Ekspres lonac

30 stu., 2016 by C. Brozović

Print this article Font size -16+

Čitajući razne portale, blogove, forume i slušajući razgovore u lokalnim birtijama, stječe se dojam da je jučerašnja utakmica Rijeke bila puko odrađivanje posla, odnosno da zagriženijim i upućenijim navijačima Rijeke i nije previše značila. Naravno, možda je to prebahato, možda uzimamo četvrtfinale Kup natjecanja “zdravo za gotovo”, ali u trenucima dok nam se klub bori za naslov prvaka i ima veliku prednost nad državnim projektom, nitko previše i ne mari za natjecanje koje je od samog početka dirigirano i toliko loše osmišljeno da se već po tko zna koji put u četvrfinalu susreću Rijeka i Lokomotiva. Vjerojatno ćemo gledati identična polufinala kao i prošle sezone što dovoljno govori o užasnom ždrijebu i sistemu natjecanja.

No ostavimo li na stranu organizaciju Kup natjecanja, ta utakmica je opet došla u trenutku kada našoj ekipi najmanje odgovara. U trenucima kada vrhuška nogometnog saveza pokušava sabotirati vitalne dijelove momčadi Matjaža Keka kako bi klub iz Maksimirske 128 imao kakve takve šanse za smanjivanje prednosti, Rijeka mora rovariti po katastrofalno lošem travnjaku na kojem se utakmice igraju svaka dva-tri dana. Međutim, Rijeka je i tu prepreku preskočila i to rutinirano, gotovo bez žrtava, ako grč Mateia ne smatramo prevelikim “udarcem” na ambicije. Vrlo staloženo, iskoristivši više-manje sve svoje izglednije prilike, Rijeka je već do poluvremena riješila pitanje pobjednika, iako je postojao gram sumnje, jer je teren s igračima Rijeke i Filijale dijelio i svima nama dobro poznati “revolveraš” Marko Matoc. Nikad ne znate kada pištolj može opaliti i pokazati na bijelu točku. Nakon Rudeša, ništa više nije sigurno.

Ta jučerašnja utakmica nikome osim Matjažu Keku nije previše značila. On je kao pravi profesionalac, Štajerac sa dobrom dozom germanizma u sebi, odlučio na ledinu poslati najjači sastav i pokazati tko je gazda u HR nogometu. Svakom navijaču Rijeke je dobrobit kluba i svaka utakmica svetinja, priznaje se jedino maksimalni angažman i pobjeda. Jučer, priznat će i autor ovoga teksta, ostao sam malo ravnodušan. Nakon svih posljednjih događanja, i ja sam kao i svi bio mišljenja da lakrdiju treba začiniti rezervnim, pa i juniorskim sastavom. Neka se žale, neka suspendiraju tu djecu ako su toliko moćni, neka šalju note. Zube treba pokazati, a Kup je prava prilika za to. On je ništa drugo nego utješna nagrada onima koji ne mogu do naslova prvaka. Nekad je nama to bilo sve na svijetu, ali vremena se mijenjaju pa tako i mišljenja.

Poslali su jučer i policiju zlu ne trebalo. Čak 13 policijskih kombija i 6 interventnih vozila osiguravalo je da ne dođe do nereda onih 140 gledatelja na ovoj utakmici “visokog rizika”. Možda je svu tu silnu snagu MUP-a pozvalo osiguranje stadiona kada su vidjeli kako ljutito Matjaž Kek odlazi prema kancelariji za press konferencije. Eksplodirao je gospodin iz Maribora poput ekspres lonca punog pare. Nije više mogao trpjeti šutnju koju nameću oni sa viših katova, pa je okupljenom društvu kazao od riječi do riječi sve kako stoji. I neka je. Stao je na branik kluba i izdigao se (ni prvi ni posljednji put) iz hrpe govana u kojoj se ova liga nalazi. Još jednom je dokazao da je spreman boriti se za ovaj klub na sve moguće načine. Pravda iznad svih i svega. Bravo Matjaž.

I na kraju svega, možemo se voditi onom njegovom znakovitom rečenicom na kraju press konferencije: “Baš se veselim Maksimiru”. U toj rečenici je strateg bijelih rekao više nego svi dužnosnici kluba zajedno u ovoj ali i prethodnim sezonama. Čeka nas pravo “veselje” i urnebes, sudeći po predigri koja je bila pravo silovanje nogometa. Samo hrabro gospodine Kek, iza sebe imate vojsku navijača. Vidimo se na Jugu!

Komentari

komentari

C. Brozović

More articles by C. Brozović