Deja vu

20 ožu., 2017 by G. Kauzlarić

Print this article Font size -16+

U mnogim granama ljudskog djelovanja pa tako i u samoj prirodi česta je pojava kada se jednom uđe u nekakav ritam događaja u tom ritmu ostaješ duže vrijeme. Tako kad uhvatiš zeleni val imaš dobre šanse da ćeš proći sve semafore u nizu bez zastajkivanja na crveno kao i u meteorologiji kad se stvori jedan tip vremena takav može opstati dugo, dugo. Rijekine utakmice na proljeće su također ušle u matricu za koju se iskreno nadamo da unatoč pobjedama i odličnom bodovnom učinku ovom reprezentativnom pauzom završava. Svaki drugi rasplet neće biti dobar za zdravlje srčanog mišića prosječng navijača Rijeke.

Rijeka je ovog proljeća ostvarila jako dobar bodovni učinak, ali osim utakmica u kupu sve s manje-više nalikovale jedna drugoj. Protivnik bi poveo,a onda bi se Rijekini igrači morali čupati i vraćali iz rezultatskog minusa pri čemu su uglvnom i uspjevali (osim utakmice u glavnom gradu Dalmacije koju bi, dubokog smo uvjerenja, također uspjeli preokrenuti da je Cestica istu produžio koliko je i trebao). Utakmica protiv Belupa nije bila nikakav izuzetak. Loš ulazak u utakmicu uz nepostojanje onog što je najviše krasilo igru Rijeke najesen, a to je duboki presing i agresija, i uz vrlo nesiguran (neuigran?) stoperski par dovelo je do brzog pogotka igrača iz Koprivnice. Možda je i lošija obrana razlog što više nema onoliko trke u nogama riječkih nogometaša, a možda su protivnici jednostavno skužili kako Rijeka igra pa zatvaranjem bokova i Rijekinim oružjem – presingom umrtvljuju i razaraju igru Rijeke.

Kad te protivnici “pročitaju” moraš se prilagoditi i napraviti nešto što neće biti uobičajeno i očekivano. Srećom to smo i dočekali kad je lopta neočekivano konačno doša na lijevi bok na kojem je Žuta ima ogroman prostor te se u maniri Kramarića oslobodio protivničkog stopera i uputio centaršut koji je rezulirao izjednačujučim golom. Neočekivan je bio i sjajan autogol Koprivničana kojeg vjerovatno niti Andrijašević ni bilo koji drugi riječki napadač ne bi uspjeli ponoviti. Navedeno je, uz bombu meni osobno najomiljenijeg riječkog igrača, bilo dovoljno za pobjedu iako se do konačne potvrde iste moralo čekati do zadnjeg zvižduka suca Frana “natežem za dinamo” Jovića te smo morali otrpjeti još jednu slabu reakciju naše obrane i pogođenu gredu Prskalovog gola.
Nevjerovatna je i nonšalancija obrane prilikom drugog slavenovog gola prilikom kojeg je jednostavno nekog moralo biti na drugoj stativi kao i veliki pad u formi Ristovskog i Bezjaka. Za prvog može biti opravdanje jače dupliranje desne strane od strane protivnika za drugog pak da mu je naštetila epizoda u Darmstadu te da nije klasično krilo, ali ako je tako onda je trener taj koji mora prepoznati nedostatke i nešto mijenjati što je doduše s malim zakašnjenjem i učinjeno (ulasci Gorgona i Mateia koji su dosta osvježili Rijekinu igru).

Tijekom reprezantitivnih stanki na proljeće jedva smo čekali da ista završi i da opet uživamo u majstorijama riječkih genijalaca, ali ovaj put mislim da nam ista dolazi kao naručena da se konačno uigra stoperski par te da se igrači koji su izgubili formu vrate u nju. Ukoliko se to ne dogodi bojim se da bi nam prednost od 4 boda u odnosu na Dinamo mogla biti premala s obzirom na trikove kojima se navedeni klub služi, a koje je najbolje opisati gledajući svu bol i tugu koju je poraz proizveo kod igrača Slavena iako njima osobno on ništa ne znači.

Dobra stvar je da je ekipa ipak izgleda dobila onaj pobjednički mentalitet kojeg smo cijele prošle sezone tražili te se pokazuje da im nije teško vraćati se i dva puta iz ponora na jednoj utakmici na krilima četiri naša najbolja igrača na jučerašnjoj utakmici Vešovića, Andrijaševića, Žute te Armade. Riječki bijeli ne trebaju dodatne stimulacije dok je vjerne navijačke grupe koja je dala završni impuls ka pobjedi i nagradila ostala tri najbolja igrača skandiranjem njihovih prezimena. Mala crna mrlja na sve je pogođen pomoćni sudac čašom pive za što uopće ne sumnjamo Rijeka biti drastično kažnjena. Nadajmo se samo da “pravedni” disciplinski suci taj krimen neće izjednačiti s upadom navijača s metalnom šipkom na Poljudu iako se osobno ne bi iznenadio i da bude tako jer Rijeku treba svim silama zaustaviti na putu prema nogometnom raju. Nadajmo se da im to neće uspjeti te da ćemo nakon stanke krenuti u nove bitke gordo i ponosno, “sami protiv svih” kao i uvijek te da ćemo u svibnju imati razloga za slavlje. Dvostruko.

Komentari

komentari

G. Kauzlarić

More articles by G. Kauzlarić