Fantomi, duhovi i njihovi istjerivači

Fantomi, duhovi i njihovi istjerivači

Imam deset godina i zurim kroz izlog ploča u Užarskoj ulici. Iza mene je Kosi toranj i Vela Crikva. Pored mene stoji majka. Odjekuju zvona. Pogled mi zapinje za omot ploče na kojoj lik, znojnikom na zapešću otire mokro čelo, a oko mu je prekriveno crnom mrljom. Majka i ja ulazimo u trgovinu. Izlazim s trostrukim albumom naziva “Ravno do dna“ pod rukom. Polazimo na Fiumaru i čekamo autobus. Ispred ulaska u kuću susjed zavidno pogledava u smjeru mog novog albuma. Ulazim u stan i otvaram ga drhtavim rukama te stavljam na gramofon. Rapsodija počinje.

Preslušao sam ga toliko puta da je gramofonska igla oko koje se ploča vrtjela otupjela. Bilo je to nestvarno putovanje u carstvo zvuka i začudnih poruka u pjesnikovim tekstovima. Najviše me je zaintrigirao fantom slobode iz pjesme što sačinjava ujedno i naslov albuma.

Radi se tu o vrlo neobičnoj spodobi. Tvrdi da je fantom slobode, a vodi ravno do dna. Pritom je drzak, skoro pa i bezobrazan te izaziva da pokažete što znate. Arogantnog li stvorenja! Tko su zapravo fantomi, zapitao sam se?

Bili su to američki lovci bombarderi u korejskom i vijetnamskom ratu. No, prije od toga utvare i sablasti u mnogim literarnim djelima. U medicini je fantom lutka cijelog tijela ili pojedinog dijela na kojemu se uvježbavaju operacije, osobito porođajne. Čitao sam i strip “Fantom“ zbog te pjesme prvenstveno.

Imam trenutačno nešto više godina od dječaka s pločom. Nekada mi je dječak dalek, a nekada blizak. Nije ni čudo jer radi se o istoj osobi. Upravo meni. Kroz vremensko razdoblje što su me razdijelile od dječaka provlačio se među njima konstantno jedan poseban, zapravo kralj svih fantoma, sablasti, utvara.

Jedan i jedini…

Naslov prvaka moje najdraže Rijeke.

Uglavnom je prikaza bila daleko. Samo jednom nam je bila gotovo u šakama, ali crni vitez tame je ošinuo svojim bičem i ona je nestala. Svi znate kada se to dogodilo. I koje godine, mjeseca, dana. Gdje ste tada sjedili? Kako ste se osjećali? Znam da znate. Znam i ja.

Nakon godina duge povijesti opetovano stojim ispred izloga i nepomično fiksiram sadržaj u njemu. Kosi toranj je iza mene kao i Vela Crikva. Unutar izloga nalazi se album. Naziva se “Ravno do vrha“. Uskoro ću ga staviti ispod ruke te istinski uživati u rapsodiji.

I mogu ti priopćiti sljedeće, fantome!!!

Nažalost za tebe imam lošu vijest. U grad je stigao ghostbuster. Ili, ako ti je draže, istjerivač duhova, aveti, pa i fantoma. Ime mu je Damir Mišković. Neumoljiv je kada lovi svoj plijen. Predan i uporan. Razliku između uspjeha i neuspjeha mu predstavlja samo broj pokušaja. U tom slučaju kad – tad maca dođe na vratanca. Smioni je istjerivač što ne odustaje, moj fantome. Ne pokazuje strah i umor. Samo je gladan i žedan.

Tebe, fantome baš tebe.

Ima cijelu vojsku tragača uza se. Oni sanjaju srcem i plove na brodovima sa plavo – bijelim jedrima, što se viju iznad njih, uzburkanim morem dok munje i gromovi caruju zatamnjenim nebom. Vatra im je u očima. Usuđuju se nastupati sami protiv svih. I ne odustaju. Nikada ne odustaju.

Ne bih ti volio biti u koži, fantome.

Sprema se poseban kavez za tebe. U vidu trening kampa i novog stadiona. Tamo ćemo te zatočiti. Možda te ponekad pustimo da ponekad prošećeš, ali samo na kraće vrijeme. No, uvijek ćeš nam se vraćati. Budi siguran.

I postat ćeš čest gost u našoj tamnici. I neće ti biti loše. Naprotiv.

Autor: A. Žic

Komentari

komentari


Related Articles

Rijeka ide u Disneyland Dubai

Negdje oko sredine osamdesetih godina prošlog stoljeća, jedan je glazbeni sastav napravio pravu medijsku pomutnju i javnu sablazan svojim lascivnim

Da nogomet blista potrebna je crna lista?!

Zadnjih je dana na površinu isplivala sva prljavština, ali i ostavština prošlih i sadašnjih vremena vladavine HNS-a i Dinamovih moćnika.

Bez golova na Rujevici: Bijeli prosuli bodove

Rijeka – Inter 0:0 (0:0) Rijeka – Stadion Rujevica. Utakmica 10. kola MAXtv Prve HNL. Gledatelja: 4.221. Suci: Ante Vučemilović-Šimunović,