Andrej u srcu Midlandsa

Uz sve uspješne klubove u drugim sportovima ipak je jedan nogomet. Pa da upoznamo i klub u koji je prešao Kramarić.

Osnovani su daleke 1884. godine pod imenom Leicester Fosse. Ime mijenjaju 1919. godine. U profesionalno ligaško natjecanje su krenuli 1894. godine, 10 godina nakon osnivanja kluba, a šest godina nakon osnivanja lige. U svojih 121 godinu profesionalnog natjecanja 120 su bili članovi dva najviša ranga engleskog nogometa. 46 godina su nastupali u prvoj, a 62 godine u drugoj ligi. Odigrali su jednu jedinu trećeligašku sezonu (2008./2009.) i odmah se, kao osvajači lige, vratili u viši rang. Iako je to ukupno 109, a ne 121 sezona, treba imati na umu da su za vrijeme svjetskih ratova nogometna natjecanja mirovala. Najbolji klupski plasman im je drugo mjesto u sezoni 1928./1929. Sezonu su završili bez poraza, ali i sa bodom (51) manje od Sheffield Wednesdaya (52). Sedam puta su osvajali drugu ligu (engleski rekord), zadnji put prošle sezone (2013./2014.). Tri puta su osvajali League Cup, Kup natjecanje u kojem sudjeluje  20 ekipa iz Premiershipa i po 24 ekipe iz Championshipa, League One i League Two, i to 1964., 1997., 2000. Godine 1971. su bili osvajači Charity Shielda. FA Cup nisu nikada osvojili, a zanimljivost je da su čak četiri puta gubili u finalima (1949., 1961., 1963., 1969.) što je engleski rekord.

Klupska boja im je plava, a nadimak „Foxes“ (Lisice). Nadimak su dobili iz razloga što je Leicester i njegova okolica poznata po velikoj populaciji ove vrste životinja, te se tu održavaju i na daleko poznati lovovi na lisice zvani „The Fox run“. Lisica je i maskota kluba, a nosi ime Filbert Fox. Igrači Leicestera na travnjak istrčavaju uz znak trube kojim tradicionalno započinje The Fox Run.

Igraju na stadionu koji se zove King’s Power, a ime je dobio po kompaniji vlasnika kluba (Vichai Srivaddhanaprabha). Stadion je izgrađen 2002. godine, a prvi susret  na njemu je bio između Leicester Cityja i Athletica Bilbao. Završilo je 1-1, a prvi gol na stadionu je zabio baskijski igrač Tiko. Stadion je službeno otvorio najveći sin Leicestera i klupska legenda Gary Lineker. Kapacitet stadiona je 32 262. Lože stadiona nose imena legendi kluba popu Linekera ili Gordona Banksa. Postoji plan je da se stadion proširi na cca. 42 000 mjesta.

Gary Lineker pa svi ostali

Najveća legenda kluba, te najveći engleski igrač koji nije osvojio naslov u Prvoj engleskoj ligi, legendarni je napadač Gary Lineker. Lineker je produkt Leicesterove škole nogometa, a za klub je, u ligaškom natjecanju, nastupio čak 194 puta zabivši pri tome čak 95 golova. U svojoj zadnjoj sezoni u Leicesteru osvojio je Zlatnu loptu kao najbolji strijelac na kontinentu. Velike su kopačke koje naš Andrej mora obuti. Zanimljiv je podatak da taj „Gospodin u kopačkama“ u svojoj čitavoj karijeri nije dobio niti jedan karton. Kao dio konzorcija koji je spasio klub od propasti Lineker je počasni dopredsjednik Leicester Cityja, a od 1995. je i počasni stanovnik svog rodnog grada.

Osim Linekera, u Leicesteru je potekao i legendarni golman Peter Shilton, a njegov član u vrijeme osvajanja svjetskog prvenstva 1966. bio je, možda i najveći engleski golman, Gordon Banks. Zanimljivost je da je baš Banks bio prvi Shiltonov trener.  Kuriozitet je da je Shilton osvojio prvenstvo sa najvećim Leicesterovim rivalom, Nottingham Forestom. Sva trojica su imenovana u 100 najvećih legendi koje su igrale na engleskim travnjacima. Tu im društvo prave još dva igrača ovog kluba, Škot Frank McLintock, te Arthur Rowley. Lineker, Banks, Shilton i McLintock su ujedno i članovi Kuće slavnih engleskog nogometa gdje im, kao trener, društvo pravi Don Revie, našim čitateljima vjerojatno poznat kao trener Leeds Uniteda, a po čijem životu je snimljen film „The Damned United“.

Najveći broj nastupa zabilježio je Graham Cross koji je u periodu 1960.–1976. zabilježio 599 nastupa, od toga 498 ligaških. Najveći broj ligaških nastupa zabilježio Adam Black. 528 u periodu 1920.–1935.. Prvi strijelac kluba je Arthur Chandler sa 273 u periodu 1923.–1935., dok je Arthur Rowley, u sezoni 1956./57. zabio nevjerojatna 44 gola.

Gillies trenerska legenda

Trener sa koji je najviše puta, čak 508, vodio Leicester sa klupe bio je Škot Matt Gillies. Klub je vodio punih 15 godina i to u dva navrata, od 1952. do 1955. (kao trener-igrač) i od 1958. do 1968. Uz to, dres Leicestera obukao je 103 puta. Prava legenda kluba, imao je nos za prepoznati igrača i na njegovu inicijativu doveden je Gordon Banks, dko je buduću legendu kluba Frank McLintock promovirao u prvi sastav. U drugom navratu klub je preuzeo na dnu tablice, a u sezoni 1962./63., pet kola prije kraja, Leicester se našao na vrhu ligaške tablice. Bila je to luda sezona, najhladnija zima tog stoljeća, u kojoj se cijeli siječanj nije igrao nogomet. Nakon prisilnog odmora, na ledenim travnjacima vladala je jedna ekipa, Gilliesovi “Ledeni kraljevi” (Ice Kings). 18 utakmica bez poraza, sve do 8.4.1963. No porastom temperatura i nekolicinom ozljeda, pala je i forma Ledenih Kraljeva. Do kraja sezone ostvarili su samo jednu pobjedu, te prvenstvo završili na 4. mjestu. Da nesreća bude još veća, u finalu FA kupa izgubili su od Manchester Uniteda. Leicester je bio veliki favorit. Gillies je u nogometnom svijetu ostao zabijlježen i kao vizionar i inovator. “Razbio” je uštogljenost engleskih ekipa, uveo promjenu mjesta beka i krila, nešto što je pozorno pratio, a kasnije i koristio, legendarni Bill Shankly trener Liverpoola, tada drugoligaša. Uz to, Gillies je uveo još jednu novinu. Po prvi put je jedna ekipa uvježbavala igru iz prekida. Unatoč neuspjehu u prvenstvu i FA kupu, pod Gilliesom je Leicester osvojio svoj prvi trofej – League Cup.

“Šumari” najveći rivali

Leicester City gaji rivalstvo s Nottingham Forestom, a zanimljivo je da je njihov najviši poraz u povijesti došao baš od njih. U sezoni 1908./1909. bilo je čak 12-0.  Najviša pobjeda je još iz 19. stoljeća. U FA kup utakmici je sa 13-0 svladan Notts Olympic. Osim Nottinghama imaju rivalstvo sa još jednim klubom iz East Midlandsa, Derby Countyjem. Ti susreti se nazivaju “The East Midlands Derby”. Zanimljivo je da im je najbliži veći klub Coventry City, no oni su klub iz druge regije, West Midlands, a iako postoji rivalstvo ono nije na onoj razini kao s Nottinghamom. Popularno ime susreta je “M69 Derby”, nazvan po cesti koja spaja ova dva grada. Leicester je klub grada i regije, sa navijačima koji vole svoj klub i svoj grad.

Zanimljivo je da je Leicester, u svojoj povijesti, samo tri puta izborio europska natjecanja. U sezoni 1961./1962. nastupali su u Kupu kupova gdje su izbacili u pretkolu sjevernoirski Glenavon, a u prvom kolu ih je izbacio madridski Atletico. U svom drugom izlasku u Europu, 1997./1998.  ovaj put u Kup UEFA, također ih je čekao Atletico. Rezultat je bio isti. Prolazak Španjolaca. Treći i zadnji euro-nastup bio je u sezoni 2000./2001. kad su izbačeni u prvom kolu Kupa UEFA od beogradske Crvene Zvezde.

Novi vjetrovi

Nova era kluba započela je u kolovozu 2010. Klub je prodan grupi investitora iz Azije – Asian Football Investments (AFI) na čijem čelu se nalazi Tajlandski milijarder i vlasnik King Power Grupe Vichai Srivaddhanaprabha koji je u veljači 2011. imenovan predsjednikom kluba. Klub se u to vrijeme nalazio u drugoj ligi  (Championship), a na klupi je sjedio Sven Goran Eriksson. Serija loših rezultata na kormilo kluba vratila je Nigela Pearsona pod čijim vodstvom je izboren povratak u Premiership i koji je i dan danas trener Leicestera.  Ulaskom svježeg kapitala u klub, te povratkom u najviši rang natjecanja, apetiti vodstva i navijača Leicestera su porasli, no nakon odigranih 20 (od 38) susreta, Leicester je prikovan na dno tablice sa 14 bodova. Poziciju spasa drži WBA, a ona je udaljena tek četiri mala boda. Ojačavanjem ekipe u zimskom roku, a pogotovo kupovinom Andreja Kramarića, koji je plaćen  £9 700 000, te je rekordni ulazni klupski transfer (rekordni izlazni je onaj Emilea Heskeya za  £11 000 000), Lisice pokazuju da im namjera nije vratiti se, još jednom, u niži rang natjecanja.

Kapetan momčadi je reprezentativac Jamajke, Wes Morgan, koji je, zanimljivo, bio kapetan i najvećeg rivala iz Nottinghama. U sastavu je nekoliko poznatih imena. Golman ekipe je sin velikog Petera Schmeichela, Kasper, a uz Morgana, u srcu obrane igra nekadašnji reprezentativac Engleske Matt Upson. Vezu drži najtrofejniji Argentinac svih vremena, Esteban Cambiasso (23 klupska trofeja), a u napadu su alžirski reprezentativac i najbolji igrač Leicestera Riyad Mahrez, Jeff Schlupp, reprezentativac Gane, rođen u Hamburgu, a produkt lokalne škole nogometa i ovoljetno pojačanje, jaki argentinski napadač Leonardo Ulloa. Momčad koja, po imenima, uopće ne izgleda loše, a fali joj samo jedno – napadač. A to su dobili u Andreju.

Andrej Kramarić, Leicester City no. 91. Na to će se trebat naviknut. Sretno Andrej i tebi i Leicesteru. Možda se opet sretnemo u nekom euro-kupu. Ili možda na otvaranju nove Kantride.

Komentari

komentari

---