Budimo snaga što svijetli iz mraka
Rijeka se bori za naslov prvaka i predvodi prvenstvenu ljestvicu, Rijeka se plasirala u finale Kupa. To finale Kupa, mora se priznat, uzimamo skoro pa “zdravo za gotovo”. Niti su jučer navijači Rijeke dočekali autobus sa igračima kako bi proslavili nevjerojatan uspjeh, niti su igrači krenuli u prvu “birtiju” zaliti plasman u finale. Jednostavno, od ove Rijeke je to nešto što se očekuje, odnosno nešto što u ovom “đumbusu” oko možebitnog osvajanja “bujola” jednostavno (nepravedno) ostavljamo malčice po strani. Ali možemo ponosno reći da nam je Rijeka u finalu Kupa po osmi put, da smo to “Rabuzinovo sunce” osvajali tri puta dok je u dva navrata to bio “Kup Maršala” i da sada idemo po još jedan trofej i to na dobro poznati stadion gdje smo istoga već jednom podigli. Neka se onaj rezultat ne ponovi, ali neka se ponovi fotografija kada kapetan riječkog prvoligaša podiže težak trofej namijenjen pobjedniku kupa “Hrvoja Čustića”.
Ta utakmica u Osijeku je bila čista suprotnost onoj mučnoj kojoj smo svjedočili prije nekoliko dana i čiji se “repovi” vuku i vući će se još dugo. U nepokorenom gradu Osijeku nitko nije vješao nikoga, nisu se palile zastave, u loži su se ljudi rukovali, a ne gađali bocama i nije bilo nikakvog povoda da se na terenu ukazuju nekakve spodobe sa štapovima iako rivalitet postoji i iako se na tribinama nalazilo puno domaćih i gostujućih navijača. Dva zdrava kluba, dvije sredine koje imaju strašan potencijal za razvoj i rast te dva grada koja su odlučila reći – dosta. Hrvatski nogomet nisu Dinamo i Hajduk. Hrvatski nogomet nije zabava dva kluba pod kapom jedne državne stranke. Hrvatski nogomet je puno više od toga i jedino ovakvim primjerom možemo smatrati budućnost hrvatskog nogometa – svijetlom. Jer u suprotnom, tamna strana će pojesti i ovo malo zabave i sreće koje nam nogomet pruža.
Od danas, Rijeka i cijeli navijački puk zaboravlja na Kup. To je nešto što će se događati tek zadnjih dana mjeseca svibnja, a do tada ima puno posla za obaviti. Krenimo od nedjelje kada nam na Rujevicu stiže Slaven Belupo koji je nerjetko treneru Matjažu Keku znao biti “kamen spoticanja”, ali ako Rijeka želi u Varaždin doći po duplu krunu, onda valja i Slavena Belupa i sve ostale prepreke preskočiti i ciljnu vrpcu presjeći kao prvi. Navijači su spremni, grad je na nogama, igrači našpanani, a Kek miran i hladan ‘ko “špricer”. Sada polako zovu ljudi sa svih strana. Slavonci i Slovenci, Austrijanci i Talijani, svi žele doći gledati povijesnu momčad sa povijesnim mogućnostima. Dolazak najavljuju i Škoti, oni koji su se posljednji osladili pobjedom na mitskoj Kantridi. Žele doći uživati u atmosferi i svemu što krasi našu Rijeku.
Dobrodošli ste svi, dođite u grad nade, želje i euforije. Nadu imamo, želju posjedujemo, u euforiji živimo. BUDIMO SNAGA ŠTO SVIJETLI IZ MRAKA NA PUTU RIJEKE DO TITULE PRVAKA!!!
Komentari
Related Articles
Slavlje Rijeke u susjedskom derbiju
Rijeka – Istra 1961 2:0 (0:0) Rijeka – Stadion Rujevica. Utakmica 3. kola HT Prve lige. Gledatelja: 5.504. Suci: Ivan
Nagrade portala za sezonu 2014./2015.
Završila je još jedna sezona HNK Rijeke u kojoj smo zaista imali pregršt događaja i utakmica za pamćenje. Veliki broj
Srce opet sanja
Ova, možda i najljepša navijačka pjesma o našem klubu, najbolje sumira vrtlog emocija koje su pogodile prosječnog navijača Rijeke. Srce
