Čemu nas je TNS naučio?

Čemu nas je TNS naučio?

Čemu nas je naučila utakmice Rijeke sa TNS-om? Nije nas naučila mnogo, no potvrdila je sve ono o čemu se već bruji na Kvarneru tjednima. Damir Mišković zadržao je većinu kadra koja je izgurala prošlosezonsku povijesnu duplu krunu, no, nažalost, nije uspio proširiti kadar kojim raspolaže Matjaž Kek. Upravo time, većinom, će se baviti naredni redovi.

TNS prosječna je ekipa sastavljena od igrača koji imaju određeno nogometno obrazovanje stečeno po omladinskim školama, većinom drugorazrednih, engleskih momčadi (čast iznimkama). Pametno je to vođena ekipa čiji trener gaji sličnu nogometnu filozofiju kao, primjerice, Igor “Maginot” Pamić, a s kojom ćemo se, ove sezone, mnogo puta susresti na hrvatskim nogometnim pašnjacima. Stani iza, brani gol, a naprijed što bude bude. Majstorskim udarcem srca ove momčadi, Josipa Mišića, taj bunker brzo je probijen, a samo par izvanserijskih obrana najboljeg igrača velškog prvaka, vratara Harrisona, razlog su što mi do 15′ nismo vodili s 2 ili 3 gola razlike.

Sličan scenarij nas čeka već u subotu protiv Slavena, ali i u drugom kolu kod novajlije Rudeša, koji će ubrzo shvatit da njihova najavljena tiki-taka ne donosi “lebac”. Ekipe su to, po rangu, negdje sa TNS kojem bi, u hrvatskom prvenstvu, domet bio borba za sredinu ljestvice. Riskirajući da podcjenjujem TNS, stavio bih ovu utakmicu ad acta i okrenuo se onome što smatram bitnijim – kadar Rijeke i narednih, malo manje od mjesec i pol dana. U “Osterwayu” nas ionako čeka utakmica koju Matjaž Kek najviše voli. Protivnik mora napadati, mora se otvoriti, a onda kreće “trpanje”. Više uzbuđenja od tog susreta ipak donosi ždrijeb 3. pretkola koji nas čeka u petak navečer.

Rijeka je, u proteklih mjesec dana od kraja sezone, izgubila dva prvotimca i igrača iz rotacije. Otišli su Franko Andrijašević i Roman Bezjak, kao i Dario Čanađija. Dovedeno je nekoliko igrača, no samo jedan se uspio izboriti za prvih 11 – Heber. Roberto Punčec pokazao se kao solidna alternativa i svoju priliku čeka s klupe, a nedvojbeno je da je obrana Rijeke na razini ekipa iz srednjeg doma liga petice. Veći problem predstavljaju ozljeda i nepripravnost Tomislava Gomelta i Damjana Đokovića, igrača koji bi trebali rasteretiti srednji red, a pogotovo činjenica da na lijevom beku i u špici nemamo adekvatne zamjene za Leonarda Žutu i Maria Gavranovića.

Upravo širina kadra i jeste najveći problem ove ekipe, a to se vidjelo i jučer. Van igrača koji su istrčali u prvih 11 (uključujući i ozlijeđenog vratara Prskala) Matjaž Kek i nema neke pretjerane opcije s klupe. Unatoč postignutom golu, Florentin Matei se jednostavno ne uklapa u stil igre ove ekipe. Veliki znalac, no taktički analfabet zbog kojeg Matjaž Kek gubi kosu s glave. Matic Črnic nikako da počne pokazivati igre kojima je srušio i Bilićev West Ham. Argumenti u njihovu korist bili bi da dobivaju, tzv. trash time i on čak i može držati vodu da ti igrači, kada i uđu u taj “trash time”, bar koncepcijski odrade svoj posao. Nažalost, unatoč godinu dana (pa i više) u kadru ekipe, ova dva igrača su se slabije prilagodila od igrača koji je tu niti mjesec dana – Hebera. To već nije do ekipe i trenera, već do samih igrača. Upravo to i jeste razlog vraćanja Zorana Kvržića (trenutno nedovoljno spreman) koji se već, u niz navrata, pokazao kao itekako koristan igrač (ujedno je i igrač s najviše nastupa za Rijeku u europskim utakmicama). Srednji red, odlaskom Čanađije (što nije Keku bilo po volji) spao je na tri slova – Mišić, Bradarić, Maleš. Dosta, no i jučer se vidjelo da je kapetan daleko od prave forme. Prinove, Gomelt i Đoković, daleko su još i od “trash time-a”, a predstoji nam lud raspored u kojem će se, u narednih 50-ak dana, preletjeti pola Europe, mijenjati vremenske zone, klimatske uvjete, prijevozna sredstva. Svaki igrač na raspolaganju zlata je vrijedan. Lani smo, nemojmo to zaboraviti, odmah ispali iz Europe i bilo nam je puno lakše s tanjim kadrom.

Napisavši to, krilne pozicije, srce veznog reda, te uža obrana, najbolje su pokrivene pozicije u momčadi (iako na prve dvije itekako treba po igrač). Desni bok ima alternativu, Martića, a tu može uskočiti i Vešović. Kritične pozicije su lijevi bek i špica. Autor ovog teksta ne slaže se s generalnom “istinom” da je Žuta rupa. Radi se o itekako korisnom igraču, no igraču koji nema ofenzivnih sklonosti. Jednostavno on nije ofenzivni bek kao Ristovski ili Leovac, već bek koji ima izraženije defenzivne vrijednosti. Kao takav itekako je bitan u ravnoteži igre Matjaža Keka i neupitna je prva opcija. Na žalost, alternativa Žuti je tek Vešović koji s Ristovskim čini možda i najpotentniji dio ekipe Rijeke. Također, s Vešovićem na lijevom beku dolazi do disbalansa u ekipi. Takvu igru Rijeka može istrpiti protiv slabijih ekipa, te kao taktičku opciju u susretima kada lošije stoji, no to nije način na koji se može bazirati naša igra. Lijevi bek je goruće pitanje u velikom broju ekipa, to je deficitarna pozicija, te predstavlja jedan od dva ključna problema za Srećka Juričića. Ne dao Bog da se Žuta ozlijedi. Slično se može reći i za poziciju prve špice na kojoj je ostao samo Mario Gavranović. Mario je jedan od ključnih igrača ove ekipe (koliko je puta samo jučer došao do centra, izvukao njihovu obranu i otvorio krila), no i sam sklon ozljedama. Igrač je kojeg Kek mora dozirati, a bez njega naša igra jednostavno nije toliko kvalitetna i raznovrsna. Zamjene za njega su Heber i Gorgon. Opet dva igrača koja su pozicije lijevog krila i polušpice učinila svojima i tom rošadom dolazi do velikih promjena u našoj navali. Promjene znače i gubitak automatizma, a upravo isti je naš najveći forte.

U periodu do 1.9. očekuje nas još pet susreta u Europi. Ti će biti teži nego jučerašnji. U 1. HNL čeka nas sedam kola, Belupo, Pula i Dinamo doma, te Rudeš, Osijek, druga momčad Dinama poznata kao Lokomotiva, te Inter, vani. To je čak 11 susreta od 15.7. (subota) do 26.8. (subota). 11 susreta u 40-ak dana. Susreti su to u kojima Rijeka, u 1. HNL, više nije lovac već lovina, a dobro smo upoznati i s načinom tko ovu ligu vodi (vidi se i po najnovijoj smjeni Pavličića i postavljenjem gospodina u uskom sukobu interesa).

Period je to u kojem mi i dalje možemo izgubiti neke igrače (Ristovski, Elez, Bradarić…), a novi moraju bit kompatibilniji i spremniji od onih koji su sada došli. Par lošijih rezultata i dobra atmosfera koju sada imamo, kao i sinergija tribina i teren, teško se stvaraju, a jako lako gube.

Dakako, da ne ispadne da je sve crno. Nije. Većina ekipe ja zadržana, gradi se sjevernatribina, prvaku Walesa je 26 puta upućen udarac na gol, a broj pretplatnika je nikada veći, no treba sagledati i neke druge aspekte. Primjerice, ponavljam, lani smo, nemojmo to zaboraviti, odmah ispali iz Europe i bilo nam je puno lakše s tanjim kadrom. Ove sezone, ako imamo ambicije na tri fronta, a imamo, nužno je taj kadar čim promptnije proširiti. Miško! Srećko! Ivane! Lijevi bek koji može konkurirati Žuti (ili bar netko kao Martić na desnoj strani), špica koja može rasteretiti Gavranovića. Igrači su, u slučaju da nekoga do tada ne prodamo, koji su nam nužni do 3. pretkola Lige Prvaka.

Komentari

komentari


Related Articles

Trbuhom za kruhom

Marin Leovac više nije igrač Rijeke. Još jedna “trakavica” u obliku transfera kojemu je trebalo predugo da se realizira je

Miševi iz rupa izašli

Naš je klub jučer uplovio u sedamdesetu godinu svojega postojanja. Odavno se već zacementirao u srcima Riječana i Primoraca te

Predstavljeni novi “kišni” dresovi

Kao što već i ptice na grani znaju, Rijeka je promijenila dobavljača opreme, ubuduće će to biti njemački Jako, s kojim