Doviđenja LP, dobar dan EL

23 kol., 2017 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Nije lako pisati išta pametno samo nekoliko sati nakon poraza svojeg omiljenog kluba. Osjećaji se najprije miješaju. Krene ljutnja i bijes, pa slijedi ponos, pa dođe realnost i onda opet ponos. Da, opet ponos. Upravo to osjeća autor ovog teksta koji ponekad na prvu reagira preemotivno ali zatim stiže glas razuma i emocije se pretoče u razboritost. Rijeka je ispala iz Lige prvaka porazom od Olympiacosa i u uzvratu na Rujevici. Kako se radi o nogometu, znamo koliko je to prevrtljiva i čudna (čudesna) igra, međutim moramo reći na glas kako naša Rijeka možda nije zaslužila prolaz gledajući sve parametre i odnos snaga na travnjaku u ovom dvomeču, ali nije ni zaslužila poraz u jučerašnjoj utakmici u kojoj je bila ravnopravan, ako ne i bolji takmac. 

Čak 18 puta, okušali su svoje udarce igrači Matjaža Keka prema vratima Stefanosa Kapina i niti jedna lopta, a blizu ih je bilo barem četiri, nije htjela raspametiti pune tribine Rujevice. Da li smo sreću ispucali na Red Bull Salzburgu, pa nam je u Pireju kao i jučer okrenula leđa, nećemo nikada saznati, ali tih 18 udaraca je dovoljno da na kraju rovovske bitke zaplješćemo našim igračima. Taj pljesak nije slavljenje poraza već rekognacija i priznanje za borbu, pravi fajt i na kraju prikazanu sasvim solidnu predstavu. Nije sramota izgubiti već ne dignuti glavu. A Rijeka je mogla jučer uzdignute glave prošetati travnjakom nakon utakmice. Olympiacos je snažnija, bolja i jača momčad, klub koji je na jednoj višoj razini i kada se sve to sažme, onda možemo reći kako ishod nije kakav bi mi htjeli da bude, ali je u većini slučajeva očekivan.

Nogomet ovoga puta nije priredio čudo. Nakon ždrijeba smo znali da nas čeka hod po trnju i da smo mogli bolje proći, ali kuglice su nas spojile sa nominalno najjačim suparnikom, protiv kojeg su igrači hrvatskog prvaka časno pali. Navijačima ostaje mrvicu gorak okus u ustima kada pogledaju ostale moguće protivnike te način na koji je Rijeka odigrala. Svi do jednoga će se složiti da bi svi ostali protivnici iz ždrijeba imali jako malo šanse protiv ovakve Rijeke. Samo je Olympiacos imao, i to je iskoristio. Što bi bilo kad bi bilo, ili kako popularni serviser Grundig televizora voli reći;  Ki bi da bi.

Pomalo tužne su kolone jučer napuštale stadion na Rujevici, što je normalna reakcija ali i paradoksalna situacija. Rijeka se jučer posljednjim sučevim zviždukom plasirala u skupine Europske lige. Da, iste one skupine koje smo igrali već dva puta i zbog kojih smo avione sa igračima dočekivali na krčkom aerodromu. Rijeka će igrati u tom cijenjenom europskom natjecanju još šest utakmica, što znači da će tri renomirana kluba sa “starog kontinenta” gostovati na Rujevici. Rijeka ima osigurano ono za što bi ostali hrvatski klubovi “dupe dali” i što im je udaljeno tisućama kilometara kako stvari stoje. Zato nema očajavanja, jer je Rijeka u Europskoj ligi ipak u svojem društvu, društvu sebi ravnih.

Svi smo težili toj eliti, tom blještavilu Champions League. Lijepo je bilo ugostiti veliku zvijezdanu loptu na centru Rujevice te poslušati himnu uz koju smo odrasli utorkom i srijedom, međutim to društvo je ovoga trenutka možda ipak preveliko za nas. Neki će reći da nije istina, ali rezultat i situacija kažu drugačije. Nama ostaje nadmetanje u skupini koja će nam biti dodijeljena u petak, nešto nakon 13 sati. Od Milana i Arsenala, Evertona i Marseilla do Zlina, Luganska i  Zulte Waregema. Brojna imena i šaroliko društvo u kojemu će stanovati i Rijeka. Rijeka kojoj Europa liga nije nagrada, već natjecanje po mjeri koje mora shvatiti ozbiljno i probati dohvatiti proljeće u Europi. Ova momčad nošena krilima svojih navijača je dokazala da može i sa većima i jačima te bogatijima. Dokazati će još jednom! Doviđenja Ligo prvaka, bilo je lijepo družiti se. Dobar dan Europska ligo, susrećemo se opet!

foto: sportske novosti

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović