Gospodari (riječkog) prstena – Armadina europska avantura

22 srp., 2014 by D. Skočilić

Print this article Font size -16+

Kao iz istoimenog Tolkienovog romana lani se jedna družina, koja je rasla iz pobjede u pobjedu, uputila u pustolovine diljem europskog kontinenta. Kao i u romanu putovi su nas vodili kroz razne krajolike, brda i doline, odredišta udaljena i po nekoliko tisuća kilometara od naše Rijeke, ali ništa nije bilo preteško, prenaporno ili preskupo za ljubav prema svome klubu. Svakim gostovanjem, svakim prijeđenim kilometrom rasli smo zajedno i mi i klub, za Rijeku se čulo u cijeloj Europi. Sa svojih visokih kula pratila nas je i UEFA (kao Sauron), koja je čekala na najmanju grešku kako bi kaznila navijače i klub. Sva gostovanja su protekla savršeno, uz možda poneki manji izolirani incident, ali Armada je ponosno pronosila ime Rijeka po cijeloj Europi.

Wales

Krenuli smo od Rhyla, prvo europsko gostovanje nas je na iznenađenje dovelo u Wales, dok su svi već planirali put u Liepaju u također udaljenoj Latviji, Prestatyn Town je dobio obje utakmice sa 2:1 i ostvario povijesni uspjeh plasiravši se u 2. pretkolo Europa lige. Rijeka je imala laganu zadaću, u prvoj utakmici doma naši dečki su slavili s uvjerljivih 5:0 i prolazak dalje je bio samo formalnost. No ipak, unatoč velikoj udaljenosti i nedostatku neizvjesnosti za prolaz dalje u Rhylu se skupilo 50 pripadnika Armade koji su stigli raznim načinima prijevoza. Velika većina je putovala kombijima ili osobnim autima, a neki su se na otok letjeli avionom. Rijeka je kako znamo pobijelila 3:0, a Armada je u 60. minuti upalila i dvije baklje.

Slovačka

Sljedeća prepreka je bila Žilina, na put od cca 750 km u slovački grad istog imena, a koji je znatno bliži od prethodne avanture, se uputilo 200-300 navijača, autobusima, kombijima i osobnim autima. Okupljanje je bilo najprije u centru grada gdje se s glavnog trga orilo „volim te Rijeko“ kao i ostale navijačke pjesme… Pivo se točilo u velikim količinama, valjalo je smočiti grla kako bi se bodrila ekipa na terenu. Ovaj put Rijeka je morala braniti neveliku prednost (2:1) iz prvog susreta, Pokrivač je zabio za 1:0 u 49. minuti i izazvao delirij na tribinama. Žilina je izjednačila u 89. min, ali smo uspjeli sačuvati 1:1 i prolaz u 4. pretkolo Europa lige! Za vrijeme cijele utakmice na stadionu se čulo samo navijanje Armade koja je i ovaj puta bila 12. igrač!

Njemačka

Nakon Žiline slijedi ono gdje je velika većina vjernih navijača Rijeke prisustvovala i uživo, naime na Mercedes areni u Stuttgartu se skupilo oko 3000 navijača Rijeke, što u sektoru predviđenom za gostujuće navijače, što na ostalim tribinama. Priče o toj utakmici će se prepričavati unucima, atmosfera prije, za vrijeme i nakon utakmice je bila odlična. Pa krenimo redom, navijači su iz Rijeke kretali na put već dan prije, autobusima se organizirano kretalo oko i iza ponoći. Već od ranog jutra se po pumpama prije Stuttgarta skupljala ekipa u kombijima, autima i polagano se ulazilo u grad, parkiranje kraj stadiona pa podzemnom u centar. Naravno cijelo vrijeme su se pjevale navijačke pjesme uz čuđenje prolaznika i putnika u podzemnoj. Slijedila je šetnja stuttgartskim korzom i okupljanje podno stepenica na Schlossplatzu. Navijači su pristizali iz svih smjerova, a napuštali mjesto okupljanja samo u potrazi za pivom u okolnim dućanima. Najvatrenije je bilo na stepenicama, tamo su se svi osjećali kao doma (na tribini), orila se centrom Stuttgarta pjesma, palile se baklje, dimne… U šetnju gradom i druženje s navijačima je došao i sam Mišković sa svojim društvom, popila se koja piva, guštalo u dekoru. Krenulo se potom u ogromnom korteu korzom do obližnje stanice podzemne, putem je odjekivalo „Stuttgart aufiderzen!“, „Volim te Rijeko!“, podzemna je pucala po šavovima od pjesme, dima. Slijedi dolazak na stadion i zdušno navijanje od prije početka utakmice pa do dugo nakon što je završila, sve ostalo je povijest. Koliko god su svi vjerovali u Rijeku i povoljan ishod po nas, prolazak dalje, pogotovo s golom u 94. minuti, nikoga nije ostavio ravnodušnim, to je bila noć u kojoj su Riječani najviše plakali, istina tekle su suze s mnogih lica u Mercedes areni, a vjerujem i u Rijeci, ali te suze nisu bile slane već slatke kao med. Slavlje se prelijevalo cijelu noć i do jutra prema Rijeci. Rijeka je po povratku toga jutra spavala, spavala je spokojno nakon cijelonoćnog slavlja na korzu, dočeka igrača i stručnog stožera.

Rijeka je ušla u Europa ligu, izvukli smo skupinu u kojoj se nitko nije nadao prolazu dalje, no ipak šansu za prolaz smo imali do zadnjeg kola. Slijedila su nam gostovanja u Guimaraesu, Lyonu i Sevilli. Počela je i borba s UEFA-om koja je zbog keltskih križeva zatvorila navijačku tribinu na Kantridi u drugoj utakmici Europa lige kod kuće.

Portugal

U Guimaraes se, premda je to bilo najudaljenije prošlogodišnje gostovanje, uputilo 50-ak navijača. Neki su na vrijeme kupili karte i letjeli niskotarifnim kompanijama u Portugal dok je bilo i onih koji su na put od gotovo 2500 kilometara krenuli kombijima. Svi koji su otišli dolje imali su priliku uživati u arhitekturi središta grada koje i na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Svi znamo kako smo prošli, zbog rane ozljede neoporavljenog Leškovića na njegovu poziciju je kao zamjena ušao Bertoša koji se nije najbolje snašao na neprirodnoj poziciji. Rijeka je visoko poražena sa 4:0 i ova utakmica će ući u povijest kao najteži poraz u Europi.

Francuska

Uslijedilo je gostovanje u Lyonu protiv istoimenog protivnika. Kretalo se na put slično kao i za Stuttgart, neki već dan prije, kombijima, autima, autobusi su kretali kasno u noć. Ponavljao se scenarij sličan njemačkome gostovanju, parkiranje kraj stadiona, podzemnom u centar grada, pjesma i vino/piva kod Place Bellecoura a zatim fantastičan korteo sve od trga pa do stadiona. Putem se žestoko navijalo, palile baklje, ulicama je odzvanjala pjesma, a domaćini su sve promatrali sa svojih prozora, balkona, ulica. U Lyonu se skupilo oko 2500 navijača, podrška na stadionu je bila od prve do zadnje minute. Rijeka je poražena s minimalnih 1:0, ostao je žal za propuštenim prilikama.

Španjolska

Posljednje gostovanje u prošlogodišnjoj avanturi bilo je u Sevilli gdje je Rijeka igrala protiv Betisa. Bio je to već kraj godine, prosinac, premda je u Sevilli navijače dočekala ugodna klima s malo prohladnim jutrom, ali sunčanim i toplim danima. U Sevillu se po viđenome uglavnom išlo na obiteljske izlete, skupilo se cca 400-tinjak navijača, većinom su parovi šetali po ulicama ovog lijepog grada, duge povijesti te stoga i bogate arhitekture iz različitih razdoblja. U Sevillu se stizalo uglavnom avionom, premda je bilo i tura s kombinacijama autobus/brod i s gledanjem susreta Barcelona – Celtic noć prije. Neki su letjeli direktno za Sevillu dok je dosta navijača uspjelo ugrabiti jeftini let Milano – Malaga (već od 35€ povratna karta) te se nastavili u Sevillu jeftinim rent-a-car-om (za 60€ tri dana) pa su putem navratili do Gibraltara i ostalih turističkih destinacija na putu do krajnjeg odredišta. Okupljanje je bilo u centru Seville u pivnici nedaleko jedne od najvećih gotičkih katedrala u Europi, korteo je krenuo preko glavne šetnice pa ulicama sve do stadiona Benito Villamarin, udaljenosti cca 2,5 km. Putem su policajci na konjima bez malo nježnosti i takta vraćali u kolonu sve koji su pokušali olakšati mjehur na zelenim površinama ili živicama prijestolnice Andaluzije. S tribina se orila pjesma od početka do kraja, pitanje je samo koliko je došlo do terena i igrača budući da smo bili smješteni na trećem prstenu ogromnog betonskog zdanja. Na terenu smo dobro stajali, propustili iskoristiti neke izuzetno dobre prilike i na kraju zaključili Europsku ligu sa 0:0. Slijedio je povratak, ponovno marš od nekoliko kilometara do centra pa zatim i do hotela, hostela i sličnog, ovisno gdje je tko bio smješten. Od Seville su u uspomenama ostale brojne znamenitosti, jeftina piva i dobra hrana.

Mađarska i dalje, dalje, dalje

Lijepa je bila riječka priča u Europi lani, nadamo se sličnome i ove godine. Zaista je poseban osjećaj kada s ponosom predstavljaš svoj klub diljem Europe, s ponosom jer Rijeka je još jednom pokazala da je spremna na bitku s najvećima. Prvo ovogodišnje gostovanje već je na rasporedu u četvrtak 24.07., svatko tko je u prilici neka ode u Budimpeštu, sigurno neće požaliti. Vjera u Keka i dečke daje nam nadu samo u pozitivan rezultat i prolaz u 3. pretkolo. Detalje o mogućnostima putovanja u Budimpeštu objavit ćemo u drugom članku, ali je već vjerujemo veliki broj navijača organizirao put i spremno čeka četvrtak.

Za kraj, donosimo Vam presjek lanjskih gostovanja po Europi kroz galeriju fotografija.

Pozdrav svim navijačima Rijeke ma gdje god bili!

Samo Rijeka! Krepat ma ne molat!