Dođi do Splita po sva tri boda

by L. Stojčić | 12/12/2016 18:33

Prije skoro 5 mjeseci, 16.7.2016., Rijeka je odigrala prvo prvenstveno kolo u ovom prvenstvu. Rezultat, u gostima, na Parku mladeži, bio je 3:0 za gostujuću ekipu. Golove su zabili Bezjak (2) i Tomasov. Obojica su ujedno i asistirali, dok je treći asist upisao igrač sa klupe, Roshi. Niti jedan od ova tri igrača, kao niti Močinić koji je također ušao sa klupe, više nije igrač Rijeke.

U nedjelju, 11.12.2016. Rijeka se je vratila na mjesto sreće, te je u 19. kolu, prvom u trećem od četiri kruga natjecanja, a predzadnjem pred zimsku stanku, još jednom pobijedila, ovaj put rezultatom 2:0. Ovom pobjedom je Rijeka i matematički osvojila titulu koja se nigdje ne piše, nigdje ne broji, ali nosi veliku psihološku prednost. Titulu jesenskog prvaka.

Uz susret u Koprivnici (0:0, uz “zanimljiv” kriterij mladog sudačkog potencijala iz Osijeka), prvih 45 minuta na Parku mladeži je možda i najgora predstava nogometaša Rijeke u ovom dijelu sezone. U drugom dijelu, uz nekoliko malih, no bitnih korekcija u polju, Rijeka je došla do nove, petnaeste (uz četiri remija) pobjede u prvenstvu. Već i vrapci na granama znaju da ju to čini, uz madridski Real, jedinom neporaženom ekipom u cijeloj Europi. Velika su to tri boda protiv momčadi koja možda i drži začelje ligaške tablice, no u zadnjih nekoliko susreta pokazuje veliki igrački, ali i rezultatski napredak.

Do ovog susreta Rijeka je zabila čak 36 pogodaka. U kadru protiv Splita nije bilo igrača koji su zabili čak 69% ili njih 25. Već spomenuti Bezjak (7) i Tomasov (1) koji više nisu stanovnici Grada koji teče, zabili su 8, dok preostale golove dijele suspendirani Gorgon (8) te ozlijeđeni Gavranović (6), Matei (2) i Črnic (1).

U nedostatku prve špice (Gavranović) i njegove nominalne zamjene, ali i prvog odabira na lijevom krilu (Gorgon) u srcu napada je krenuo Franko Andrijašević, svoje mjesto na krilu je zauzeo Marko Vešović, dok je drugi bok držao, kao i u Zagrebu, Ivan Martić. Iza Andrijaševića bio je Josip Mišić. Oštro oko će primjetiti ofenzivnog veznjaka u špici, bekove na krilima i centralnog veznog na polušpici. Alkemija je odvijek bila draga Matjažu Keku. Ovaj put, unatoč činjenici da je Martić, kao i u Zagrebu, početkom susreta imao zicer, to nije izgledalo onako uigrano, onako ubojito, kako su nas riječki nogometaši navikli tijekom ovog ljeta i jeseni. Kada se uzmu u obzir svi izostanci i rošade u ekipi, to niti nije čudno.

Prvi potez kojim je promijenio tijek susreta Matjaž Kek vuče već pred kraj prvog dijela. Pomalo nervoznog kapetana Matu Maleša vadi iz igre, a umjesto njega ulazi Haris Handžić. Handžić nije odigrao susret za pamćenje, no njegov ulazak doveo je do promjene pozicija ostatka ofenzivnog reda riječke momčadi. Mišić seli u srce veze i preuzima konce igre, a Andrijašević na poziciju koja mu najbolje paše, onu lutajuće polušpice. Treba napomenuti da je Kek Maleša izvukao jer je bio na rubu drugog, isključujućeg kartona. Dojam je da je sudac Bruno Marić (koji nije odsudio bajnu utakmicu, no daleko je to bilo od tendencioznog suđenja Burila ili Vučemilovića) Malešu par minuta prije nego ga je Kek izvadio oprostio drugi žuti karton, vjerojatno kompenzrajući time pogrešku pri dodjeljivanju prvog kartona ranije u susretu. Nisu to bile jedine greške Brune Marića, treba napomenuti i žuti Handžiću zbog simuliranja iako se radilo o čistom prekršaju na 20-ak metara od domaćeg gola, a tu je i nedosuđivanje žutog kartona Maglici zbog pogibeljnog starta. Prekršaj na Ajayiju koji je rezultirao penalom za Rijeku ipak se treba pripisati pomoćnom sucu koji tu nije odradio svoj posao, a dojam je da je isti bio van kaznenog prostora. Sa strane Rijeke, najveća pogreška koja je i usmjerila prvi dio susreta i otupila oštricu riječkog veznog reda, je karton Malešu. Ono šta treba imati na umu je da će se prestrogo dosuđen kazneni udarac pri rezultatu 1:0 za Rijeku, a koji nije ništa promijenio u ishodu susreta, poznajući uvijek objektivne novinare režimskih medija, te navijače “Režimlija” biti izvučen kao primjer da se i za Rijeku krade.

93803890214819070154[1]

Drugi potez Matjaža Keka je ulazak Obija Ajayija. Ajayi nije odigrao savršen susret, djelovao je i pomalo izgubljeno u nekim trenucima, no lopta za Andrijaševića je bila savršena, probila je zadnji red domaćina. Utakmicu okrunio je i izborenim udaracem sa 11 metara koji je realizirao Andrijašević. Dobra partija momka koji je već nekoliko godina u blizini prve ekipe, no nikad nije napravio korak naprijed.

Unatoč “doppieti” Andrijaševića i dvostrukoj asistenciji Ajayija, potez utakmice ipak ide vrataru “bijelih” Andreju Prskalu. Kvaliteta golmana se ne mjeri samo brojem obrana već i trenutkom istih. Pravi golman nije onaj koji obrani 18 od 20 udaraca, već onaj koji obrani onaj jedan – pravi. Upravo to ove sezone radi Andrej Prskalo, trenutno najbolji vratar lige. “Mrtvac” koji je skinuo kod 0:0 održao je Rijeku na životu. Pohvale Andreju, ali i njegovom treneru, Mladenu Žganjeru uz kojeg Andrej igra najbolji nogomet života.

Valja zbilježiti i treći potez Majtaža Keka koji je u ovom susretu iznenadio veliku većinu navijača Rijeke. Nakon atipične izmjene već u 44′, pri kraju susreta uslijedio je još jedan “šok” za navijače Rijeke. Naime, debitirao je mladi Jasmin Čeliković i time postao 11. najmlađi debitant u povijesti Rijeke.

Endnotes:
  1. [Image]: http://www.hocuri.com/wp-content/uploads/2016/12/93803890214819070154.jpg

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/dodi-do-splita-pa-sva-tri-boda/