by Hoću Ri | 11/10/2016 15:24
Gdje su danas igrači koji su nosili dres Rijeke nakon sezone 2006./07.? Za početak možemo krenuti sa ‘šampionskom’ generacijom koja je digla kupove. Kruno Rendulić je danas pomoćni trener u Fooladu. Došao je s našim Skočićem, ali ostao je i nakon njegovog odlaska. Sadašnji prvi trener, Naim Saadavi, je također bio pomoćni trener, tako da možda uskoro vidimo i Krunu kao glavnoga na klupi tog kluba. Njegov kolega iz obrane, Peter Lerant, još uvijek nije odlučio okačiti kopačke o klin. Do 2012. godine igrao je standardno u 1. slovačkoj ligi, u Komarnom, a sada je standardan i u MŠK Thermál Veľký Meder, 4. liga. Ispred njih je u vezi stajao Dušan Kerkez, koji je doživio renesansu na Cipru. Do preklani je igrao u AEL Limassolu, iako ni dan danas ne odbacuje mogućnost nekog kratkog povratka iz mirovine.
Nešto poznatije su sudbine Davora Vugrineca, koji se lani umirovio iz Slaven Belupa nakon što je sručio Cvitanovićev rekord za najviše postignutih golova u HNL-u, i Igora Novakovića, koji je već treću sezonu za redom u NK Ilovcu, nakon standardnog igranja u Karlovcu i Zelini u 2. HNL. Nemam baš sve podatke, ali vjerujem da je standardan i u svom sadašnjem klubu. Zato znam da je Eddy Bosnar standardan. Doduše, s 36 na leđima, morao je otići u rang niže, u 2. australsku ligu, točnije Sydney United 58 (ex Sydney Croatia), ali još je na travnjaku svaki vikend. Sličnu priču, samo lokalno, odradio je Marin Prpić, koji je sve do ljeta igrao u Krku sa svojih 39 godina, a čini se da se konačno umirovio. Ove sezone lokalno igraju Antonio Rukavina (Orijent 1919), Željko Tomić (Naprijed), te Šujo, Dražen Pilčić, u Grobničanu. Nakon dužeg izbivanja zbog ozljede i epizode u Turbini iz Triblja, Mate Brajković sada radi na benzinskoj pumpi u Crikvenici.
Edin Junuzović, koji je ime gradio diljem ex SSSR-a, proteklu sezonu je proveo u kazahstanskom Ordabasyu, gdje je u prvoj polovici sezone postigao 3 gola u 11 utakmica, da bi drugu polusezonu netragom nestao iz sastava. Posljedično, trenutno je bez kluba. Bez kluba zato nije moj kratkotrajni susjed, Maradona sa Škurinja, Ivor Weitzer, koji je skoknuo do Albanije u Vllazniju Skadar. Njegov bivši suigrač, Vedran Turkalj, je također u prvoligaškom klubu, samo na drugom kraju bivše Juge – u novopečenom slovenskom prvoligašu Aluminiju Kidričevo. Treći kompanjon, Duje Baković, je pred nekoliko godina neslužbeno napustio nogomet, a o njegovom trenutnom angažmanu možemo reći samo ovo. Dva domaća igrača čije karijere volim s vremena na vrijeme popratit su Denis Ljubović i Mario Tadejević. Denis je lani prešao iz norveškog Fyllingsdalena u Lysekloster IL, dok se Mario na proljeće preselio na Island, u Fjölnir Reykjavík. Nadam se da se zabavljaju igrajući nogomet i da će gore pronaći fin posao nakon završetka karijere.
Od nešto starijih, Luka Vučko je nakon Istre preklani završio u Mosoru, pa ove godine još i tang niže, u Omišu, iako mu je tek 32 godine. Ne znam kako mu manager nije mogao naći neki dalekoistočni angažman, ili makar Albaniju. U sličnoj situaciji je i Filip Marčić, koji je nakon RNK Splita i Istre već drugu sezonu u Solinu, koji se vratio u 2. HNL. Istini na volju, on ima ispriku, pošto su mu pred oko dvije godine gadno popucali križni ligamenti i polako se vraćao svo ovo vrijeme. Pred koji mjesec je izjavio da je sad sasvim u redu, da je prošao sva testiranja i da ima namjeru igrati još barem 5-6 godina i to u rangu puno višem od trenutnog. Na drugom kraju zemlje, kolonija bivših nam se okupila i u u Spajić Unitedu, tj. Hrvatskom Dragovoljcu. Klubu ne ide bajno u 2. HNL, ali i toliko koliko im ide – ide im na pogon Hrvoja Štroka (36), Igora Čaglja (34) i Ivana Božića (32). U istoj ligi smjestio se još i Kenan Čejvanović, kojem je tek 30, u Vinogradaru. Ligu niže je Nikola Šafarić, u jednom od varaždinskih klubova u kojima sam se pošteno pogubio. Naš kontingent iz Jalžabeta će možda bolje znati. U istom klubu, koji god to bio, igra i Dario Jertec, koji se vratio doma nakon Tour d’Arabie.
Od stranaca iz te generacije, Tarik Cerić se umirovio 2013. iz tuzlanske Slobode, Zedi Ramadani je proveo 5 godina u Segesti da bi sada prešao u NK Udarnik Kurilovec, Gonzo Ivanov levitira između pozicija sportskog direktora i trenera, malo u Levskom, malo u Chernom Moru Varna, dok je Andre Luiz od 2011. u 4. brazilskoj ligi, u svom ‘imenjaku’ – FC Santo Andre.
Konačno, dolazimo i do moje omiljene generacije – dvije i pol sezone do ulaska Volpija u klub. Najbolje i najzabavnije dvije sezone koje sam gledao na Kantridi. Od tadašnjih igrača stvorilo se svašta. Mislav Karoglan je trener/igrač u NK Croatia Zmijavci (od ove sezone možda i samo trener, nisam provjerio). Ivan ‘Ukrajinac’ Rodić je nakon Zorye Lugansk, Goverle i Metalista Kharkhov od ove sezone bez kluba. Lani je u 11 susreta za Metalist postigao 2 gola i 1 asist u 428 minuta. Džoni Bicikla, poznat i kao Johann Smith, igra za kanadski FC Edmonton, dok je na drugom kraju svijeta prijatelj Ramona Fernandeza, Džoni Švabo odnosno Jonatan Germano. On se nakon posudbe u Rijeku vratio u drugu momčad Estudiantesa, pa skoknuo do paragvajskog Luquena, da bi onda promijenio kontinent i zaigrao u Australiji, prvo za Melbourne Heart, a onda za Melbourne City. Lani je promijenio samo otok, tako da je sada na Novom Zelandu, u FC Avondale Unitedu. Crni Hrvoje Štrok, barem po konstituciji, Sergio Zijler, ostao je bez kluba nakon što mu je prošlog ljeta istekao ugovor sa slavnim FC Liendenom u trećoj nizozemskoj ligi. Njegov suigrač sa suprotnog krila, Milan Đurišić, poznat i kao akvizicija za čije je dovođenje tadašnji sportski direktor Elvis Brajković rekao da je najponosniji, igra u podgoričkoj Mladosti, nakon Mogren Budve i Lovćena. U istoj ligi, štoviše i gradu, je i Radomir Đalović-Linardić, samo u Budućnosti.
Sada polako zalazimo i u jeste-li-znali vode, na podatke koji vam mogu donijeti milijun kuna na Milijunašu. Za početak, tko se sjeća Filipa Tapalovića? I on je igrao za nas, da. Danas je trener kadeta u Muenchenu 1860 i team manager za sve mlađe kategorije. Fun fact, brat Toni mu je trener golmana u Bayernu i osobni trener Manuela Neura. U istoj zemlji je i Adam Sušac koji je nakon Dynama Dresden prešao u Bečko Novo Mesto, odnosno austrijski Wiener Neustadt, a sada je standardan u ‘cvajti’ u dresu Erzgebirge Auea. Na njemačko govorno područje otisnuo se i topnik iz Bele Krajine, Damir Čehič, koji se očito zaputio u Austriju na jedan od onih ‘work and travel’ programa kroz koje je nastupao u petoligašu Nussdorf Debantu. Kako ni to nije potrajalo, danas je u NK Litiji, u Medobčinskoj nogometnoj zvezi Ljubljane. Mislim da ne igraju ni na igralištima, nego na livadama i u parkićima. Njegov puno razvikaniji kolega Uroš P. iz Milana, od ljeta je bez angažmana nakon što je otišao iz Austrie Salzburg. Iako zvuci solidno, riječ je o ‘navijačkom’ klubu u austrijskoj trećoj ligi, koji je osnovan nakon preuzimanja kluba od Dietera Mateschitza i preimenovanja u Red Bull. U sličnoj situaciji je i dobri čovjek Alen Dedić, koji je nakon zeničkog Čelika lani otišao u FC Erfurt Nord, u Landesklasse staffel 2, ilitiga 7. njemačku ligu. Nadam se scenariju kao i za Ljubovića i Tadejevića – da će veselo igrati nogomet i naći lijep posao i život gore. Zanimljivo je kako im 6., 7. i 8. liga imaju svoje sajtove sponzorirane od Deutsche Posta i Adidasa, s aplikacijama za praćenje i velikim programom kojim se potiče bavljenje amaterskim sportom. Prema njima stranica naše prve lige izgleda kao oni geocities sajtovi iz 90-ih.
U kategoriji trivie još je nekoliko imena. Jedno od onih koje spada pod klasu ‘on je igrao za nas?’ je i Matej Šućurović, koji je nakon Rijeke završio u NK Iloku, pa u Krajišniku u drugoj ligi BiH, zatim u SGV Freibergu u 6. njemačkoj ligi, da bi se od 2012. skrasio u Vukovaru 1991. Putevima Darija Jerteca odlučila su se dvojica domaćih dečki, koji su na putu da postanu all starovi Bliskog Istoka. Riječ je o Vedranu Gercu, koji je nakon jordanskog Al Husseina i omanskog Sohara sada u omanskom Al Suwaiqu, te Ivanu Bijeliću, koji je u kuvajtskoj Al Qadisiyi, nakon što je prethodno bio u istoj zemlji, samo u Al Fahaheelu.
Šećer za kraj – dečki iz programa Erasmus Guadalajara. Luis Delgadillo (‘ono veliko drvo iz napada’) je nakon smucanja po posudbama od strane Atlas Guadalajare sada završio u Inter Carmen del Playa, u drugoj meksičkoj. Nije strašno, pogotovo ako znamo da su u njihovoj prvoj ligi plaće u svjetskih top 10 (prosječna plaća igrača je 350.000e godišnje, što je više od bilo koje lige u Europi izuzev liga petice, Championshipa i turske lige). Hebert Alferez (‘Chico Felipe Cayetano Lopez Martinez y Gonzales’) je nakon Atlasa bio po drugoj meksičkoj ligi, u Lobosu, Atlanteu i Zacatepecu, pretrpio ozlijedu koljena, i sada je u Gvatemali, u FC Sanarate. Najbolje od trojca prošao je Carlos Gutierrez (‘onaj treći, koji zna malo s loptom’), koji je još uvijek pod ugovorom s Atlasom i već sezonu i pol se nalazi na posudbi u Puebli, u prvoj meksičkoj, gdje je uglavnom standardan. Čak mu i vrijednost raste, a tek mu je 26 godina.
A. Bučić
Source URL: http://www.hocuri.com/gdje-su-sada/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.