VIDEO: Budni i dalje sanjamo
Rijeka je nakon jučerašnje utakmice ostala na četiri boda ispred glavnog konkurenta za naslov, Dinama. Bila je to jedna od onih utakmica kakvih je Rijeka odigrala mnogo posljednjih godina. Tip utakmice u kojoj treba pokazati da je momčad spremna pomisliti na naslov. Prečesto su takve utakmice ranije završavale ispijanjem gorkih pilula i očito je da su i igrači bili toga svjesni, jer su kraj utakmice dočekali u grču, jedva čekajući posljednji sučev zvižduk.
A nije trebalo tako biti. Sve je bilo spremno za nogometnu poslasticu na kraju kola. Početak kao iz bajke. Bijeli su iz prvog ozbiljnog napada poveli i otvorili utakmicu vjerojatno i bolje nego što su zamišljali. No sjajan ulaz u utakmicu ipak nije bio dovoljan da je riječki igrači odigraju bez grča i utega zadržavanja bodovne prednosti. Daleko od toga da je Split bio momčad koja je diktirala tempo na travnjaku. Ali nije to bila niti ona goropadna Rijeka iz prošlih kola. Unatoč puno većem posjedu lopte, treba priznati da to nije bila ona kontrola koja bi sugerirala da je momčad mirna i da nema grča. Posjed je pretežno bio u zadnjoj liniji daleko od gola Zagorca, a u sredini su tri M više trčali za loptom nego li su je kontrolirali. Promašeni jedanesterac (četvrti ove sezone) unio je laganu nervozu na tribine, a Tomasov, koji ionako nije imao svoj dan, je nakon toga potpuno nestao s terena.
Desetak minuta prije kraja prvog dijela gostujući strateg, Sablić, u igru je uveo Ercega, koji je unio dosta živosti u igru radnika. Njegov stil igre, gdje se igra skrivača i zapravo pliva između linija donio je dosta problema Riječanima, a da sve ne prođe glatko pobrinuli su se Vargić i Ristovski koji su zakuhali jednu naizgled bezopasnu situaciju i vratili Split u život. Ono što ohrabruje je da, unatoč nešto lošijem izdanju domaćih, Split nakon tog postignutog pogotka do kraja utakmice nije zaprijetio Vargićevim vratima. Riječki vezni red uspio je odmaknuti čvrste Splićane dovoljno daleko od svog šesnesterca da ovi ne bi bili opasni, a i ono malo lopti što je prošlo Lešković i Samardžić su spremno dočekivali i rješavali. Kraj utakmice donio je pjesmu i veselje, a prije svega olakšanje. Jer konačno je Rijeka jednu od „tih“ utakmica uspjela pobijediti i time prebroditi psihološki teret utakmice koja pokazuje da li je momčad spremna za velike stvari. Vjerujemo da su i igrači sada svjesni da imaju znanje i kvalitetu. Podršku su imali i ranije, i svi preduvjeti za snove su tu. Daleko i nestvarno u ovom momentu čini se početak sezone i ispadanje od Aberdeena, te niz neriješenih rezultata i trenutak kada su nam se iz ostalih dijelova Hrvatske počeli rugati kako je naša lijepa priča gotova. A mi svi zajedno smo i dalje vjerovali. Previše je tu bilo pogođenih greda i vratnica, neiskorištenih jedanaesteraca i nesreće da bi nas zlonamjernici uvjerili kako smo se ispuhali. Nitko u cijeloj sezoni nije nadigrao Rijeku osim Dinama u prvoj utakmici u Maksimiru. A i tada je Rijeka imala meč loptu u nogama i bila na korak do sva tri boda.
Pet pobjeda zaredom dovelo je bijeli brod na poziciju da nakon 16 odigranih kola ostatak karavane gleda s vrha. Uzimajući u obzir činjenicu da u tih 16 utakmica Kekovi igrači ne znaju za poraz, jasno je da ovaj puta, možda i više nego ikada do sada, možemo reći da sve ovisi o nama i da je put prema naslovu otvoren. No kako ne bi brzali sa zaključcima i preranim slavljem, jer daleko je 14. svibanj druge godine, a zamki na putu prema naslovu ima i više nego dovoljno, treba gledati stepenicu po stepenicu. Prvi mini cilj je svakako dočekati Božić na mjestu na kojem se i nalazimo.
Pet utakmica koje predstoje bijelima su iz ranga, takozvanih, malih utakmica. Floskula svih trenerskih „magova“ i funkcionera u nogometu je da se prvenstva osvajaju upravo na takvim utakmicama. Rijeka je odigrala svoje derbije. Do stanke joj preostaju dvoboji protiv klubovi iz sredine i donjeg dijela ljestvice i Rijeci za potvrdu prvog mjesta trebaju bodovi upravo iz tih „malih utakmica“.
Prva takva utakmica je u Osijeku, koji će nakon što je skinuo skalp Hajduku, htjeti stati na žulj i Rijeci i novim slavljem pokušati pobjeći s dna prvoligaške karavane. No prije puta u Osijek slijedi prvenstvena stanka. Možda je to loše jer Rijeka je u naletu i niže pobjede. Ipak, gledano iz nekoliko drugih kutova, možda je stanka ipak dobrodošla. Kao prvo Rijeka je lider na ljestvici i lijepo se buditi sa spoznajom da su naši ljubimci četiri boda ispred prvog pratitelja. Nadalje, u momčadi ima nekoliko igrača koji su u posljednje vrijeme izvan ritma i koji se nakon nekih ozljeda nisu uspjeli vratiti u nekadašnju formu. Ima i igrača koji su načeti ozljedama i koji će imati vremena vidati rane. Naravno, stanka će dobro doći Keku i stručnom stožeru da spuste loptu na zemlju i da smire euforiju koja se stvorila oko momčadi, te da spuste igrače na zemlju i uvjere ih da samo rad i poniznost vode prema onome o čemu svi budni sanjamo.
foto: NK Rijeka
video: EDEN7
Komentari
Related Articles
Vrelo radosti
Na ulici je padala hladna jesenja kiša nošena oštrim jugom. Pustio je da se vrata restorana zatvore za njim dok
U koji klub upisati dijete?
U ovoj kolumni ćemo se posvetiti omladinskom nogometu, djeci, roditeljima i njihovim nedoumicama oko tema bliskih nogometu. Cilj je ispratiti
Mister Wolf i Mile Komančero u groznici prijelaznog roka
Sigurno ste čuli za Mr. Wolfa. To vam je onaj iz Paklenog šunda. Čovjek koji rješava sve probleme. Ako, ne
