Zamećanke do finala, “mala” Kozala puna medalja

29 svi., 2014 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Kako bi rukometnu sezonu u Rijeci i užoj okolici proglasili uspješnom, moraju se zadovoljiti barem određeni ciljevi koji su postavljeni prošlog ljeta prilikom ulaska u novu sezonu 2013./2014. Većina tih ciljeva i planova je uspješno ostvarena. Neki su čak svoja, ali i tuđa očekivanja premašili, dok su neki nažalost podbacili i to dosta neočekivano. Pa krenimo redom…

   ŽRK ZAMET

Najviše pažnje, i to s potpunim pravom, zaslužile su djevojke sa Zameta. Rukometašice Adriane Prosenjak su također u sezonu krenule s ciljem da zadrže mladu momčad na okupu te pokušaju što više napredovati na prvoligaškoj ljestvici. Nikakav imperativ nije stavljen pred njih što su one pretvorile u svoju korist te na neki način iznenadile cijelu rukometnu svitu u hrvatskoj.

Velik dio sezone su se nametnule u lidera prvenstva (op.a. liga bez Podravke i Lokomotive), te zasluženo s prvoga mjesta krenule u razigravanje za prvaka. Paralelno s prvenstvom, krstarile su kroz Kup natjecanje te preskačući stepenicu po stepenicu dogurale do „final foura“ u Umagu. „Opijene“ tim uspjehom, naše „Zamećanke“ su malo skinule nogu sa gasa u Ligi za prvaka te su počele nizati poraze i završile posljednje.

Ipak, nagrađene su za odličnu sezonu plasmanom u finale Kupa gdje su izgubile od ipak puno jače i kvalitetnije momčadi Lokomotive koja je kasnije osvojila i naslov prvaka Hrvatske. Igračicom završnice proglašena je Ćamila Mičijević koja se zajedno sa Josipom Jerčinović našla u bloku izbornika Canjuge  što je još jedan pokazatelj sasvim solidne sezone ŽRK Zameta.

  RK ZAMET

Muški kolege sa „druge strane“ Zametske „ljepotice“, su proživjeli i preživjeli još jednu turbulentnu sezonu. Neizvjesnost na početku priprema nije ulijevala nadu da će se u Zametu nešto pomaknuti na bolje. Odlazak nekolicine bitnih igrača, nemogućnost dovođenja pojačanja te veliki novčani problemi nadvili su crne oblake nad igrače koje je tada preuzeo Marin Mišković.

Zamet je krenuo s mladićima u natjecanje te vrlo brzo nanizao 6 uzastopnih pobjeda što je dovelo i poveći broj gledatelja na tribine SC Zameta. Ipak, mlada momčad nije mogla nastaviti u takvom nevjerojatnom nizu pa su slijedile oscilacije i lagani pad u sredinu Premijerligaške „karavane“. Do kraja sezone se Zamet zadržao u zoni koja nažalost nikome nije previše zanimljiva te su bili „prisiljeni“ igrati ligu za „ništa“ koja im je na kraju donijela samo 9. mjesto.

Kroz cijelu sezonu, nažalost, više razgovora i polemika se vodilo „na katu“ dvorane što je predznak da je nešto „trulo“. Novaca nije bilo, počele su se dizati ruke od kluba kojemu je prijetila katastrofa. Ipak, u smiraju prvenstva, „rodilo“ se rješenje u vidu nove uprave te novog predsjednika kluba, Vedrana Devčića. Na njima je da klub u idućem razdoblju dođe do stabilizacije te da se krene u pomnije planiranje budućnosti na ponos cijelog riječkog rukometa.

  MRK KOZALA

Tu dolazimo do još jedne lijepe priče i svijetle točke RI rukometa. Svih koji prate sport, a pogotovo rukomet, sigurno je obradovala vijest koja je stigla iz Poreča, grada domaćina Završnice PH za Mlađe kadete. Dečki s Kozale ,rođeni 1998. i mlađi, osvojili su naslov državnih prvaka u konkurenciji 16 ekipa iz cijele Hrvatske, svladavši u finalu vršnjake iz Zagreb Croatia Osiguranja.

Uzmemo li u obzir da su tjedan dana prije ovog naslova, nešto stariji dečki, kadeti Kozale, u Umagu na završnici PH, osvojili brončano odličje, dolazimo do zaključka kako su „klinci sa Kozale“ zalog za budućnost ne samo riječkog već i hrvatskog rukometa. Uspjeh vrijedan divljenja na čast njima i njihovim trenerima.

Upravo ti „klinci“ čine veliki dio seniorske momčadi MRK Kozale koja se i ove godine natjecala u 1.HRL. Nakon prvog djela prvenstva, momci tadašnjeg trenera Darka Dunata, držali su odlično drugo mjesto pred nastavak natjecanja. Također, MRK Kozala je prvi puta u svojoj povijesti ostvarila plasman u osminu finala hrvatskog rukometnog Kupa i to zahvaljujući osvajanju županijskog Kup natjecanja. U osmini finala su se sastali sa jakim i renomiranim Nexe-om iz Našica te izgubili utakmicu ali se pritom nisu osramotili. Dapače, ostavili su sasvim solidan dojam pred ispunjenom dvoranom “Dinko Lukarić” na Kozali.

Ipak, sve dobre igre na terenu bivaju zapažene, pa su tako na polusezoni kozalčani ostali bez tri juniorska reprezentativca i trenera koji su svi zajedno preselili u Premierligaša Buzeta. Tako okrnjena momčad, koju je preuzeo Dražen Radojčić, nije više mogla biti konkurentna u samom vrhu ligu. Klub se okrenuo svojem pomlatku, momčad je nanovo posložena i cilj ostanka u ligi je dosegnut. Kozalu ćemo i dogodine gledati u prvoligaškom društvu.

 RK MATULJI 2001

Nažalost, dogodine u prvoligaškom društvu nećemo gledati rukometaše Matulja 2001. Ambiciozni planovi prije početka sezone te najave o novoj dvorani su ubrzo zamijenili tmurni oblaci nad Matuljima. Momčad je u sezonu krenula vrlo loše, a atmosfera u ekipi je postajala sve više neizdrživa. Matulje su napustili neki igrači, a da stvar bude gora, nisu smjeli u vlastitu dvoranu koja je nažalost, starim dobrim hrvatskim običajima, „zjapila“ prazna zbog birokracije i nečijih privatnih interesa.

Tako okrnjeni, dečki s Matulja su bili primorani trenirati na vanjskim igralištima i u dvorani na Brešcima koja je malo veća od prosječnog dnevnog boravka. Nakon nesuglasica, ekipu je napustio u trener Goran Stašek, a donedavno prvi vratar Davor Brajnović preuzeo je „vruću stolicu“. U momčadi je raslo nezadovoljstvo i nažalost kulminiralo pretposljednjom pozicijom u ligi što znači da ćemo nakon dvije godine, Matulje ponovno gledati rangu niže, u 2. HRL-zapad.

    RK CRIKVENICA

RK Crikvenica je možda i najveće razočarenje sezone. Dekretom su ostali u ligi, najavili povratak u eitni rang, ojačali kadar povratkom Montanarija iz Zameta, dolaskom bivšeg reprezentatvca Hrvatina, te reprezentativca Hrvatske u rukometu za gluhe Lušića, a na kraju su ostali kratki. Kao i zadnjih godina u Crikvenici, previše se je davalo na glamur (plesačice u poluvremenu), opet uzimalo sa strane dok su domaći dečki bili u drugom planu, a rezultat je izostao. Možda je bilo pametnije da se nije forsirao ostanak u ligi vezama i da se je iz niže lige, sa svojim kadrom, krenulo u izgradnju nove momčadi. Ovako su najbolji igrači razasuti od Matulja do Velenja, drugi prikovani na kraj klupe, a vrijeme ide. Da sve ne bude sivo, igrače i upravu Crikvenice valja pohvaliti na humanitarnom radu u koji su se uključili cijele sezone. Od čišćenja plaža preko pomoći dječjem domu u Selcu do angažmana oko pomoći za nastradale u poplavama.

Ostaje nada da će i crikvenički rukomet jednom krenuti putem koji su krenuli crikvenički košarkaši i vaterpolisti (doduše oni su osnovali novi klub), a to je okretanje vlastitoj bazi i napuštanje politike da je stranac bolji od domaćeg igrača.

  RK ORIJENT PRESOFLEX

Dakako, red je i da spomenemo rukometašice Orijenta koje su napravile fantastičan posao u 2.HRL-zapad te su sa samo tri poraza okončale sezonu na drugom mjestu, odmah iza rezervne momčadi Lokomotive. Ovaj uspjeh je još vrjedniji jer se radi o plasmanu u 1.HRL za žene ali u našem društvu ništa naravno ne ide jednostavno pa tako ni ovaj slučaj.

Nažalost, financije u niti jednom sportskom kolektivu nisu „jača“ strana pa tako ni u Orijentu. Tu veliki dio odgovornosti snosi i grad koji ponekad nema sluha za „male“ ili „manje“ klubove, pa se niti ne odnosi jednako prema svima. Šteta, jer su cure iz Orijenta, ali i ljudi koji se brinu o tom klubu zaslužili da se njihov rad kroz sve ove godine nagradi Prvom ligom. Na potezu je Grad, ishod je neizvjestan…Naravno, novac je u pitanju.

Pripremili: C. Brozović i L. Stojčić

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri