Dominantno i ubojito

14 ruj., 2015 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

U proteklih nekoliko godina našega HNL-a, prvoligaš iz Pule je promijenio nekoliko imena. Od Uljanika, do Pule Staro Češko, Pule 1961 pa sve do Istre 1961, uvijek je postojala činjenica da se Rijeka mučila s igrom preko Učke. Nisu rezultati bili toliko loši koliko je destrukcija Igora Pamića (i njegovih prethodnika) ubijala ljepotu regionalnog derbija “Della Učka”, i zato je uvijek prevladavao neki oprez kada bi riječki autobus penetrirao kroz tunel.

Jučer je Rijeka otišla u Istru odigrati susret s pozicije momčadi koja već četiri utakmice nije primila pogodak te prati vodeći klub iz Zagreba u stopu. Takva Rijeka je pokazala autoritet i potpuno “izdominirala” domaćina te ga ostavila na jednom jedinom udarcu prema vratima Ivana Vargića koji bi uskoro mogao postati rekorder što se bijelih vratara sa Kantride tiče. To je bila momčad kakvu želimo gledati i kakvu gledamo posljednjih nekoliko kola. Trka i požrtvovnost te agresija u sredini igrališta koja ne dopušta protivniku razvijanje igre su dovele do toga da s optimizmom možemo gledati prema sljedećim kolima gdje Rijeka može “upecati” jako puno bodova.

Kada je ekipa bila u očiglednoj krizi rezultata, mnogi su zazivali promjene i prstom upirali u odgovorne ali vrijeme i malo strpljenja je dovelo do toga da sada već dokazani strateg i odličan trener, gospodin Matjaž Kek posloži “kockice” u mozaiku i od sirovog materijala sazida veliku i predivnu kuću. Rijeka ponovno igra prepoznatljivo i dominira u svim segmentima igre nad protivnicima. Možda rezultat od 1:0 to statistički ne dokazuje, ali je dojam jučerašnje utakmice takav da ekipa Igora Pamića ne bi postigla pogodak ni da su se igrači Rijeke maknuli s travnjaka, koji je usput rečeno, bio u takvome stanju kakva se ne viđaju ni u nižim ligama.

Sada je više nego očito da momčad bolje i učinkovitije funkcionira kada Anasa Sharbinija nema u igri. Jednostavno Rijeka tada izgleda kao prava ekipa s glavom i repom. Na stranu njegove kvalitete i mogućnost rješavanja utakmice jednim potezom, ali ako će Rijeka igrati ovako dobro i kvalitetno u budućim susretima, “grobnički tić” će morati puno zapeti kako bi povratio svoju poziciju. Ako se osvrnemo samo na pozitivu što je jučerašnja utakmica i zaslužila, to je onda opet priča o Mati Malešu. Dečku koji je požrtvovno čekao svoju priliku, vraćao se iz teških ozljeda i sada ponovno igra nogomet na razini koja ga je dovela na rub nastupa na svjetskom prvenstvu.

U svoj toj negativnosti o kojoj smo pričali posljednja dva tjedna, vrijeme je da krenemo dalje i da počnemo svi zajedno živjeti sa svojom Rijekom. Ova generacija nije “izgubljena” i tek kreće u pohode, a iza njih stoji vojska koja će ih gurati u nove pobjede. Pred nama su lijepa vremena borbe za naslov prvaka i pogled na predivno zdanje koje će za koju godinu ukrašavati zapadni dio grada na Rječini. Valja iskoristiti putešestvije “najkatoličkijega” kluba po Europi te uzeti ponuđeno. Uživajmo u našoj Rijeci.

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović