Preteško probavljivo događanje

07 ožu., 2016 by V. Vivoda

Print this article Font size -16+

Cirkus domaće nogometne lige se nastavio, ali je Rijeka još nekoliko udaraca ispod pasa stojički podnijela i još jednom pokazala da pravo i pravda nisu dvije iste stvari. I ne bi možda ni onih 3700 gledatelja na kišom okupanoj Rujevici toliko “graktalo” da se prije samo nekoliko dana nije dogodio Mlakar sa svim svojim pomoćnicima među kojima je bio i taj arbitar Jović. Kako je revno provodio stegu na klupi gostiju u Parku mladeži, tako je nastavio i u domu nogometaša koji su nažalost na piku saveza i sudačke mašinerije zbog prevelike blizine i “disanja za vratom” moćnom, jakom i nedodirljivom obiteljskom biznisu.

Rijeka je i u Splitu ali i jučer pokazala da ima određenih problema ukoliko se momčad čvrsto i organizirano brani. Da, priznat ćemo da ni jučer to nije bilo “razvaljivanje” kakvo smo prizivali, a mnogi se i okladili. Puno pogrešaka u sredini terena, premalo širine i brzine su rezultirali neriješenim ishodom nakon prve dionice igre. U drugi dio se kreće odlučnije te je Osijek morao popustiti pod naletima Mateia ali i najzvučnijeg pojačanja u HNL-u, Maria Gavranovića. Zabio je baš kada je pogodak bio nužan te skinuo “oblak slutnje” u posrtaj protiv “fenjeraša”. Ono što je događalo na kraju utakmice je samo za ljude i navijače s iskusnim živcima istreniranima po mnogim tribinama i ledinama prekrasne nam nogometne lige. Nakon poništenog regularnog pogotka stiže kazneni udarac. I zaista, taj kazneni udarac je valjda jedina ispravna stvar koju je sudac Fran Jović sa svojim “kompanjonima” jučer dosudio. Bertoša je zatvorio oči i “zabrazdio” u protivnika kao da nije mogao pretpostaviti da će svaki iole sumnjiviji kontakt biti nagrada za goste u vidu penala. Pravda je došla na svoje samo dvije minute kasnije.

U toj pravdi koja se dogodila, ima nekoliko stvari i činjenica koje su direktni pokazatelj stanja i odraz su svih događanja u hrvatskom nogometu. Slavlje igrača Rijeke koji se drži za vratnicu psihički izmoren i po nogama istučen, tribine koje nakon nekoliko sekundi slavlja i provale emocija proključaju te spontano kreću u skandiranje sudačkoj organizaciji i glavešini koja je jučer imala svoje mjesto u počasnoj loži. Te ljude se ne može prevariti. Taj osjećaj prezira postaje sve veći što možda nismo očekivali od šutljivih Primoraca, ali je i to dokaz do koje mjere su stvari izmakle kontroli.

Mario Gavranović, iskusni internacionalac koji je u Rijeku stigao iz Švicarske s iskustvom njemačke nogometne lige je u razgovoru za Radio Rijeku znakovito kazao kako prije dolaska u hrvatski nogomet ovakvo nešto nije očekivao te kako je neugodno iznenađen suđenjem i kriterijem koji vlada u HNL-u. Upravo ta njegova izjava je ono što mora brinuti gospodina Damira Miškovića ali i cjelokupnu radnu zajednicu u našemu klubu. Puno puta smo čuli kako je na europskom nogometnom tržištu, kojim Rijeka pokušava “plivati”, jako teško pronaći igrača koji želi doći igrati ovu našu nogometnu ligu. Čak ni novac nije problem već ono što već “pola” Europe zna. Vjerojatno ni sam Mario nije u životu i karijeri pretrpio toliko udaraca i prekršaja koji nisu suđeni ili su dosuđeni na njegovu štetu, a tu je samo mjesec dana i igrao je samo pet utakmica. Nažalost, mora nam netko izvana doći ukazati da imamo problem, kada ga sami ne vidimo.

U cijeloj toj nogometnoj tragediji najviše trpe navijači i gledatelji. Oni su ti koji “masno” plaćaju da im se netko poigrava sa živcima i da ih dovodi u stanje potpunog ludila. Ti gledatelji koji doslovno žive za svoj klub nažalost nemaju potporu kakvu bi trebali imati već imaju samo izjave o “krvi i mesu” ili da primijenimo onu dobru staru izreku jednog mudrijaša kako “nema nikih problema”. Da stvar bude gora, žalosnija i tragičnija, predstavnici, nametnici te  bakterije hrvatskog sporta nakon svega dobivaju počasna mjesta na vašem stadionu. Sjede i smiju se narodu poput rimskih careva iz doba gladijatora. Domaćini ih tapšaju i gotive ih te ih nakon zabave napoje i najedu. Neki pokazuju “bosanske grbove”, a neki se samo smiju, sve to pred našim očima u našoj kući. To navijači teško “gutaju”.

I zato je nemali broj onih koji su nakon jučerašnjih zbivanja najavili kako im pretplate i ulaznice više ne znače puno. Puno i previše je onih koji su već odavna odbijeni od stadiona i nogometa kakav vlada u Lijepoj našoj i biti će ih sve više, a onda ćemo se pitati “di su ljudi sa Stuttgarta”. Pa došli su gledati taj “Stuttgart” jer su znali da konce neće vući ljudi s kojima dijeliš kancelarije. Ljudi s kojima se sjedi u odborima i predsjedništvima. Ljudi su došli pogledati Stuttgart jer su znali da Rijeka ima šanse ako dobro odigra, a u HNL-u znaju da ni najbolji nogomet neće proći pored mašinerije toliko dobro uigrane da i kada se glavešine maknu s odgovornih mjesta, uvijek postoji savjetnik koji sve to posloži i vrati na svoje mjesto. Mi te “savjetnike” rado stavljamo u lože, a što narod i gledatelji koji sve to plaćaju misle o tome, mogli ste čuti u 93. minuti utakmice. Čulo se do Viškova kako kažu.

Foto: Lario Tus

Komentari

komentari

V. Vivoda

More articles by V. Vivoda