Cirkus Veljača

Cirkus Veljača

Svake godine u ovo vrijeme ponavljaju se iste priče, kao u nekoj začaranoj petlji, a mi im se čudom čudimo ‘kao tele šarenim vratima’. Kad nam Veljača pokuca na vrata i donese malo snijega, svi se “uskokodačemo” kao da prvi put vidimo tu prirodnu pojavu do te mjere da je glavna vijest u svim medijima snijeg u Gorskom kotru (zamisli samo?!). Sreća je naša što ni zime nisu više kao što su nekad bile jer bi nam država implodirala još i više (ako je to uopće moguće) da se ćešće mora boriti s tim neuobičajenim zimskim pojavama poput snijega, leda i vjetra.

Ono što nam Veljača svake godine također donosi je početak HNL-a koji se po svojoj prirodi savršeno uklapa u cirkus koji vlada u našoj državi, a svoju kulminaciju doseže upravo u ovo vrijeme. Planiraju se pripreme, tempira se forma, rade se rasporedi – i onda padne snijeg. Otkud sad to? I onda jedni psuju sve po spisku jer će im to “razjebat” planove, dok drugi slave i otvaraju šampanjce jer su ionako u “banani” pa će im odgoda dobro doći da si daju više vremena te nađu pravi način kako što bolje zamaskirati svoj budući neuspjeh. I usred svog tog cirkusa stojimo mi, navijači. Nitko nas ne doživljava i nitko nas ništa ne pita.

I tu leži najveći problem i razlog koji me potaknuo da bacim sve ovo na papir. Zaboravite na sve Mamiće, Šukere, Brbiće, Ježiće, Markoviće, Sinovčiće i slične likove i njihove sitne (i krupne) interese. Suština svog zla u hrvatskom nogometu je nebriga za običnog navijača, jer ako nogomet ne cijeni navijače zbog kojih se navodno taj isti nogomet i igra, kako će onda navijač cijeniti nogomet osim ako nije teški bolesnik i mazohist? A hrvatski nogomet se sveo upravo na to – na lošu i predvidljivu cirkusku predstavu koja je sama sebi svrha ali opet iz nekog razloga privlači uvijek jednu te istu šačicu naivaca koji se nadaju da će barem tu na trenutak zaboraviti na vlastite probleme. Kaže pjesma  ‘ništa se ne mijenja osim statista’, ali u ovom našem cirkusu čak su i statisti isti.

Put ka ozdravljenju hrvatskog nogometa ili popularnom ‘isušivanju močvare’ nije u lovu na vještice i micanju glavnih figura, iako je to dobar početak. Neće odlazak “famiglie” iz Dinama odjednom ozdraviti ovog našeg bolesnika, ali će mu dati novu priliku za ozdravljenje koju će tada morati iskoristiti ili umrijeti zauvijek. Samo jedna stvar će vratiti navijače na stadion – uzajamno poštovanje. ‘Tko o čemu – kurva u poštenju’, to je izraz koji se može čuti na dnevnoj bazi kada se priča o hrvatskom nogometu. Kako staroj kurvi vratiti dostojanstvo i natjerati nas da se ponovo zaljubimo u nju?

Onoga dana kada čelni ljudi hrvatskog nogometa odluče lupiti šakom o stol, kada donesu pravila i principe iza kojih će čvrsto stajati bez obzira tko je na drugoj strani, tek tada ćemo napraviti prvi korak. Tek tada kada HNS ponovno stekne povjerenje navijača moći ćemo govoriti o nogometu kao o sportu. Tek kada pravila igre budu bila ista za sve i kada ne bude bilo sumnjivih zamjena domaćinstava, mijenjanja travnjaka usred sezone, održavanja koncerata u terminu predviđenom za utakmicu, odgađanja utakmica zbog tobože loših vremenskih uvjeta ili pak inzistiranja na odigravanju kada uvjeti zaista nisu adekvatni – tek tada možemo pričati o nekakvom pomaku na bolje. Kada to ostvarimo ostatak ‘životinja iz močvare’ će sami otići po inerciji. A do tada ćemo mi navijači međusobno upirati prstom jedni u druge i vikati ‘vi ste krivi’ ne shvaćajući da smo kolateralne žrtve u ovom apsurdu. Uživajte u cirkusu do iduće Veljače…

S. Benčinić

foto: Novi List

Komentari

komentari


Related Articles

Oproštaj pripada navijačima

Svakim danom je sve bliži oproštaj od našega stoljetnoga stadiona koji polako odlazi u povijest. Trenutno je aktualna tema oproštaja

Rijeka poplavila Poljud

Hajduk – Rijeka 0:3 (0:2) Split – Stadion Poljud. Utakmica 15. kola MAXtv Prve lige. Gledatelja: 24.621. Suci: Marijo Strahonja

Svibanjska suza

Za sve i svakoga koji žive nogomet, koji žive za NK Rijeku,  mjesec svibanj je oduvijek bio mjesec najvećih uspjeha,