Cvrkut ptica i pljesnivi kruh

by Hoću Ri | 16/12/2015 12:43

Lipo li je, lipo li je na lažini suvoj ležat’ …na osami pokraj mora. nad pučinom tebe gledat’…e moj galebe… stvarno je lijepo kada pišeš o ljepotama, krasotama i kako svugdje “cveta cveće”… takva piskarala možemo i mi biti…svaki od nas. Sve je divno i krasno i ljepota oduzima dah. Sipati epitete i ljubiti ono što vidimo ispred sebe…možemo svaki dan pisati o ljepoti života i prepričavati kako je lijepo slušati cvrkut ptica te je zato život krasan…a to što autor teksta cijeli dan nije jeo i nema kamo prespavati noć, to je ono što je u pozadini i što nije relevantno iz njegove perspektive… Tako i ta sluganska pera vide klub i vide sportski kolektiv.

Život je krasan, imamo kamp i Matjaža Keka. Što bi te vi više?! Ništa, dosta nam je to. Od sada ćemo dolaziti na Rujevicu odavati poštovanje kampu i cijenjenom gospodinu Keku, te nećemo za ništa drugo mariti. Samo nam recite vi koji takvu čitanost imate, koliko vremenski moramo odavati poštovanje i iskazivati divljenje. Sve za vođu, nalik na Sjevernu Koreju. Idem kupiti auto. Kupio sam predivan novi Mercedes. Najljepši je u ulici, sjaji poput mjesečine na bonaci. Ima predivne felge i navigaciju unutra. Naprijed onaj znak od Merđe i šiber iznad vozača. To što ne može upaliti i što motor kašlje, to nije bitno. Kakav sam ja to čovjek ako pored sve te ljepote mojeg Mercedesa još se idem žaliti da motor ne radi i da auto ne pali?!?

I zaista je lako pisati i sipati komplimente. Pa to može svaka pismena ili polupismena “budala”. Često je pretjerano iskazivanje komplimenata znak vlastite ljubomore ili znak manjka samopouzdanja, diviti se nečemu iz dana u dan, a ne vidjeti mane istoga se u ova moderna vremena zove “lizanje dupeta”. Što god to značilo. I stvarno je lako pisati o cvijeću i cvrkutu ptica iz sobe hotela u Benahavisu, s predivne 60metarske jahte kraj Hemingweya u Opatiji bajnoj ili iz skyboxa novog zdanja na Rujevici. Pa koja budala bi se odrekla jadranskih škampi uz Kujudžušu ili Pošip, ili hrpe kanapea iz Opatijskih hotela… Izvaditi laptop iz futrolice i napisati dvije tri lijepe riječi nakon što “omastiš brk” plodovima mora i nogometa, zaista nije teško. Rekao bih da bi svatko od nas to potpisao.

I upravo u tome, Dado, leži problem našega kluba. Ti si čovjek koji ima emociju i koji je napravio za ovaj klub više nego itko ikad. Dobra si persona i pametan biznismen. Problem nije u tebi, već su ovakvi o kojima pišem dokaz da su oko tebe vrane i dupelisci koji ti govore ono što ti želiš čuti. Takvi nikad nisu u Fan Shopu kupili ni majicu od 60kn. Takvi nikad u životu nisu platili kartu za Kantridu ili Rujevicu. Takvi nikad na gostovanje nisu otišli s ekipom i potrošili 200-300 kn niti su platili avion na Farske Otoke ili u Rhyl. Takvi na humanitarnoj utakmici plate kartu 10 kuna ali zove fotografe da ih se fotografira kako plaćaju. Takvi se nikad nisu usudili napraviti krug oko stadiona ili posjetiti koju drugu tribinu di nemaju mekanu spužvu ispod dupeta ili grijalicu iznad glave. Takvi Dado ti kroje politiku i pišu ono što želiš čuti. A kada te svakodnevno obasipaju najljepšim epitetima zaista ti se izbezumi percepcija i sve ono lijepo što si napravio, postaje još ljepše te dobiješ “blind spot” u očima. Ne vidiš više ništa loše osim predivnog cvijeća i cvrkuta ptica. A to što nemaš što jest i di spavat…to zatomiš jer ti ljudi oko tebe govore kako ništa nije bitno osim cvrkuta ptica.

Dado, takvi žele samo plivati u tirkiznim bazenima Dubaija, biti glavne figure naših Bijelih noći i putovati charterima po Europi. A mi, koji to sve plaćamo, mi koji se veselimo i plačemo, mi koji skupljamo dresove i plaćamo ih po 700kn, mi koji smo na rubu rastave zbog Rijeke, mi koji s glavoboljom subotom dolazimo doma, mi koji sve to konzumiramo i probavljamo smo njurgavci, gunđala i uvijek nezadovoljni likovi. Nicknejmovi. Pitaj se Dado, što su ti koji jedu škampe po ložama i što su oni napravili za Rijeku. Da li oni imaju interesa od kluba ili je to ljubav? Jer ja znam što smo mi. Mi smo oni koji za taj klub žive od jutra do mraka. Mi smo ti koji dolazimo tamo bez interesa i kojima je jedini interes napredak i atmosfera našega kluba. Mi vidimo i crno i bijelo. I ptičice i “buđav lebac”. Jer nekad i mi pjevamo s ptičicama a nekad i jedemo pljesnivi kruh. Mi znamo što je klub, pitajte njih da li znaju?!

Tekst prenosimo sa foruma

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/cvrkut-ptica-i-pljesnivi-kruh/