Da li je vrijeme za “novu” Rijeku?

by Hoću Ri | 05/02/2019 11:55

Rijeka je u “proljetni” dio sezone ušla sa velikim ambicijama, sa planiranih 6 bodova u 2 susreta i bijeg od konkurenata na drugom mjestu. Na žalost, bez da se ulazi u dublje razloge zašto je tako, osvojen je tek jedan, mršavi bod, koji je dostatan tek da se Rijeka bodovno poravna sa Osijekom (te Lokomotivom koja je u svojem susretu uzela 3 boda) dok se Gorica primakla na 4 boda. Zbog gol razlike, Rijeka je na četvrtom mjestu, zadnjem koje vodi u Europu.

Prijelazni rok nije donio prevelika uzbuđenja do zadnjih par dana kad su “sletili” iskusni desni bek Ivan Tomečak i perspektivni, no pogubljeni, desni vezni (krilni), Robert Murić. Tek krpanje veze sa Tiborom Halilovićem. Odlazak je bilo malo, legendarni Leonard Žuta koji je u Konyasporu nastavio gdje je stao u Rijeci. Iako je oko vrata pojedinih igrača, prvenstveno Hebera, Gorgona i Župarića izvješen znak svojstven za tršćanske trgovine u siječnju – “SALDI”, za njih nije bilo ponuda, kao niti za Slugu, još jednog igrača koji je, prema klupskom “modusu operandi”, odavno bilo vrijeme da napusti naš klub i otvori mjesto novom igraču koji čeka zapet kao puška (za paintball). Predstavlja to veliki problem za klupsku blagajnu koja funkcionira na jedinom realnom principu “pokrij se dekom koliko je duga”, ali i vlasnicima kluba koji, osim u ekipu, dio novca moraju “uložiti” i u otplatu kampa na Rujevici. Povrh svega, ozljeda Raspopovića, kao i spor oporavak Velkovskog, skratili su rotaciju.

Svojevrsni fenomen je i veznjak Rijeke Čanađija koji nije bio u praktično nikakvim planovima stručnog stožera, no koji se, ozljedom Gorgona, prometnuo u prvu polušpicu ekipe. I to sve u trenutku kada otvoreno najavljuje odlazak i kluba (u čemu ga podržava i trenutni trener) te u Koprivnici koketira sa svojim bivšim klubom Slavenom. Pomalo apsurdna situacija. Na dalje, Rijeka je ostala u kadru sa jednim, pravim, napadačem, Čolakom, koji je na posudbi.

Kada se sagledaju stvari iz ovog ugla, a isti je da većina imena koja su navedena u gornjem dijelu teksta (Sluga, Župarić, Čanađija, Gorgon, Čolak…) na ljeto vjerojarno neće biti dio kluba sa Kantride sa privremenom adresom na Rujevici, kao i sa naglašenom orijentacijom Rijeke (izjave Damira Miškovića i PR službe u medijima – Novi List, KanalRi…) na mlade igrače iz svojeg pogona, kao i pune afirmacije omladinske škole Rijeke, u novoj “petoljetki” (u odnosu na prošlu u kojem je cilj bio osvajanje Bujola), jedini logični put ovog proljeća se može sažeti u onoj staroj američkoj “put your money where your mouth is” i stati iza mladih igrača i dati ima da igraju (i griješe). Po Bogu, pa nije valjda toliko kritično stanje?! U ostalom, bod od mogućih šest pokazuje da neki igrači očito ne zaslužuju to povjerenje koje dobivaju (pogotovo oni koji su na rubu odlaska i sa ugovorima koje ne žele produžiti).

Ovaj period bi se morao iskoristiti za uigravanje ekipe za novu sezonu. Kvaliteta u imenima Tomečak, Pavičić, Acosty… morala bi garantirati minimalno četvrto mjesto na kraju sezone, a uz njih afirmirati mlade igrače koji će, ionako, na ljeto nakon odlazaka dijela trenutnih prvotimaca, postati nositelji igre. Znajući da je lakše reći nego nešto i učiniti, treba razmotriti činjenicu da su neki igrači tu, a to se vidi po govoru tijela i njihovim igrama, kao po kazni. Isti predstavljaju i veliki financijski teret (plaće). Očito je da se na neke neće uspjet dobiti on što se, deklarativno, traži (Heber 7 000 000€) ili vratiti uloženo (Župarić, 1 200 000€ u odšteti i plaćama), no može se minimalizirati šteta a ujedno dati priliku nekima koji su zbog njih u drugom planu (Vuk, Escoval…). Tu je i pitanje Sluge, neupitno dobrog vratara, no igrača kojeg se lako nadomjesti iz unutarnjih rezervi. Imamo Prskala, heroja šampionske sezone i Pandura, prema svim relevantnim stručnjacima najvećeg golmanskog potencijala sa Kvarnera od Ravnicha. Prijelazni rok je na smiraju, no određeni potezi i dalje mogu biti povučeni. Tu su i potencijalni dolasci, Tomečak je doveden kao zamjena za Raspopovića koji je van stroja do kraja sezone (ako ne i duže), a Pavelić je i dalje neupotrebljiv. Lijevo imamo samo Mamića koji pokazuje napadačke sklonosti slične Leovcu, no koji je defanzivno na razini trećeligaškog igrača. Neosporno je da nam i tu treba pojačanje. Nameće se još jedan igrač koji je prošao školu Dinama, a kojem na ljeto ističe ugovor. Radi se o Karlu Bručiću, igraču posljednjeplasirane ekipe izraelskog prvenstva, Ashdoda. Vjerujemo da gospodin Mance može u par minuta doći do broja telefona i raspitati se.

Uzimajući u obzir profile igrača koje imamo u kadru, potencijal mladih prije svega Pandura i Vuka koje bi jedna iskusna ekipa kao Rijeka mogla “istrpiti” te činjenicu da je dio igrača na odlasku najkasnije na ljeto, moguće je već sada stvoriti ekipu koja je spoj mladosti i iskustva, ekipu koja bi ušla u novu sezonu uigrana.

Na golu Pandur, desno osovina Tomačak – Murić, lijevo Mamić (tj. pojačanje, Bručić???) – Vuk. Dva stopera, iskusni Punčec i mladi Escoval, ispred njih dva jaka, visoka defanzivna vezna, Lončar sa više slobode u igri i Velkovski koji je u Vardaru često igrao tu poziciju (uključujući i u Europi protiv Dinama kada je bio i strijelac), kao osigurač. Na polušpici naš najkreativniji igrač, Pavičić, u napadu Acosty koji je pokazao da se bolje snalazi u sredini nego na krilu.

 

Pandur – Tomečak, Punčec, Escoval, Mamić (Bručić) – Velkovski, Lončar – Murić, Pavičić, Vuk – Acosty

 

U kadru ostaju iskusni Prskalo, Pavelić kao back up na obije bekovske pozicije (Bručić, ako dođe, pokriva i lijevog beka i stopera, poziciju koju zadnju sezonu igra u Izraelu), tu je i mladi stoper Smolčić. U vezi Capan, na krilima iskusni Kvržić i mladi Bušnja, na polušpici prinova Halilović, a u napadu Puljić. Svakako dovoljno na proći Inter u Kupu i osvojiti top 4 mjesto u ligi.

Dakako, tu su i Gorgon i Čolak, dva neupitno kvalitetna igrača, no jedan ne želi produžiti ugovor, a drugi je na posudbi. Sa prvim bi se, pogotovo jer se radi o igraču koji je Rijeci dao puno, a koji i nosi kapetansku traku, moralo dogovoriti oko daljnje suradnje. Iskreno, čudi da do dogovora već nije došlo do sada. U vezi drugoga već sada treba ući u pregovore sa Hoffenheimom. Činjenica je da Čolak nema kvalitetu za Hoffenheim, ako i da njemu Rijeka predstavlja pravu sredinu za napredak. Sve tri zainteresirane strane morale bi imati isti interes – prodaja Čolaka u Rijeku po završetku sezone. Na sportskom direktoru i njegovom zamjeniku, kao i na manageru igrača, je da uvjere Hoffenheim da je odštetni zahtjev previsok i da se nađu na realnijoj cijeni otkupa. Boljeg napadača od Čolaka, za te novce, mi ćemo teško naći.

Vrijeme je za graditi za budućnost. Krenuli smo u proljeće sa 5 izgubljenih bodova, sa iskusnom ekipom. Bod smo mogli osvojit i sa mladima, a Vuk je u ono malo što je igrao pokazao više od nekih razvikanih (i puno skupljih igrača). U ostalom, to i jeste petogodišnji plan koji su najavili iz kluba – AFIRMACIJA MLADIH, popularno nazvanih “Damirove bebe”.

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/da-li-je-vrijeme-za-novu-rijeku/