Dva puta ka istom cilju

Dva puta ka istom cilju

Započelo je 4. Dvoransko prvenstvo Grada Rijeke, koje organizira NK Lokomotiva, uz suorganizaciju Grada Rijeke i Nogometnog saveza. Ove godine natjecanje broji rekordne 184 ekipe, a nastupom Ilirske Bistrice daje mu i međunarodni karakter. Natjecanje se odvija u osam dobnih kategorija, počevši od nedjelje, 7. prosinca, zaključno s 21. prosincem.

Ova vrhunska i hvalevrijedna manifestacija okuplja prvenstveno djecu našeg kraja u vrijeme kada vremenske prilike nisu baš pogodne za njihove igre i zabavu na otvorenim terenima, te im pruža priliku da nastave,prvenstveno zabavom,na jednom mjestu, svi zajedno. Iako to je i treba tako biti, dječja igra, u tim susretima sve pršti od emocija, borbenosti, duela, ali primarnim poštivanjem protivnika. Pobjeda redovito nosi osmijeh, uvjetno nazovimo poraz, nerijetko suze. Ovo je prilika dječacima, ali i djevojčicama, da na jednom mjestu pokažu prijateljima, roditeljima i svima ostalim što su naučili protekle godine, odmjere snage sa svojim vršnjacima, a stručnjacima da otkriju do sada neke skrivene talente.

Rijeka dominantna

Prošle godine, HNK Rijeka, kao nosioc kvalitete u našem gradu, imala je žetvu trofeja, redom prva mjesta, nerijetko i dvije svoje ekipe u finalima. Da bi pravilo postalo pravilo, mora postojati neka iznimka, a za to se pobrinula ŠN 1.gol, svladavši u finalu svoje vršnjake iz HNK Rijeke. Da to nije bila slučajnost, već plod stručnog rada i predanosti ljudi iz 1. gola, dokazali su pobjedama na međunarodnoj sceni u susretima s Bayernom, Red Bullom, Rapidom… u tom istom, 2005. godištu. U svojoj relativno kratkoj povijesti, ova škola je postala poznata i priznata više u svijetu nego li u vlastitom gradu. Stoga, probali smo usporediti način rada, poteze, filozofiju i uspjehe ove dvije škole nogometa.

HNK Rijeka je ove godine napravila zaokret, i reformirala svoju školu. Napravljena je selekcija po godištima, i odabrano po 18 djece u svakoj kategoriji, a ostalima je ostavljena prilika da se dokažu kroz Otvorenu školu. Rekli bi napokon! Prijašnje stanje i po pedeset djece u jednom godištu, na istom mjestu i s jednim napaćenim trenerom nije moglo iznijeti neki iole zapažen rezultat, mnoge stvari su se propuštale napraviti u određenoj dobi djece, a to se posebice odražava dan danas na starijim uzrastima i konačno u seniorskoj ekipi, koja već desetljećima nema igrače ponikle u vlastitim redovima. Ovaj zaokret, načinjen filter djece, ne samo kroz vlastiti klub, već pozivom svemu najboljem, po procjeni zaposlenika kluba, iz ostalih klubova naše regije, daje nadu da ćemo kroz neki period ipak imati u seniorskoj ekipi igrače ponikle iz naše škole.

Kroz kvantitetu do kvalitete?

Koncentracija kvalitete, manje djece po treneru, više termina, zalog je tome. Izgradnjom kampa,ti uvjeti će se dignuti na još veću razinu. U svim svojim izjavama g. Mišković spominje da mu je primaran cilj preko 500 djece na treninzima Rijeke. Smjela, ali i hvalevrijedna ideja. Dijete na nogometnom igralištu je svakako bolja od zatvorenosti u sobu,pogotovo kada više ne možemo susresti na našim ulicama dva kamena po sredini ceste i naći loptu ispod automobila. Da ne spominjemo neke poroke koji dolaze s odrastanjima.

Rijeka ima veliki broj ljudi okupljenih oko Omladinskog pogona. Konstantno se povećava broj trenera, rade se planovi i programi za pojedina godišta. Redovito se promatra okruženje i po procjeni pruža prilika talentiranoj djeci da se okušaju u klubu. Rijeka, kao vrh piramide,mora i biti konačno odredište djeci ovog kraja. Ostaje pitanje koja je to godina djeteta. Jer, Rijeci je ipak primaran rezultat na terenu,od najmanjeg uzrasta, pod odmah, ma koliko se to htjelo negirati.Ostaje bojazan što s djecom u Otvorenoj školi. Kakav je plan, osim micanja sa ulice, ako su uopće u tom godištu na ulici, s njima. To je velika brojka,mnogo veća od 18 “odabranih” po godištu. Razočaravajuće za djecu Otvorene škole HNK Rijeke djeluje podatak da na predstojećem Dvoranskom prvenstvu, pod imenom OŠ(Otvorena škola) HNK Rijeka u stvari nastupaju djeca koja su selekcionirana, njih 18, podijeljeno u dvije ekipe, HNK i OŠ.

Godinama oko Omladinske škole HNK Rijeke kruže razne priče, svatko je čuo nešto, no činjenica je da su mnoge ispričane od strane preambicioznih roditelja, koji su u svojoj djeci vidjeli nogometaše, buduće zvijezde i vlastiti bankomat, a ne dijete koje se igra s loptom. Svoje propale snove i neostvarene ambicije pokušati ostvariti preko djece, ne birajući pri tome sredstva. U takvim situacijama zasigurno su naišli na pojedince spremne na “suradnju”, no mnoge su izmišljene da bi se opravdao vlastiti, po njima, “neuspjeh”. Vodstvo Rijeke će morati u budućnosti još više poraditi na micanju roditelja od kluba, ali i približavanju. Jer i u obaveznoj osnovnoj školi roditelj ide na informacije o svome djetetu, ali ne sjedi s njim u klupi za vrijeme nastave. Mnogi treneri daju sve od sebe, pokazuju i iskazuju veliku energiju i trud u radu s djecom. Činjenica je da ima i onih koji su došli po nekim drugim “linijama”, i koji ne zaslužuju da rade u klubu, a kamo li s djecom. I takvih priča i “priča” će uvijek biti.

HNK Rijeka je u našem okruženju Hollywood, mjesto želje sada ne samo djece našeg kraja. Djeca danas brže sazrijevaju, ali su i dalje djeca. O njima se brine kroz stipendije, omogućava im se školovanje i pazi na njihovo odrastanje,koliko je klub u moći. A ako je Rijeka Hollywood, onda je ŠN 1.gol, Ružno pače. Da se nitko ne naljuti, valjda smo svi pročitali tu bajku do kraja.

Pedagoški pristup male škole

Ljudi iz ŠN 1.gol imaju sasvim jedan drukčiji put, koliko je on ispravan, pokazati će budućnost, ali dosadašnji rezultati pokazuju da su na dobrom. Doslovno pioniri našeg kraja u poimanju odgajanja djece, sportaša, što nerijetko izaziva čuđenje kod ostatka ljudi, ali i struke. Ljudi koji od djece koju imaju na raspolaganju, kroz kombinaciju više sportova odgajaju male sportaše. Entuzijasti koji ne odustaju od svog cilja, boreći se sa svakakvim problemima, prvenstveno financijskim.Stoga je zanimljivo bilo pratiti nekoliko njihovih treninga i reakcije ostale djece, roditelja i trenera.

Izlazak djece s trenerima na teren ne razlikuje se ni po čemu od ostalih klubova. Zamjetno je tek da su na terenu po tri trenera, i da svatko naizmjence radi s grupom djece, ne većom od 15-tak. Vratari imaju svoga, vlastitog. A onda počinje show. Pali se glazba, instruktorica aerobica prilazi prva grupa i djeca – plešu! Nisu to valceri, niti pjeva Mladen Grdović. Jednostavni koraci, noga ispred, druga iza,pa sve zahtjevnije i zahtjevnije, ali bazirano na nožnim pokretima. Djeca poslušno izvršavaju svaki zadatak postavljen pred njih. Zagrijani i razgibani kroz ples, prelaze ipak svojoj najdražoj igrački, lopti.

A tamo ih čeka – matematika! Poredani u kolonu, svatko sa svojim parom, ležeći na zemlji čekaju svoj broj. Trener na kraju kolone uzvikuje 8-3. Male glave mozgaju. Par pod brojem 5 ustaje brzinom munje i trči prema njemu, prvi uzima loptu, drugi ga pokušava sustići i pogoditi ga istom. Zadaci su sve teži, dolazi se do dijeljenja i množenja dvoznamenkastih brojeva. Međusobne utakmice su svakodnevne. Radi se na mnogo detalja, ispravljaju pogreške, objašnjava i pokazuje djeci gdje su u tom trenutku pogriješili. Taktičke zamisli koje smo vidjeli nećemo otkrivati, ali primjetno je da je bilo kakvo napucavanje lopte, soliranje i samoisticanje zabranjeno. Svoj sportski tjedan djeca ŠN 1.gol završavaju karateom ili atletikom, ovisno o dobi kojoj pripadaju.

Kvalitetan rad za dobrobit riječke djece i nogometa

U podužem razgovoru s čelnim ljudima škole, g.Rađom i g.Tumarom, prezentirane su mnoge ideje, razmišljanja i stavovi. Oni su svakako drukčiji od ustaljene prakse. No, stekli smo dojam da su ovi ljudi nevjerojatno zaljubljeni u posao koji rade, da ulažu ogromnu energiju, trud i financije u nešto što vjeruju, i na kraju žive život uz to. Možda je tu i doza “luđačkog” inata, entuzijazma, borbe s vjetrenjačama i ne odustajanja do samog kraja. A dokaz tome je odgovor na pitanje čega im najviše nedostaje. Očekivali smo, reklo bi se logički, novac. No ne, iako ga nemaju, njima nedostaje termina na gradskim terenima! Više termina, ne nužno povećanje i broja djece, koji je i sada respektabilan. Nadarenoj djeci ŠN 1.gol ne može dati novčanu stipendiju, može ih eventualno osloboditi članarine i odraditi individualni trening.

Ambicije su velike, pomalo nestvarne,poput takmičenja u HNL prvenstvu Omladinskih kategorija, no tko zna. Svakodnevno praćenje svjetskih noviteta u odgoju djece – sportaša, savjetovanje s ljudima iz zemlje i svijeta, veliki broj trenera, većinom kinezioloških profesora, ljudi koji su se školovali po stranim klubovima, jednom riječju stručnost, zalog su da ova “priča” ima pokrića. Pomno razrađeni trogodišnji ciklusi za svako godište, točno određeno u kojoj se dobi što radi i uči, i tko s djecom to radi,i nikada, ali nikada traženje rezultata na terenu. On je,po njima,nebitan. Po kazivanju, draži im je rezultat 1-1 nego li pobjeda 7-0. Entuzijazam i žar u očima kada pričaju o djeci, idejama i planovima jednostavno razoružava svakog pred njima. Zanimljivost ove škole nogometa leži u podatku da su u nekim godištima, u protekle četiri godine odigrali podjednaki broj utakmica protiv Bayerna i Rijeke. Ne svojim izborom.

Na predstojećem Dvoranskom prvenstvu generacija 2005. ŠN 1.gol brani naslov prvaka. Kaže se da je teže braniti nego li osvojiti. No tu su i ostale generacije, prvenstveno 2006. koja vrvi novim talentima. Ružno pače na kraju priče postane labud… za one koji nisu pročitali bajku do kraja.

Komentari

komentari


Related Articles

Izaberimo obranu

Nakon što smo birali najboljeg vratara na red dolazi obrana. Pogledamo li u prošlost ali i sadašnjost momčadi s Kantride

Nastavimo niz

Rijeka dočekuje Hajduk nakon dugo očekivane pobjede u HNL-u. Bodovi koje je Rijeka uzela u Vinkovcima tek će se potvrditi

Ispunjen povijesni san

Na našem Facebook profilu možete pogledati i galeriju slika sa ovog povijesnog gostovanja snimljenog kroz kamere Kornelija Sajlera, Luke Stojčića