Hvala ti Davore, za sve

Hvala ti Davore, za sve

Telefon je zvonio, odgovora nije bilo. Davor je uvijek imao vremena za prijatelje. Ma javit će se Sever, sigurno je usred nekog poslovnog sastanka ili “pressice”, brojne poslovne obveze na mjestu glasnogovornika HNK Rijeke, najdražeg kluba čitatelja našeg malog portala, bile su velika odgovornost ali prije svega čast. Ponos. Davor taj posao, kao i novinarski do tada, nije radio, on ga je živio. Zdušno, pošteno i iskreno, punim plućima.

Odgovora i dalje nije bilo, čašica razgovora i druženja nakon domaćih utakmica, kada bi završio s obvezama, bila su česta. Prijateljstvo započeto prije nekoliko godina u redakciji jedne novinske kuće razvijalo se i njegovalo, raslo, baš kao što je rasla i naša Rijeka posljednjih godina. Davor nikada nije zaboravljao svoje prijatelje, pa niti nakon ustoličenja na to odgovorno mjesto.

Bio je to poziv za još jedno druženje, dogovor za neke buduće susrete, ma i slavlje nakon Hajduka. Poštivao je sve klubove protiv kojih je Rijeka igrala ali jako se radovao pobjedama nad najvećim sportskim rivalima, Hajdukom i Dinamom. Kako i ne bi, plavo bijela boja valjda mu je i po rođenju bila upisana u gene. Kao i sport općenito, ipak pišemo o profesoru kineziologije.

Šok. Nevjerica. Nesreća? Nikada u svome životu nisam pisao nekrolog, jednostavno nemam niti dovoljno znanja niti iskustva pisati takve vrste tekstova. Uostalom, da li ih netko ima? Bolno osvještenje da Davora više nema među nama. Kako li je tek njegovim najmilijima? Neka im sve dobre vile svijeta podare snage.

Davor je zadužio ne samo riječku sportsku javnost, ne samo sve one koji su s njime radili, nego i sve koji su ga makar i jednom upoznali. Zarazni osmjeh nikada nije skidao s lica, i kada je bio umoran i tužan. Bio je istinski uzbuđen kada sam ga pozvao na druženje s jednim od najvećih navijača i zasigurno najboljim statističarom kluba, “našim” Australcem i brojnim drugim navijačima HNK Rijeke. Smijeh, nogometne ćakule, priče o gostovanjima, uspjesima naše Rijeke. Priče o životu, toliko stvarne koliko je nestvarna sada činjenica da Davora više nema. Obožavao je svoj posao i svoj klub, a znao je koliko ga vole i drugi, “obični” navijači, ljudi iz naroda, mase, za koje je uvijek imao lijepu riječ. Svoju radost rado je i nesebično dijelio s drugima. Bio je prije svega dobar čovjek, ma što čovjek, ljudina.

Falit ćeš Davore mnogima, prije svega svojoj obitelji i svome anđeliću. Mi smo svi dobili još jednog anđela na nebu, još jednu zvijezdu nebo je sebično otrgnulo od nas i uzelo je k sebi. Da sjaji vječnim sjajem, da nas valjda podsjeti koliko smo krhki ispod neba.
Hvala ti Davore za sva druženja, prijateljstvo, svaki osmjeh, svaku riječ utjehe, hvala ti i što si nas nesebično učio poslu, onom kojeg si neizmjerno volio i živio. I samo da znaš, Davore, odradili smo i “reklame”. Tebi u čast.

Komentari

komentari


Related Articles

Kad će taj petak…

Pjesma hrvatske posvuduše, voditeljice, novinarke, pjevačice i što sve ne, sjajna je uvertira za uzvratni ogled 3. pretkola Europa lige

2016. godina kroz brojke

1 – Rijeka je prvi puta u svojoj povijesti jesenski prvak 2 – jedanaesterca obranio je Ivan Vargić u proljetnom

Prvi do kraja!

U subotu 15. 04. s početkom od 15 sati nogometaši Rijeke dočekuju RNK Split u sklopu 28. kola MAXtv Prve