Čuvajte nas pazite nas…

06 kol., 2014 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Da Rijeka ima jedne od najvjernijih navijača nije nikakva fraza već  činjenica. Tome u prilog dokaze možemo pronaći kroz čitavu povijest najvjernijih navijača skupljenih u KN Armada. Bilo je tu uspona i padova u odnosima s voljenim klubom. Tražile su se ostavke, u teškim trenutcima stizala je podrška i tako redom kroz sve bure i nevere i kroz sve bonace.

Ono što je neupitno je da su navijači svih tribina uvijek stremili k tome da klub bude bolji i uspješniji te su sva negodovanja bila usmjerena u bolje sutra. Kada su iz SS najavili preuzimanje kluba i tijekom same realizacije preuzimanja od gospodina Miškovića svi navijači i simpatizeri Rijeke, uključujući i Armadu pružili su novim vlasnicima i upravljačima bezrezervnu podršku. I stvarno, odnos je gotovo idiličan. Predsjednik vuče poteze koji manje više nailaze na odobravanje šireg puka. Kantrida je redovito ispunjena s najmanje 60% kapaciteta, što je pogledamo li ostale stadione u Hrvatskoj i više nego sjajna posjeta. Momčad igra po taktu Armade, a i ostatak stadiona nerijetko sudjeluje u navijanju te stvaranju prekrasne i pozitivne atmosfere na stadionu. Zaista je prekrasna slika vidjeti  igrače koji nakon svake utakmice idu od tribine do tribine i pozdravljaju i zahvaljuju navijačima na bezrezervnoj podršci. Kulminacija se naravno uvijek događa tamo od kuda je stizao daleko najveći impuls igračima. Ispod zapadne tribine. Ajme meni nije mi dobro… sudjelovanje igrača i navijača u prekrasnom igrokazu i dokaz sinergije između travnjaka i tribina.

Nažalost ta predivna priča ima i jednu mrlju. Naime u zadnjih nekoliko susreta počele su se događati stvari koje smo već arhivirali i za koje smo smatrali da su zauvijek iza nas. Baklje su opet počele letjeti prema atletskoj stazi i terenu. Baklje su od postojanja Armade dio koreografija i kolorita na tribinama i nitko nema ništa protiv njih. Dapače gledatelji s ostalih tribina već minutu dvije prije 60. minute vade svoje fotoaparate i mobitele ne bi li snimili i fotografirali bakljadu koja oduvijek daje posebnu draž nogometnim utakmicama i dodatno podiže atmosferu na stadionu.

Ono zbog čega su i u klubu kako neslužbeno saznajemo pomalo nezadovoljni je činjenica da baklje sve češće gore na tartan stazi umjesto na tribinama. Prošlogodišnji pohod prema Europi počeo je domaćom utakmicom protiv slabašnog Prestatyn Towna. Pomalo revijalni karakter susreta u kojem su gosti bili nedorasli suparnik gledatelji su shvatili kao znak za stampedo po dresove nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Problemi su se nastavili i u susretu sa Žilinom. Baklje su iz klupske blagajne odnijele četrdesetak tisuća eura. Još petnaest koštala je bakljada protiv Stuttgarta. Kulminacija svega se dogodila pražnjenjem najvažnije tribine za susret protiv Lyona (pražnjenje se nije dogodilo zbog bakljade, već zbog Keltskih križeva, op. a. potpuno nepotrebno i ishitreno od strane UEFA-e). Takav scenarij bio je očekivan i najavljivan čak i od predsjednika Miškovića koji je u izjavi za Novi list 29. rujna prošle godine izjavio – Ako se ne varam, sada smo se već popeli na 60 tisuća eura kazne, a poslije njih će doći kazne pražnjenja tribina i onda ono sve što smo napravili i što pokušavamo napravit će se uništiti.

I stvarno pokazale su se opravdane sumnje Miškovića u pražnjenje tribine. I nakon toga nastavile su stizati kazne na adresu riječkog prvoligaša. “Čestitke” iz središta UEFE stizale su redovito i u pravilnim vremenskim razmacima bez mogućnosti plaćanja na rate ili odgode. Jasno je da su nakon svega viđenoga prošle sezone navijači Rijeke pod posebnom prismotrom delegata UEFE. Svaki potez je pod povećalom te zato treba biti oprezan. Jer u prevelikoj ljubavi prema klubu navijači bi mogli biti dodatni uteg prema održavanju europske konstante.

Niti ova sezona nije počela bez problema. Predivan ambijent i dekor na stadionu protiv Ferencvarosa zasjenile su baklje koje su završile na atletskoj stazi uslijed čega su papiri koji su bačeni prije toga planuli. Ne treba niti sumnjati da su poslanici europske nogometne organizacije zabilježili svaki i najmanji incident te da klub očekuju nove kazne. Baklje su napustile tribine i na Jadranskom derbiju protiv Hajduka i čini se da iznimke polako postaju pravilo.

Nekoliko nepromišljenih, samodopadnih pojedinaca koji ustraju u bacanju baklji u dalj bacaju sjenu na sve ono prekrasno što se događa oko kluba u posljednje vrijeme. Umjesto da novac trošimo na pojačanja, klub puni blagajne bogatim i korumpiranim moćnicima domaćeg i europskog nogometa. Armada kao navijačka skupina, odnosno njeno vodstvo vjerojatno pokušava obuzdati “debelu” manjinu na zapadu koja baklje baca na tartan stazu, jer takve akcije zasigurno nisu organizirane. Pirotehnika i bakljada da, uostalom to je i tradicija, ali bacanje u teren je već druga priča.

Od te uzaludne borbe s vjetrenjačama koristi će imati samo gore navedeni, a nas će, moguće je, ubrzo zadesiti sudbina Dinama koji je već neke svoje utakmice morao odigrati bez gledatelja. Nogomet bez gledatelja!?Ne, hvala. Niti u klubu sjede mazohisti poput Mamića pa im je svejedno ima li na tribinama gledatelja ili ne, niti navijači nisu indiferentni poput onih u Zagrebu da im je svejedno hoće li moći prisustvovati utakmici. Naime u Rijeci je svaki odlazak na utakmicu događaj koji se pamti i koji nudi dobar provod uz pozitivnu energiju u obilnim količinama. Uz sve navedene probleme postoji i jedan puno veći. Sigurnost.

Bilo bi zanimljivo čuti odgovor od onih koji bacaju baklje na teren razmišljaju li o sigurnosti onih koji su ugroženi njihovim činom. Nakon što smo protiv Hajduka gledali kako naši ljubimci razbijaju goste moglo se lako dogoditi da krivo bačena baklja pogodi nekoga te da sav trud naših igrača bude bačen u vjetar.

Ima li dovoljno savjesti da se razmišlja o sigurnosti službenih osoba na stadionu? Potencijalnih kolateralnih žrtava uz travnjak ima i više nego dovoljno. Oni najugroženiji i oni zbog koji se javlja najveća doza zabrinutosti su djeca. Djeca koja sakupljaju lopte su pretežno u dobi od dvanaestak godina i zaista bi bilo strašno da neka od bačenih baklji završe pod nogama dječaraca koji iza gola skupljaju lopte sanjajući da će jednog dana i oni zaigrati za najdraži klub. Prošle godine smo opravdano smo se svi skupa, potpuno opravdano, digli na noge kada se Torcida drznula gađati naše navijače na tribini na kojoj su smješteni uglavnom djeca i roditelji. Žestoko smo osudili divljački čin gostujućih navijača i umalo je došlo do potpune eskalacije nasilja. Naravno da se taj strašni događaj niti približno ne može usporediti s bacanjem baklji prema terenu, ali svakako bi se svaki od onih koji imaju dovoljno snage i hrabrosti da bace baklju prema terenu, trebao zapitati ugrožava li možda nekoga tim svojim pothvatom. Dovodi li u pitanje sigurnost ostalih gledatelja i organizacijskog osoblja. Možda će danas sutra i njihov klinac skupljati lopte iza tog gola, možda će mu brat ili susjed stajati u vatrogasnom odjelu tamo i čekati da postane meta.

Danas sutra će na Kantridi osvanuti novi stadion. Prema onome što smo vidjeli, tribine su na oduševljenje gledatelja smještene tek nekoliko metara od linija koje označavaju granice igrališta. Znači li to da će baklje koje sada završavaju tik iza gola ili na atletskoj stazi završavati na rubu kaznenog prostora? Naravno da svi želimo stadione bez zaštitnih ograda i mreža, ali činjenice upućuju na to da možda još nismo sazreli za to. Dok god baklje ne budu ostajale na tribinama tretirat će nas poput životinja a mi ćemo se tome čuditi kao da sami nismo krivi za to. I zato pamet u glavu. Jer Rijeka bez Armade je klub bez snage. Bez duše. Pomozimo klubu u onome čemu teži, do postanemo svi zajedno pravi europski klub. Izdignimo se iznad onih koji u svojim rukovodstvima traže opravdanja za svoje izražavanje negodovanja. Izdignimo se od onih koji svoju ljubav prema klubu uvjetuju dobivanjem upravljačkog udjela, od onih koji su doveli svoje klubove do toga da zarade od utakmica ne pokrivaju niti kazne a kamoli ostale troškove organizacije.

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader