Bahatluk bez pokrića

Bahatluk bez pokrića

Vraća se HNL! Nakon reprezentativne pauze u kojoj je mnogim ljubiteljima nogometa pozlilo što od pamfleta vlastitog saveza, a što od cirkusa na “travnjacima” i oko njih, vraća se fokus na izuzetno zanimljivo prvenstvo i završnicu koja bi po svemu trebala biti spektakularna. Nakon 11 godina vladavine jedne obitelji, došlo je vrijeme da netko kaže dosta, i na našu sreću, upravo je Rijeka stala na “žicu” i rekla “nema dalje”. Ulazimo u finiš natjecanja koje je vjerojatno najneregularnije na starom kontinentu. Natjecanja koje je vjerojatno najkontraverznije natjecanje u sportu općenito. Ulazimo u posljednjih 11 krugova utrke za hrvatski nogomet, a ne samo za taj pehar.

Iako smo već pune četiri godini navikli da gospodin Matjaž Kek ali i cijela uprava kluba isključivo gleda narednog protivnika, mi navijači si ipak dopuštamo da gledamo dva koraka unaprijed, posebice kada je pred nama apsolutni derbi hrvatskog nogometa između jedine dvije momčadi koje se mogu nadati trofejima u ligi, kakva god da jest. Cibalia predstavlja zahtjevnu zadaću i sigurno da niti trener riječana niti bilo tko od homogene mase igrača u bjelome ne pomišlja na “šetanje” uz rijeku Bosut. Cibaliu treba proći, apsolvirati, vratiti se sa tri boda u bunkeru autobusa i onda možemo pričati o onome što slijedi. Mi navijači o tome već pričamo, a kako i ne bi kada 18 godina to čekamo. Čekamo tu priliku, tu jednu utakmicu u koju stanu sve suze, svi osmjesi i nadanja koja smo prošli od one 1999. pa sve do sada. Rijeka “is back”. Rijeka je opet tu, na vratima raja koja su širom otvorena.

Ono što nogometaši Rijeke ali i cijeli službeni klub nikada, ali zaista nikada neće napraviti, to je podcjenjivanje protivnika ili bilo kakvo bahaćenje prema istima. Nikad si neće dozvoliti pompozne najave, neće najaviti “gaženja” i neće omalovažavati drugi klub ma kako god se on zvao. Radilo se o Naprijedu sa Hreljina ili Dinamu, stav je isti. Maksimalna ozbiljnost ali i veliki respekt protivniku, što sa sportske, što sa ljudske strane. Nažalost, iz tabora tog drugog sudionika velikog derbija, već nekoliko dana slušamo drske i bezobrazne napade, bahate najave i tendeciozno navlačenje cijele javnosti protiv Rijeke. “Bahatluk” koji se rijetko viđa u nogometnom svijetu između dva rivala je ovoga puta toliko izražen od strane plave obiteljske igračke, da čak dva tjedna prije samog događaja, mediji pršte od izjava igrača, dužnosnika, simpatizera i bivših trenera. Pršte od hvale prema “nezaustavljivome modrome stroju”, pršte od “otrovnih strelica” koje omalovažavaju status najbolje ekipe u državi. Određeni poslušnici u modroj mašineriji mantraju o tribinama Rujevice te se igraju inžinjera uz prijetnje da Rijeka neće nikad doći do svoga cilja. Hrabre se tezama da sreća gura jedinu neporaženu momčad Europe te da puka slučajnost drži bijele na vrhu ove lige.

Utakmica Rijeke i Dinama je još jako daleko. Na najružniji stadion svijeta sutra stiže Osijek, ali on je u glavama režimskog kluba već “pregažen”, a istu moć kane prezentirati i na prepunoj Rujevici. I zaista ne bi bilo ništa čudno da se radi o klubu koji gospodari tablicom, koji bez ičije pomoći gazi ligom i koji je već sada jednom rukom na peharu prvaka. Ali radi se o ekipi i zajednici koja je jedino zahvaljujući jakoj logistici te glavnom mjestu za zelenim stolom, na samo četiri boda zaostatka. Da, zaostatka. Unatoč 12 poklonjenih bodova bez podražaja, unatoč sijasetu sudačkih darovnica, unatoč svim stimulacijama, i dalje u zaostatku. Kako opisati najave preplaćenih zvjezdica koje je upravo Rijeka spasila od gladi te ih trasirala u nogometni svijet, nego kao bahate i potpuno sulude. Kako opisati napade bivših igrača Rijeke na svoj nekadašnji klub koji im je dao sve u životu, a za uzvrat je tražio samo poštovanje. Bahate su i sulude takve izjave, koje ne možete pripisati “samopouzdanju” ili “vjeri u svoju momčad”. To morate prepisati kolektivnoj paranoji ali i pritisku da se “zadnjim vlakom” spase od šibe i mača maksimirskog šerifa. Drma se šuma, alarm je upaljen, modri alarm.

Kažu da onaj koji ne može djelima, svoju “jačinu” prikazuje riječima. Ti i takvi su uvijek loše prolazili, kako u društvu tako i samome životu. Skromnost nije slučajna vrlina, ona reže i prolazi kroz ovakve nakaze kao vrući nož kroz putar. Baš da su nakaze, i moralne i svakakve.

Rijeka igra za sebe i svoje navijače. Poštuje i respektira i učinit će sve da pobjedi i da uveseli one koji nju vole. Šteta što to naši skorašnji protivnici ne mogu učiniti, jer oni i da pobijede na Rujevici, nemaju se kome u zagrljaj vratiti niti sa kime šampanjac otvoriti. Rijeka ima.

foto:  Gol.hr

Komentari

komentari


Related Articles

Bijeli morski psi u Bosutu

Nakon prvenstvene stanke Rijeka odlazi na gostovanje posred slavonske ravnice. U Vinkovce kod domaćina Cibalije. Ima onaj stari šokački bećarac

Rijeka snova

Sheriff – Rijeka 0:3 (0:2) Tiraspol – Stadion Sheriffa. Uzvratna utakmica doigravanja za plasman u skupine UEFA Europa lige. Gledatelja:

Deja vu

U mnogim granama ljudskog djelovanja pa tako i u samoj prirodi česta je pojava kada se jednom uđe u nekakav