Hajduk šaptom pade

Hajduk šaptom pade

Nikad lakše, nikad izvjesnije prema svemu prikazanom HNK Rijeka nije došla do pobjede u još jednom Jadranskom derbiju. I ono malo nade što su je gosti imali u čudo ravno iskopanom bodu u nekadašnjem kamenolomu odbilo se od stijena Kantride i prolilo ravno u Jadransko more već u 2. minuti kada je sjajno proigravanje Sharbinija iskoristio Vedran Jugović. Potvrda kasnije “šetnje” s pola gasa protiv nemoćnog, bezidejnog i prestrašenog Hajduka stigla je u toj, spletom okolnosti (ne)sretnoj 13. minuti kada je Balaj pospremio još jednu loptu iza gola nemoćnog Raniloviča. Nagrada Jugoviću za sve pretrčane kilometre, bespoštedan rad i trening, kao i za zalaganje u bijelom dresu kao da je rođeni Riječanin stigla je u samom smiraju susreta, odbijena lopta došla je baš njemu na nogu, baš na njegovoj strani, gdje je vrijedni veznjak baš bio sam. Neke se stvari u životu događaju s razlogom. Vedran je baš to i zaslužio, kao i cijela momčad koja je sinoć nagrađena dvostrukim vatrometom. Kad je bal, nek je maskenbal, rekli bi ljudi.

“Car” je gol

Karneval je iza nas, Hajduk je na Kantridi sinoć bio potpuno ogoljen, bez ikakve maske. Fraza kako je “car gol” dobila je i sasvim opipljivu vrijednost u derbiju dvije politike, dva vođenja kluba, dvaju trenera i dvije skupine igrača različitih mogućnosti.  Sve ono što su inače nekad  ambiciozni gosti ( nekad carevi) potiho i među sobom pričali ovih dana se potpuno obistinilo. Nedostatak kvalitete po svim linijama u odnosu na goropadnog protivnika koji niti milimetra nije odstupio od svoje igre na površinu je izbacio pojedince poput vrijednog Radoševića koji je poput ose išao na svaku izgubljenu loptu svoje momčadi protiv nekadašnje momčadi, nepredvidljivog Sharbinija, umjetnika u kopačkama u svakom smislu te riječi, vrijednog Jugovića za kojeg nema izgubljene lopte i bezidejne situacije, ili Alexa koji loptu kontrolira baš kao da na kopačkama ima neostik. Još da je ušao onaj “projektil” Bradarića…Slavila bi Kantrida, ako već on ne bi iz poštovanja prema svojim dojučerašnjim igračima. Vratnica se još i sad valjda poštovano trese…

Ruku na srce, a to će reći i sam Kek, još uvijek postoji puno mjesta za napredak nove Rijeke, praktički iznova posložene momčadi i kako vrijeme bude odmicalo zasigurno će biti još boljih akcija, još čvršćeg bloka, još više povezanije igre i kontrole lopte. Kontrolirani nogomet pritom nikome ne pada na pamet, to neka isprobava neki drugi trener.

Prikazanoj jučerašnjoj igri sigurno je pridonijela i nekvaliteta samog protivnika, koji je prema sigurnom Prskalu uputio svega dvije lopte i to obje u prvom dijelu. Ambicije bez pokrića, kao bjanko ček likvidirane tvrtke. Čast iznimkama poput mladog Balića ili Vlašića (gdje je nestao Tino) koji su pokazali da nešto mogu i znaju, ali premalo za protivnika poput Rijeke.

Rijeka svojim putem teče

No tako i treba biti. Rijeka se treba razvijati svojim putem, igrati svoju igru koju vrlo dobro prezentira Matjaž Kek, prvi među jednakima zaslužnima za igre koje Rijeka na terenu pruža. I najmanje treba brinuti tuđe brige, pa makar to značilo da je s druge strane Hajduk. Istina, nikad slabiji, nikad siromašniji, ali još uvijek Hajduk. Kada se na takav način, baš kao što je to bilo sinoć, bude razmišljalo i o ogledima s Dinamom, kada se razbije aureola desetogodišnje dominacije hrvatskim nogometom, i kada Rijeka bude igrala isključivo svoju igru znajući pritom da je sasvim svejedno tko je s druge strane, onda se bijeli brod može nadati onome što se tako rijetko čuje iz usta svih onih jednako zaslužnih i za svo dobro – naslovu prvaka. Istina, pita se nešto i protivnika s kojim se igra, ali stav fajtera i prvaka ne rađa se preko noći. Zna to vrlo dobro i Matjaž Kek, neokrunjeni kralj Jadranskih derbija.

Svi oni silni porazi ranijih godina, sve one slabe utakmice nedorasle Rijeke, bilo na Kantridi, a posebice na Poljudu ( svi koji Rijeku prate duže od pomodnog odlaska na susrete da bi se napravio selfi znaju o čemu pričam), sve je to stvar prošlosti. Danas teče neka druga Rijeka, i to sasvim zasluženo. Poraza protiv Hajduka više se gotovo nitko i ne sjeća. Hajduk je pročitana, podcrtana i precrtana knjiga. Položeni ispit. I to sasvim uspješno. Naravno, svaki novi susret novo je dokazivanje, ali to su opet neka buduća vremena. Utvrđivanje gradiva. Nije bez razloga i sama Armada pred kraj susreta onako, iz šale, iz gušta zapjevala “Vratite nam Hajduk stari, ovoga smo raz…ali”…

Dinamo je jedini klub u ligi koji, htjeli mi to priznati ili ne, ovoj Rijeci trenutno predstavlja izazov. Čast svim ostalim klubovima, i Splitu, i mlađem bratu, i Pamićevoj Istri, neće se svaki put (dokazano) osvajati tri boda, neće se svaki put trpati pola tuceta golova, posebice ne u fazi uigravanja i uštimavanja nove Rijeke, i to treba jasno reći. Diploma (naslov prvaka) je na korak od krašenja nove trofejne sale nove ljepotice Kantride. Koliko će Rijeci trebati za taj korak, pitanje je na koje odgovor nemaju ni mnogo veći stručnjaci od mene. Vrijeme će pokazati. I Kek. Hajduk je šaptom pao.

Foto: Josip Simčić

Komentari

komentari


Related Articles

Andrijašević za tri boda i miran zimski san

Rijeka – Istra 1961 1:0 (1:0) Rijeka – Stadion Rujevica. Utakmica 20. kola MAXtv Prve lige. Gledatelja: 4.470. Suci: Goran

Sluganska pera

Mješaju se osjećaji, emocije koje ne možemo isključiti kada je nogomet u pitanju, a posebice kada se radi o Rijeci,

Sezona iz snova kroz brojke i slova

Netom završena sezona je rezultatski nadmašila očekivanja čak i među najoptimističnijim navijačima bijelih. Zaslužena prvenstvena stanka za igrače Rijeke, trenera Keka