by Hoću Ri | 16/08/2015 16:58
Jadranski derbi, 138. po redu je iza nas i možemo reći da osim puno emocija te jednog boda na obje strane nije donio apsolutno ništa. Nije donio, ali je samo podsjetio na stvari koje se događaju iz kola u kolo, iz prvenstva u prvenstvo no neke kao da nije briga. Rijeka i njezini navijači su jako ponosni na sve ono što se događa u i oko kluba u posljednjih nekoliko godina, ali isto tako nisu zaslužili da gledaju lakrdiju za skupe novce te da ih se, u najmanju ruku, tretira kao građane drugoga reda na vlastitome (zamjenskom) stadionu.
Taj nesretni derbi nam je pokazao da su gosti došli po bod i bod su i uzeli. Nisu se nešto posebno “trgali” da bi došli do pobjede već su se više manje orjentirali da ne prime pogodak te tu i tamo zaprijetili nekim udarcima s dosta velike udaljenosti. Utakmicu je usmjerio događaj iz 16. minute kada je na scenu stupio moćni djelitelj pravde iz “plejade” nedodirljivih UEFA sudaca. Da nije bilo te ekhzibicije od strane HNS-ovih kooperanata, možda bi uživali u zanimljivom i golovima bogatom Jadranskom derbiju. Ovako smo gledali opreznu Rijeku te jalovi Hajduk koji ni u trenucima igračke brojnosti nije kretao u neku naročitu ofenzivu.
Nakon isključenja argentinske prinove u redovima Hajduka, primjetila se prava namjera trenera “bilih”. Bod ‘ko kuća. Bunker kakvog se ne bi posramio ni Igor Pamić s poravnatim snagama na terenu. I tu je nažalost Rijeka zakazala. Umjesto da se “pojede trava”, naši su igrači kružili loptom u obrani te odugovlačili s odlukama koje su ih skoro koštale pogotka iz kontra napada. Anas Sharbini, kapetan Rijeke koji u 88. minuti napušta travnjak pri rezultatu od 0:0, to čini puževim korakom dok predaje traku Ivanu Močiniću. Vratar Vargić čeka s ubacivanjem lopte jer je valjda i Rijeci bod bio jako dobar. E, nije gospodo. Bod na domaćem terenu nije dobar pa ni protiv Reala iz Madrida. Uostalom, niti trener Kek, prema izjavama nakon susreta, nije i ne može biti zadovoljan bodom.
No, vratimo se malo dvjema stvarima koje su prosječnom gledatelju zgadile jučerašnji susret. Prva se dogodila u 16. minuti kada je u novoj ofenzivi na Rijeku stradao Moises. Vjerojatno će po praksi HNS-a naš pobožni Brazilac zaraditi i suspenziju od nekoliko susreta zbog pogrešne i smiješne procjene glavnog djelitelja “pravde”. Suci su postali toliko bahati i drski da su počeli sakupljačima lopte prijetiti, a redarima naređivati… Pa koliku oni to moć imaju? I vrane i vrapci na granama znaju što i zašto se to radi, samo oni koji bi to mogli promijeniti vrte glavu i šute. Navijače Rijeke je više sram okretati glavu i vrtjeti stalno istu ploču o “ljudima od krvi i mesa” i “infrastrukturi kao jedinom problemu”. Sinoć je je preko pet tisuća duša dalo do znanja što misli o tome što se radi našemu klubu iz kola u kolo. Trener i igrači “krvare” zbog toga, hoće li se jednom tome stati na kraj?
Druga stvar koja spada pod te “gadosti” jesu barijere, ograde i kontrole zbog kojih niti navijači s velikim brojem utakmica u “nogama” ne bi pomislili da ulaze na domaći stadion, da to uistinu nije tako. Nakon utakmice s Lokomotivom koja je prošla u dosta ležernijem ambijentu i raspoloženju, danas su ljubitelje Rijeke i nogometa dočekale same barijere i prepreke koje smo navikli gledati jedino na stadionu pod ravnanjem obitelji Mamić. Trostruke kontrole te pokazivanje osobne iskaznice na ulazima, snimanje kamerama svakog gledatelja zasebno te izuvanje tenisica. Ograde za gledatelje koji bi možda pozdravili svoje prijatelje na istoj tribini. Da, na istoj tribini sada postoji poprečna ograda koja brani susret navijača Rijeke od Armade?! Kako objasniti čak 12 ulazaka specijalnih policajaca na tribinu tijekom utakmice? Pa koja to utakmica u Europi postoji, a da policija čak 12 puta intervenira na domaćoj tribini bez ikakvog razloga? Čime su navijači Rijeke zaslužili da im se takvim “pendrekom” prijeti? Visokim cijenama ulaznica za ono što su na kraju dobili zasigurno nisu.
Većina navijača sigurno će imati i ima razumijevanja za sve tzv. dječje bolesti koje su neminovne na novom stadionu, od premalog broja postavljenih wc-a zbog nezavršene tribine, od činjenice da se nikamo ne može popiti obične vode na istočnoj tribini, sve su to stvari koje se u hodu ispravljaju ili će se ispraviti. No teško je opravdati sami ulazak na stadion. Brojni navijači, poglavito oni za sektore I1-I3 čekali su i preko sat vremena da bi ušli na stadion. Mnogi od njih propustili su i dobrih 20 uvodnih minuta susreta zbog činjenice što se na tri veća dijela istočne tribine ulazi kroz dvoje vrata, dva brojača karata. Na opće nezadovoljstvo prisutnih, tri minute do 19 sati otvorio se i posebni treći ulaz s osobom koja je ručno očitavala karte. Znači, moglo se i ranije učiniti isto, ako treba otvoriti i četvrti ulaz koji postoji. Ali netko je procijenio da to nije potrebno, omalovažavajući na taj način sve one gledatelje i pretplatnike koji su pošteno platili svoje ulaznice i pretplate. Treba napomenuti kako je većina tih ljudi stigla do ulaza već oko 18 sati znajući da će pregledi sigurno biti rigorozniji od strane policije i zaštitara zbog prve utakmice “visokog rizika” na novom stadionu. Bili bi zločesti i kada bi samo pomislili na to da su svi navedeni problemi samo rezultat odlaska na istočnu, jeftiniju, pristupačniju, i na kraju krajeva jednim dijelom i navijačku tribinu.
No, nije samo dobrano “štekalo” na ulazima, bilo je “nesporazuma” i na samim tribinama, pa čak i onima na zapadu. Nekoliko gledatelja osjetilo je na vlastitoj koži nova pravila koja vrijede. Prijetilo se dugogodišnjim posjetiteljima utakmica Rijeke, kao i dugogodišnjim članovima kluba odstranjivanjem sa tribina i oduzimanjem pretplata jer su se usudili dići sa stolica i navijati ili prosvjedovati na odluke glavnog arbitra. I sve to u ime kluba? Da, u ime kluba kako su redari spomenuli. Moramo spomenuti i kako smo svjedočili nevjerojatnom fenomenu “preventivnog” privođenja radi “mogućeg izazivanja nereda”, pa je tako nekoliko istaknutih navijača Rijeke utakmicu prosjedilo u policijskoj postaji da bi kasnije bili pušteni bez ikakve optužbe ili razloga privođenja. Očito nadležne službe na stadionu imaju moć gledanja u budućnost. Ono što još nije uspijelo NASA-inim znanstvenicima je, eto, pošlo za rukom hrvatskim stručnjacima za sigurnost. Ti navijači su kao i svi ostali skupo platili svoju ulaznicu, ali im je onemogućeno gledanje iste. Jedna isprika od strane organizatora bi bila barem mala utjeha.
Da rezimiramo, ovakav tretman navijači i simpatizeri Rijeke ničim nisu zaslužili na svom stadionu. Ovakvo ponašanje pojedinaca predstavnika kluba i redara ne priliči klubu kao što je to HNK Rijeka. “Nikad teže” bilo je jučer uči na stadion. “Nikad gore” se navijači nisu osjećali nakon što su prolazili pravu torturu na ulazima stadiona. Umjesto da sa novim stadionom dođe poboljšani komoditet i umjesto da se navijači osjećaju opušteno dogodilo se potpuno suprotno.
Hvalimo se na sva “zvona” kako imamo europski stadion po europskim standardima. Ne gospodo, u Europi nema ograda, nema čekanja sat vremena na ulazak, nema skidanja obuće. Na europskim stadionima nema ograda od dva metra kao niti barijera na domaćoj tribini te nema “preventivnog” privođenja, tako da nikome nije jasno kakav mi to “europski” stadion imamo ako pored silnih kamera nama trebaju deseci interventnih policajaca na tribini i sve te peripetije koje se skrivaju iza domene “sigurnost”. Ljudi koji se odreknu slobode radi sigurnosti ne zaslužuju nijedno.
HNL nije Premiership niti će to ikada biti u niti jednom smislu, što god mi ili bilo tko drugi poželio. Okretanje glave na sudačke previde očito ne donosi nikakve pomake. Kao niti okretanje glave na vlastite mane, ili još bolje, ignoriranje istih na štetu navijača. ZAJEDNO SMO RIJEKA je sjajan slogan na kojem se još uvijek, po svemu viđenom, proživljenom, itekako treba raditi. U momčadi, klubu, na tribinama. Bez iznimke.
Source URL: http://www.hocuri.com/derbi-s-mrljama-i-bez-mirisa/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.