižna Učka koja je očito u svom tom bijesu počela rigati vatru nad Kvarnerom.

Skupile su se stotine, tisuće navijača pred računalima i u kafićima po Rijeci i okolici. Gledao se internet prijenos jer državna dalekovidnica nije bila u stanju dogovoriti vlastitu produkciju ili barem otkupiti signal. I na to smo navikli pa više ne lajemo jer je lajati na mjesečinu uzaludno. Čak ni lažna informacija o prijenosu utakmice samo 10-ak minuta prije dvoboja nije uzburkala duhove. Platilo se tih 9 funti i gledalo svoju Rijeku. Kako ‘ko.

A što se imalo za vidjeti? Pa u prvome poluvremenu baš ništa. Utakmica u kojoj su najzanimljiviji bili galebovi, odnosno jata istih ptica koja su neumorno nadlijetala travnjak. Čak su se navijači pred ekranima zabavljali brojanjem sekundi i minuta koje su igrači Aberdeena “ukrali” nevjerojatno sporim ubacivanjima lopte u igru. Talijanski arbitar nije ni trznuo, a otišlo je najmanje 8 minuta prvoga dijela u “vjetar”. Kada je to bilo najzanimljivije u cijelom prvom dijelu, onda nije teško zaključiti kakva je bila igra i prezentacija na terenu. Da ste nekim slučajem “upali” u prijenos pomislili bi ste da se radi o prijateljskom dvoboju ili humanitarnoj utakmici. Rijeka nije bila dovoljno brza, okomita niti agresivna, a domaćini su i te sitne pokušaje bijelih krotili s pola muke. Bez sudačke nadoknade, a trebalo je biti barem 5 minuta, završila je muka. I škotski komentatori su se čudili manjku želje kod gostiju, te nedostatku “Plana B” u igri Rijeke.

Trener Kek je očito u prvom poluvremenu vidio igru i kretanje igrača po terenu na neki drugačiji, samo njemu svojstven način, pa je zaključio da tu “amorfnu masu” ne treba osvježiti niti zamijeniti. I na neki način je imao pravo, zar ne? Rijeka je ubacila u brzinu više i iz prve prave prilike povela. Tračak nade u srcima navijača Rijeke. Stiže napokon zamjena kojoj smo se radovali kao da je došla kiša nakon ovih strašnih vrućina. Bijeli ponovo navaljuju i onda se ukaže taj, u igru novopridošli Kvržić koji uz malo sreće razgaljuje srca diljem Kvarnera. Kakav delirij. U “igri” smo, tu smo na samo gol zaostatka. Ludilo u riječkim domovima i lokalima.

Ali onda se dogodila klasična priča koju navijači Rijeke jako dobro znaju. Svaka radost kratko traje pa tako i ta priča o povratku iz tri pogotka minusa. 60 sekundi čistog orgazma prekinuo je pogodak “crvenih” i pogled na nepomičnog Simona Slugu. Odu snovi u nepovrat. Slavlje se pretvorilo u depresiju, držanje za glavu i lupanje stolicom o pod. Eto što ti je naša Rijeka. Da ti malo, a uzme jako puno živaca. Kazao je jedan navijač u blizini: “Navijači Rijeke umiru mladi od stresa”. Nije ni završio rečenicu i eto kraja nadanja. Ode lijepih nekoliko minuta u bezdan.

I lako je sada opet biti general poslije bitke. Možemo postaviti “milijun” pitanja poput onog misterioznog nestanka Anasa Sharbinija iz zapisnika. Ili primjerice razmišljanja kako je Marin Leovac zaboravio doći na utakmicu. “Atipični” Brazilac je danas položio ispit. Kapa do poda majstoru koji nespreman za punih 90 minuta odigra cijelu utakmicu na visokom nivou s trakom oko ruke. I ta traka je prava enigma. Zamislite si samo kakav je to niz igrača koji bi prije Moisesa trebali nositi tu vrpcu, a nisu na terenu. Knežević, Močinić, Sharbini, Jugović…Zanimljivost je da u prvih 11 sinoć nije bilo 8 igraća (Knežević, Sharbini, Močinić, Vargić, Jugović, Tomečak, Kvržić i Lešković) iz kadra s najviše službenih nastupa za Rijeku. Leovac (60 nastupa), Mitrović (50 nastupa) i Moises (46 nastupa) su sljedeći po broju nastupa a sinoć su bili u prvih 11. Ostalih 8 u prvih 11 sinoć su imali sveukupno samo 68 nastupa u službenim utakmicama.

Aberdeen zasluženo ide na putovanje preko pola zemaljske kugle, a možda je tako i bolje. Zasluženo, ne zato što su jači i bolji već su u dvije utakmice uzeli ponuđeno i to na Kantridi. Nitko me ne može uvjeriti da je ova Rijeka slabija momčad od doprvaka Škotske. Jednostavno je ova Rijeka u očitom “knockdownu”, kada od četiri službene utakmice ne uspije pobijediti niti jednu. Obrana u kojoj stoluju redom reprezentativci Hrvatske i Slovenije izgleda kao nasumično posložena družina iz Dobrovoljnog Vatrogasnog Društva Đeletovci. Vezni red ima potrebu gušiti igru i vraćati lopte stoperima s očitim strahom za proigravanje prema golu protivnika. “Pročitani” bekovi, a i krila, igraju kao alkoholizirani Rusi u onim youtube klipovima. Puno odbijanja, padanja, klizanja i smiješnih reakcija.

Rijeka je ispala iz Europe nakon predstave u svome dvorištu. Toga smo svi bili svjesni, ali smo se isto tako nadali kako se sve to može ispraviti na starom i derutnom Pittodrieu. Ipak, slavit će cijeli vikend Škoti i sada će se Rijeka naći na usnama navijača u crvenim dresovima umjesto Groningena. Ajde, barem će nas upoznati Europa preko navijača Aberdeena.

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović