Beskrajni dan

Beskrajni dan

Gledajući susret Slavena i Rijeke osjećao sam se kao Bill Murray u filmu “Beskrajni dan”. Znate, to je onaj stari film kada Bill dolazi u mali gradić, imenom Punxsutawney, na svetkovinu svisca, gdje on svojim (ne)buđenjem predviđa odlazak zime. Bill je dosta čangrizav, bahat, ciničan… ili ako bi prenijeli to na naš ovdašnji izraz- gunđalo. Njegovo “prokletstvo” leži u tome da nakon što je obavio posao, sljedećeg jutra je opet 2. veljače, i tako stalno iznova se ponavlja taj dan, s istim događajima, gdje je jedino on svjestan toga.

Rijeka živi svoj “Beskrajni dan” već sedmo kolo. Sve već vidjeno… deja vu. Da bi pravilo postalo pravilo, u ovom susretu je bila mala iznimka, Slaven nije odmah stao u obrambenu formaciju, već je u prvom dijelu on bio taj koji je držao posjed, što i nije loše po stil i filozofiju igre Matjaža Keka. A statistika ovog perioda pokazuje da ako Rijeka ne zabije u prvih dvadeset minuta, ni neće. Nalaziti zamjerke igri, igračima ili Keku ima i nema smisla. Na kraju je Rijeka okrenula čak i posjed u svoju korist, može nas veseliti da domaćini protiv Rijeke osvojeni bod slave kao pobjedu, što kazuje da smo postali zaista veliki, ali…

Po završetku utakmice, igrači Rijeke otpozdravljali su navijačima, a oni su jasno i glasno poručili: “Hoćemo pobjede!” No, do njih ne treba samo htjeti, već i znati doći. Nakon početnih kola, gdje je riječka obrana sličila na omiljeni sir s rupicama, ta ista sada ruši rekorde neprimanja zgoditka. Zatvoreni su svi koridori, pukotine armirane betonom zvanim Mate Maleš. Dodatno je to osigurano Bradarićem ili Radoševićem, uz ove jeseni standardnog Močinića. Po profilu, tri defenzivna vezna igrača. I tu dolazimo do ključnog “problema”. Ovdje se postavlja pitanje o potrebi toliko defenzivnih igrača u jednom HNL-u. No, usprkos njima, “bijeli” stvore ipak matne situacije, imaju redovito dvoznamenkastu brojku udaraca prema protivničkom golu, i redovito pogode okvir gola. Da je “baba muško” ili dimenzije okvira barem 5 cm veće… ah, ti centimetri, nikad dosta.

Koliko bolna bila, stoji činjenica da Rijeka više nema igrača tipa Kramarić ili Benko. Sadašnja ekipa sačinjena je od igrača koji snagom i trkom lome, ili to nastoje, protivnika. I to je u redu, te treba to prihvatiti. Spomenuto slavlje domaćina treba gledati u kontekstu da se Rijeke itekako pribojavaju svi protivnici, da smo izgradili “ime”, a samim time igra protivnika se prilagođava nama. A ona je, realno, poznata. Bez obzira na veliki broj igrača pod ugovorom, riječki kapaciteti su ograničeni, i nisu raznovrsni, više su šablonizirani, bez jocker igrača s klupe. Ovo je mala dobronamjerna kritika, za preispitivanje odluka slanja na posudbe nekih igrača. Ne što bi možda oni svojom igrom donijeli prevagu, već natjerali ostale na dodatni rad, i pokazali da nitko nije nezamjenjiv.

Ne treba biti odveć mudar da bi se vidjelo da igra nije baš dobra. Ali nije ni toliko loša koliko je razočaranje rezultatima. Najmanje je sad potrebno neko padanje u depresiju i destruktivno ponašanje kod navijača. Jučer heroji, danas gubitnici, dizanje u nebesa, bacanje u blato… i tako iz kola u kolo. A istina je negdje između. Niti su “Stuttgarti” bili realnost, niti su to “Interi”. Imamo dobru… odličnu ekipu, savršenog trenera… za nas… jer nose naš grb i naše boje. I takvi će biti dok su tu. A nakon njih, ovi drugi će biti isto takvi, najbolji! Jer su naši.

Bill Murray u “Beskrajnom danu” dočeka 3. veljače. U zagrljaju Rite, žene u koju se zaljubio. Nakon što je bezbroj puta proživio isti dan, uspio je dočekati sljedeći tako da je promijenio sam sebe a ne mijenjajući druge, svoje postupke i odluke. Uvidjevši gdje griješi, prihvaćanjem istih a ne bijega od njih, došao je do svog cilja, novog dana.

Svoj “Beskrajni dan” dan moramo proživjeti svi mi. Navijači, igrači, struka, uprava. Svatko od navedenih ponavlja jedan te isti, želeći mijenjati sve osim samog sebe.

Komentari

komentari


Related Articles

Rijeka Krki utrpala “poker”

Nogometaši Rijeke su odigrali i treću svoju utakmicu u Kranjskoj gori te upisali i treću pobjedu. Ovoga puta je pobijeđena ekipa

Lakrdija u režiji Jovića

Osijek – Rijeka 1:0 (1:0) Osijek – Stadion Gradski Vrt. Utakmica 4. kola HT Prve lige. Gledatelja: 5.155. Suci: Fran

Močinić otpao, Badelj uskočio

Ivan Močinić zbog obnovljene ozljede gležnja više nije član “Vatrenih” u Brazilu. Umjesto njega prema Sao Paolu je već krenuo Milan