Eskalacija

Eskalacija

O Andreju Kramariću nećemo. Jednostavno, o tom dečku u Rijeci ali i Lijepoj našoj svi sve znaju, a uskoro će i nogometni svijet spoznat njegove mogućnosti. Poezija ali i jednostavnost. Tu stajemo.

Ono što je momčad Rijeke prezentirala u jučerašnjem srazu s Lokomotivom se zove iskaljivanje bijesa. Feyenoord je uzrok, a po zakonima fizike, svaka akcija ima i reakciju, pa je tako momčad Tomice Ivkovića “platila” (s kamatama) za onih loših 20 “rotterdamskih” minuta. Momci u bijelim dresovima su jučer na travnjak Kantride izašli “našpanani” kao da je pred njima finale Lige prvaka i upravo takav stav im je već do poluvremena donio nedohvatljivu prednost.

Već u uvodnim minutama susreta se vidjelo kako su dečki gospodina Matjaža Keka nevjerojatno raspoloženi za igru. Veznome redu Lokomotive se u samo 10 minuta nekoliko puta “zavrtjelo” u glavi nakon odličnih proigravanja Moisesa i Močinića, da bi u 21. minuti danas (i inače kad mu se da) sjajni Anas Sharbini projurio po lijevome krilu i lijevom nogom centrirao filigranski točno za “znate već koga”.

“Špina se otvorila”. Tako nabrijani Riječani su u idućoj akciji odmah prekopirali lijevu stranu na desnu, samo je ovoga puta dodavač bio Zoran Kvržić, a “znate već tko” se opet našao na pravom mjestu i pospremio loptu u mrežu “našeg” Sluge. Utakmica je riješena, valjalo bi krenuti na pivu ali ipak, pričekajmo još malo, bilo bi šteta propustiti ostatak “simfonije” na travnjaku koju su tako vješto “svirali” igrači Rijeke.

u 37. minuti je došao trenutak kada se i (nekad veliki) Davor Šuker zamislio ali i podsjetio na 1996. godinu te famoznog Schmeichela u Sheffieldu. Močinić se vratio na “svoje radno mjesto” i podvalio loptu za “znate već koga” koji nepodnošljivom lakoćom ali i imaginacijom diže loptu na kopačku te je u maniri bivše “devetke” vatrenih prebacuje preko vratara Lokomotive u mrežu. Ekstaza! Za to vrijeme, na onoj posve suprotnoj strani terena je Ivan Vargić rješavao križaljku iz Novog Lista naslonjen na vratnicu, a u jednom je trenutku mijenjao sličice iz albuma Ajmo Rijeka sa skupljačima lopti i jednim fotografom.

Sada se moglo s guštom otići popiti onu pivu. Zaslužena piva za navijače koji su glasnim aplauzom i pjesmom ispratili ljubimce u svlačionicu. I tu dolazimo do točke kada se u 97% slučajeva dogodi da se momčad na poluvremenu zadovolji s trenutnim visokim rezultatom i “skine nogu s gasa”. Vrtjelo se to svima po glavama na Kantridi.

Naravno, taman kada se ta razdragana masa ljudi vraćala s okrijepe, igrači Rijeke su nastavili gdje su stali. Kopija prvoga gola samo što je sada Sharba iskoristio svoj “trademark” i desnim vanjskim felšom poslao loptu “s očima” za “znate već koga” koji takve stvari ne propušta, a i bila bi šteta uništiti to dodavanje, odnosno “umjetničko djelo” našeg Anasa. Rijeka je tu već jurila kao TGV pokraj parnjače iz prošlog stoljeća i samo je bilo pitanje koliko će dlaka ostati na Ivkovićevoj glavi.

Naravno, bilo bi šteta ne iskoristiti tu silnu energiju i sinergiju tribina s momčadi na terenu. Nagradili su nas sve igrači u bijelome novim pogotkom. Ovaj put je onaj “netipični Brazilac” preuzeo ulogu asistenta, a lopta je išla na… ma nije bitno, već svi znaju na koga je išla lopta. Naravno da je to novi pogodak i sad već neugodno “ruganje” s protivnikom. Tu je taj stroj stao i izašao s terena. Dosta mu je bilo, moramo shvatiti čovjeka da je već i sebi postao dosadan. “Pobrao” je neviđene ovacije, a kako i neće.

Dočekali smo i tog Ivančića na travnjaku, kojega su do sada mogli vidjeti samo odabrani posjetitelji utakmica rezervne momčadi Rijeke koja se natječe u 3.HNL. A taj Ivančić se za samo 37 sekundi svidio izbirljivoj riječkoj publici, pa je svojim prvim, a Rijekinim šestim pogotkom zaključio nevjerojatnu večer pod stijenama Kantride.

Svi stari dugogodišnji posjetitelji utakmica riječkog prvoligaša znaju za nepisano pravilo u kojemu Rijeka uvijek podbaci kada joj “treba pobjeda”. “Šuškalo” se prije utakmice kako je Dinamo uzeo “veliki” bod kod zagrebačkog Mourinha “građevinara” i kako bi Rijeka pobjedom stigla na samo četiri boda zaostatka za vodećim sastavom. Ovoga puta smo poništili sve teze o onom nepisanom pravilu i stigli na samo -4. Vrijeme je da postanemo glasni i da počnemo “galamiti”, vrijeme je da se počnemo boriti za naslov prvaka jer to zasigurno možemo.

Malo je utakmica ostalo u kojima će naša legendarna stogodišnja Kantrida uživati. Ove večeri ali i ove sezone joj je naša Rijeka podarila nekoliko nezaboravnih trenutaka kako bi se dostojno oprostila s umornim starcem koji jedva čeka svoje mjesto prepustiti nekom mlađem. O golovima, možda i najboljeg nogometaša koji je ikada obukao dres Rijeke, će se pričati godinama, desetljećima, a mi mu možemo samo poručiti stihove iz one poznate pjesme:

NEMOJ IĆI OD NAS, OKOLO SVUDA JE TAMA, A TI SI NAJBOLJI KRAMA, NEMOJ IĆI OD NAS…

Komentari

komentari


Related Articles

Pišanje i sranje

Jučerašnja velika i značajna pobjeda Rijeke koju toliko obožavamo i volimo je time veća i značajnija kada nakon prospavane noći

Rijeko pobijedi za nas

Hoće li igrati Fortounis? Hoće li napast? Ili će se branit? Ma koga briga. Iskreno, pretpostavljam da se rijetko koji

Nove internet stranice – platforma za rast

Dolaskom nove sezone HNK Rijeka je predstavila svoje nove internet stranice. Same stranice vrte se na već standardnoj platformi, WordPress,