Dašak istočne Europe u “logoru” Ferenca Puškaša
Kao portal i skupina nadobudnih pratitelja i navijača HNK Rijeke, možemo se pohvaliti kako smo po prvi puta u svojoj kratkoj povijesti dobili akreditaciju za jednu utakmicu našeg voljenog kluba. Dobili smo je upravo od mađarskog Ferencvaroša za utakmicu drugoga pretkola Europa lige i to za uzvrat na „Ferenc Puskasu“ u prelijepoj Budimpešti.
Došlo je vrijeme za polazak. Autobus je čekao na žabici, a polazak je bio zakazan za 7.10. Točno u sekundu, krenulo se za hrvatsku „metropolu“. Nakon čudnih stajališta u Fužinama te Vrbovskom, stižemo na glavni zagrebački kolodvor oko 9 sati ujutro. Malo „zagrebancije“ glavnim gradom te ponovno sjedanje u vozilo i pravac „Magyarország“.
Naš automobil je od strane policije zaustavljen na Goričanu, granici ove dvije dobrosusjedske republike. Pripadnik „Rendorsega“ (mađarske policije) nas je na lošem hrvatskom jeziku upitao: – „Dalji idete Ferencvaroši – Rjeka da gljedaš?“, na što smo mi odgovorili da idemo, ali da smo novinari. Ipak, bivamo pregledani zajedničkim snagama naših i mađarskih redarstvenika te nam dopuštaju prolaz prema Budimpešti bez policijske pratnje i peripetije.
Dvosatna vožnja uz Balaton je bila doista zanimljiva. Lijepi krajolici ali i natpisi raznih sela i gradova na domicilnome jeziku koji su se pretvorili u pravu igru pogađanja i što točnijeg izgovaranja istih. Posebno smo ostali zatečeni prilikom odmora na jednoj od benzinskih postaja, kada smo uvidjeli da se radi o INA benzinskoj postaji. Izvišene su cijene u mađarskim forintama ali se pruža mogućnost plaćanja u eurima što prodavačima nudi mogućnost za lijepu manipulaciju tečajevima za preračunavanje. Ipak, nismo se brinuli previše jer nije bilo smisla preračunavati te silne tisućice u forintama.
Stižemo nadomak Budimpešti gdje smo prestigli autobuse sa navijačima Rijeke i Armadom. Bili su pod pratnjom cijelog jednog „bataljuna“ mađarskog, već spomenutog „Rendorsega“. Do samog stadiona je najbliže doći kroz centar grada, koji je u tih 16 sati bio poprište prave „špice“ tako velikih metropola. Uspijevamo se probiti kroz sve silne gužve te smo se uz malu pomoć lokalnih taksista odjednom našli pred hotelom „Arena“ gdje je smješten ured za akreditacije. Sam hotel se nalazi nekih stotinjak metara od stadiona pa više nije bilo potrebe za lutanje gradom.
U hotelu smo preuzeli svoju prvu press akreditaciju i s ostalim novinarima pristiglim iz Lijepe naše, zaputili se na stadion. Među novinarima se našlo i poznato lice Miće Dušanovića koji ovih dana boravi u mađarskoj prijestolnici zbog odigravanja Europskog prvenstva u vaterpolu. Valjda je čovjek odlučio pogledati malo i nogomet, samo ostaje pitanje da li je navijao za Rijeku.
Prvi doticaj s redarskom službom na stadionu i odmah problemi. Iako smo imali parking akreditaciju za naš automobil, služba za osiguranje nam ne dopušta parkiranje istog u zaštićenu zonu već nas tjeraju na parkiralište kojim se koriste i navijači Ferencvaroša. Ne bi tu bilo ništa sporno u tome, da nismo bili jedina hrvatska registarska oznaka među stotinama automobila ukrašenih grbovima i drugim obilježjima najpopularnijeg mađarskog sportskog kolektiva.
Nakon kratkog pješačenja stižemo do glavne zgrade i službenog ulaska na stadion. Cijeli taj prostor podsjeća na rimski Koloseum i neke građevine iz staroga vijeka. Veliki potporni stupovi i zgrada sa antiknim satom, olimpijskim krugovima i natpisom „Stadion Ferenc Puskas“ su na neki način u nama probudili strahopoštovanje prema građevini i samom stadionu. Ipak, to je legendarni NEP na kojemu su se desetljećima unatrag odigravale najveće utakmice mađarskoga nogometa.
Ispred tog službenog ulaza smo se susreli s vodstvom riječkog prvoligaša, kao i svim pratećim osobljem. Domaćini nam nisu dopuštali ulaz iako smo bili akreditirani novinari pa smo svi zajedno morali čekati momčadi da stignu na stadion. Stigli su nogometaši Rijeke koji su sudeći po pogledima i izrazima lica bili skoncentrirani samo na utakmicu te ih nitko nije htio previše gnjaviti i vući za rukav. U tišini su nestali u „utrobi“ stadiona kako bi se pripremili za zagrijavanje.
Nakon njih, stiže autobus s domaćim igračima. Fotografiranje je bilo iz nepoznatih razloga nepoželjno, da ne kažemo, zabranjeno. Svaki potez ljudi koji su stigli iz Rijeke, bilo da se radilo o novinarima, službenim osobama ili navijačima, bio je praćen mrkim pogledima onih istih „čuvara reda“ koje smo imali prilike upoznati na Kantridi. Radi se o veoma kršnim momcima koji su ovoga puta bili odjeveni u odijela pa su tako odavali dojam kao da se radi o zaštitarima ruskog predsjednika Putina.
Napokon dobivamo odobrenje za ulazak na stadion ali nam se zabranjuje prolazak kroz službeni ulaz već su nas okolnim putem vodili preko domaće tribine do same press lože. Stadion na prvi pogled izgleda impresivno, ali kada se prvi dojmovi slegnu, očigledno je da se radi o zdanju koje je već desetljećima poluupotrebljivo. Gomila betona, zahrđalih konstrukcija te zatvorena cijela jedna tribina zbog sigurnosti su podsjetili na neke slične stadione iz prošlih vremena onog prijašnjeg režima na ovim prostorima.
Smjestili smo se tik ispod svečane lože. Ni tu nije sve prošlo glatko. Naši kolege s domaćih radijskih postaja su imali dosta neugodnosti kada su u pitanju njihova mjesta i prava na korištenje istih. Prijetilo se i tim zloglasnim redarima, ali se ipak spominjanjem UEFA-e sve brzo primirilo. Valja spomenuti kako se i u toj press zoni nalazi nekoliko tih povećih ljudi u odjelima koji mrkim pogledima praktički zabranjuju ikakvo iskakanje iz redovite procedure.
Prije samog početka susreta, većini se hrvatskih fotografa zabranjuje prelazak iz jedne zone u drugu, pa su tako bili primorani fotografirati samo iz jednog kuta stadiona bez mogućnosti šetanja bilo kamo drugdje. Nekima su čak oduzete akreditacije te one markirne oznake.
Ferencaros je po brojkama i slavnoj povijesti, najpopularniji sportski kolektiv u Mađarskoj, ali smo dojma da sve više sliči na jedan naš isto tako „popularan“ klub iz Maksimirske 128. Navijača na stadionu je malo, a i oni koji dođu su u jednoj vrsti „rata“ s upravom što su pokazali i na ovoj utakmici kada su nakon drugog „torpeda“ u mreži vratara Dibusza napustili svoju tribinu uz grdne povike prema svečanoj loži. Klub je uz pomoć države izgradio novi stadion sa 40 tisuća stolica, koji će po svemu sudeći velikim dijelom „zjapiti“ prazan. Cijela organizacija ove utakmice je napravljena po nekom strogo tajnome principu iz nekih prošlih vremena s istočne strane „željezne zavjese“ uz mnogo oštrih pogleda, mnogo zabrana fotografiranja te propitkivanja.
Utakmica je završila uz negodovanje preostale publike na „Ferenc Puskasu“. Pokupili smo svoje stvari te krenuli prema MIX zoni. Tu nas je dočekalo novo neugodno iznenađenje kada je bilo zabranjeno bilo što pitati ili zaustavljati igrače domaće momčadi. Pristup press konferenciji je dobio samo odabrani broj novinara te se nismo ni trudili upasti na taj, očito tajni sastanak.
Za povratak smo se odlučili priključiti navijačima ali i tu je bilo dosta problema dok se nismo uspjeli probiti do autobusa koji su čekali da se popune. Dva kordona policije i redara nije bilo spremno komunicirati s nama na engleskom jeziku pa smo uz pomoć osobe koja je slučajno znala i hrvatski i mađarski jezik uspjeli nakon 20-ak minuta „isposlovati“ prolazak prema autobusima i vozilima s Armadom.
Povratak je protekao u feštarskome tonu. Uz pratnju cijele „mađarske konjice“ u kojoj smo izbrojali 42 policijska vozila, stižemo do granice s našom domovinom. Tamo nas preuzimaju naše „jake snage MUP-a“ te prepraćuju sve do najdražega grada.
Bilo je ovo jedno lijepo iskustvo ali ipak začinjeno malom gorčinom zbog nemogućnosti upoznavanja Budimpešte i opuštanja u tom prekrasnom gradu. Ostaje nam lijepa uspomena na prolazak naše Rijeke ali i utisak da u Ferencvarošu nisu stvari posložene na pravi način, te da je klub kročio nekim mračnim stranama koje se sve manje sviđaju navijačima zeleno-bijelih.
Rijeka u idućem pretkolu gostuje na Farskim Otocima. Da zatražimo akreditaciju?
Komentari
Related Articles
Champions League via Lokomotiva
Došlo je vrijeme da se malo vratimo u našu zbilju zvanu HNL, iako je i ta Europa već postala naša
Imperativ pobjede protiv starih dužnika
U subotu s početkom od 17 sati nogometaši Rijeke dočekuju Cibaliju u sklopu 17. kola MAXtv Prve lige. Rijeka u
“A gdje je Jajalo, muči me to…”
Navijači Rijeke su u svojoj povijesti navikli na neke zanimljive i živopisne situacije kada je naš nogometni klub u pitanju.
