Hoćemo još…

Hoćemo još…

Čak i nogometni amateri, koji se, uz dužno poštovanje prema rekreaciji i zdravom načinu života, igraju nogometa na nekom lokalnom nogometnom igralištu, znaju da se vrlo teško “vaditi” nakon nekoliko uzastopnih poraza. Upravo to sada čeka nogometaše Rijeke, aktualne osvajače dvostruke krune u situaciji koja, u novoj eri Rijeke predvođene dvojcem Mišković – Kek, nikada nije izgledala toliko ozbiljnom. HNL je naprosto postao žrtva igranja na dva kolosijeka, tanka klupa i određeni nedostatak kvalitete koja se pod pritiskom normalnog funkcioniranja i financiranja  kluba ( odlazak Ristovskog i Andrijaševića prije svega) raspršila u tolikoj mjeri da nam se proslava naslova prvaka prije svega par mjeseci čini takom dalekom. Sve to naravno začinjeno je (pre) velikim otimanjem bodova u situaciji koja nema veze s nogometom, nego s institucijama pravne države koje i dalje ne rade svoj posao, ali ostaje činjenica da Rijeka u HNL-u ove sezone nije niti upola uvjerljiva kao u šampionskoj sezoni.

S druge strane, europske utakmice pokazuju smjer kojim Rijeka treba ići, unatoč tome što Kekovi izabranici imaju svega tri boda na kontu. U svakom susretu skupine do sada, unatoč nesretnom porazu u Milanu i onom protiv AEK-a na Rujevici, Rijeka je bila ozbiljan europski takmac s jasnim ciljem i jednakom takvom igrom prezentiranom na terenu. Uzvrat s bečkom Austrijom, nakon sjajne igre “na lijepom plavom Dunavu” produžit će šansu Rijeci  i nadu u europsko proljeće koje bi sigurno bilo melem na ranu uzdrmanim riječkim ambicijama ove sezone.

HNK Rijeka je nesumnjivo kvalitetnija momčad od bečke Austrije, međutim bila je i jest znatno kvalitetnija i od Osijeka, posebice davljenika Istre 1961. no svi znamo kako su ti susreti završili. Stoga nema sumnje da će ovaj susret biti prije svega susret karaktera koji će itekako pokazati od čega je satkana ova Rijeka. Ozljede prvotimaca kao što su Zuta i Elez sigurno će dodatno otežati nesigurnom bijelom brodu mirne vode i nastavak opravdanih europskih ambicija u sunčano riječko proljeće, no možda će najveći uteg u ovom susretu biti nešto što opet nema veze s nogometnim terenom. Nadamo se prije svega da je i ta saga o ozljedi trenutno ponajboljeg igrača Rijeke iza nas, odnosno da je riješena tamo gdje je i trebala biti, iza zatvorenih vrata svlačionice i klupskih ureda prvoligaša s privremenom rujevičkom adresom.

Toliko potrebna pobjeda bi, nema sumnje, dala dodatni podstrek Kekovim izabranicima koji sigurno nisu zaboravili igrati nogomet. Nogomet dostojan prvaka, nogomet kojemu se divila cijela regija, nogomet koji je donio toliko radosti u sva prevarena i izranjavana riječka srca koja su godinama sanjala i dočekala ostvarenje svojih snova. Nema života na lovorikama, hoćemo još, hoćemo još, pjevala bi publika nekom dobrom bendu nakon odlične svirke. Hoćemo još, a mi ćemo vam opet pljeskati i nagraditi svaki vaš trud i zalaganje, bez obzira na krajnji rezultat. Kao što ćemo “nagraditi” svakog onog tko nije dostojan nositi dres najdražeg nam kluba. Vatromet već duže vremena nije ukrasio riječko nebo. Vrijeme je.

 

Komentari

komentari


Related Articles

“Močo” spreman na sve izazove

Vijest u riječkim sportskim, a posebice nogometnim krugovima, odjeknula je poput bombe. Ivan Močinić putuje u Brazil na Svjetsko prvenstvo!

Povratak pobjedama

Rijeka – Zagreb 3:0 (2:0) Rijeka – Stadion Kantrida. Utakmica 10. kola MaxTV Prve HNL. Gledatelja: 4.500. Suci: Goran Gabrilo

Quid pro quo

Nakon svega napisanog u proteklim dijelovima kronike hrvatskog nogometa, vrijeme je da se vratimo na početak. Da, ponekad je lako