Hvatanje zaleta: statistička analiza prve trećine sezone

12 lis., 2015 by V. Vivoda

Print this article Font size -16+

Ostvarivši tek jednu pobjedu u prvih osam utakmica, nogometaši Rijeke su razočarali svoje pristalice na startu nove sezone. Kao najveći kiks se ističe rano ispadanje iz Europe. No, stvari su ubrzo sjele na svoje mjesto. U današnjoj kolumni analizirali smo učinak nogometaša Rijeke nakon što je odigrana prva trećina prvenstva. Primarno smo se fokusirali na statističke indikatore sa 12 ovosezonskih prvenstvenih utakmica u usporedbi sa 17 prvenstvenih utakmica odigranih u proljetnom dijelu prošle sezone. Analizom ključnih indikatora zaključili smo da je, kao i proljetos, Rijeka nakon lošeg otvaranja (polu)sezone ubrzo uhvatila zalet i krenula s pobjedama.

Na otvaranju proljetnog dijela sezone 2014.-15., Rijeka je teško dolazila do bodova. Naime, u prvih 8 utakmica drugog dijela prošle sezone, ostvarene su mršave dvije pobjede (Hajduk i Zadar), uz čak 5 remija (Istra 1961, Split, Slaven Belupo, Osijek, Dinamo) i jednog poraza (Lokomotiva). Nakon što su motori ugrijani, Rijeka je krenula gaziti sve pred sobom. U preostalih 9 prvenstvenih utakmica, Bijeli su ostvarili 7 pobjeda, uz jedan remi (Slaven Belupo), te uvjerljivi poraz u posljednjem kolu kod Dinama. Prošlosezonski scenarij je gotovo identičan scenariju na otvaranju nove sezone. Nakon tek jedne pobjede (Lokomotiva) i nevjerojatnih 5 remija (Inter, Slaven Belupo, Zagreb, Dinamo, Hajduk) u prvih 6 kola, u sljedećih 6 kola Rijeka je ostvarila 4 pobjede (Split, Osijek, Istra 1961, Zagreb), te dva remija (Inter, Slaven Belupo). Malo je Bijelima nedostajalo da učinak bude još bolji, posebno kada se prisjetimo utakmice protiv Intera na Rujevici.

Uzroke lošeg ulaska u (polu)sezonu u oba slučaja treba potražiti u velikim promjenama u momčadi neposredno prije početka sezone, te shodno tome, nedostatku vremena za uigravanje ekipe. Od 27 igrača koja su nastupala u prvom dijelu prvenstva 2014.-15., tek 15 ih se našlo među 24 koji su nastupali i na proljeće. Izuzetno prometan prijelazni rok protekle zime (došli: Bradarić, Radošević, Álex, Balaj, Tomasov, Hristov, Mišić, itd; otišli: Kramarić, Krstanović, Jajalo, Kvržić, itd.), te nedostatak vremena za uigravanje, su glavni uzroci lošem rezultatskom otvaranju protekle polusezone. Na proljeće 2014.-15., kao i u prvih 12 utakmica tekuće sezone, za Rijeku su u prvenstvenim utakmicama nastupila 24 igrača. Kao što je bio slučaj tijekom zimske prvenstvene pauze, za vrijeme (nikad kraće) ljetnje pauze došlo je do velikih promjena u momčadi. Od 24 igrača koja su proljetos nastupala u prvenstvenim utakmicama, samo 16 je dobilo minutažu u prvih 12 utakmica nove sezone. U tu brojku su uračunati i igrači koji su Rijeku napustili nakon jedne ili nekoliko odigranih utakmica (Leovac, Tomečak, Mišić). Uz prometan prijelazni rok (došli: Bezjak, Roshi, Ristovski, Zuta, povratak Vešovića, te nekoliko igrača s posudbe koji su potom opet posuđeni; otišli: Álex, Cvijanović, Vešović, Ivančić, Hristov, Mišić, Ajayi, te još mnogobrojne posudbe), još jednoj velikoj promjeni u rosteru kumovale su i dugoročne ozljede. Naime, dva riječka težišna veznjaka su propustila kompletnu prošlu sezonu (Maleš) ili proljetni dio prošle sezone (Moisés). Dok su vijesti o njihovom oporavku sjajno primljene od strane stručnog stožera i navijača, Moisés i Maleš nisu bili spremni odigrati (kvalitetnih) 90′ na otvaranju nove sezone. Podsjetimo se da je Maleš, koji je nakon povratka na travnjak postao ključna figura u momčadi Matjaža Keka, ove sezone debitirao tek u utakmici 4. kola protiv Lokomotive, kada je odigrao posljednjih 13 minuta. Uz prva tri prvenstvena kola, propustio je i obje europske utakmice protiv Aberdeena.

Okrenimo se statističkoj analizi. U odnosu na prošlu polusezonu, u prvih 12 prvenstvenih utakmica, Rijeka ima nešto manji posjed lopte i broj kornera po utakmici. Iako razlike nisu drastične, manji posjed lopte je vjerojatno posljedica činjenice da su Bijeli u čak pet utakmica (ukupno 117′ igre, odnosno 11% ukupnog vremena), zbog isključenja igrali s igračem manje. Najuočljivija promjena u odnosu na proljeće je upravo u kartonima. Dok je prosječni broj prekršaja, kako Rijeke tako i protivnika, tek nezamjetno veći u odnosu na prošlu polusezonu, drastična je promjena u broju žutih i crvenih kartona pokazanih igračima Rijeke. U 17 proljetnih prvenstvenih utakmica Bijeli su po utakmici dobivali 1,29 žutih kartona, a nijednom nisu zaradili isključenje. U 12 prvenstvenih utakmica tekuće sezone, suci su igračima Rijeke pokazali čak 34 žuta kartona (2,83 po utakmici; uključena su 4 žuta kartona koja su dovela do isključenja), te 5 crvenih kartona (3 izravna). Razlika u broju prekršaja po zarađenom žutom kartonu je drastična: 11,7 na proljeće, 5,7 na jesen. Analizu mogućih uzroka nagle promjene sudačkih kriterija prema igračima Rijeke prepuštamo Vama.

Bijelima je u prosjeku potrebno 5′, ili 0,7 udaraca više, za postizanje pogotka u odnosu na prošlu polusezonu. Kao ključni razlog nešto manjoj iskorištenosti prilika nameće se nedostatak sreće (okvir gola je pogođen 13 puta), te koncentracije (3 zapucana jedanaesterca). Uz svu nesreću, riječki napadači su efikasni. Sa 6 pogodaka, Balaj i Bezjak dijele treće mjesto liste strijelaca (prvi su Hodžić i Nestorovski s 8 pogodaka). Balaj postiže pogodak u prosjeku svake 142′ provedene u igri (na proljeće 156′), a Bezjak svakih 116′. Marin Tomasov je skupio čak 8 asistencija, što ga čini uvjerljivo najboljim asistentom u Prvoj HNL. Da je bio malo prisebniji, postigao bi i više od dva prvenstvena pogotka. U tri navrata je u prvenstvenim utakmicama pogodio gredu (a tu je još i vratnica protiv Aberdeena na Kantridi…). Ipak, bez obzira na realizaciju, Tomasov igra u fenomenalnoj formi i u prvoj trećini prvenstva se iskazao kao najopasniji pojedinac u napadačkim akcijama.

Dok je u prošloj polusezoni protivnicima bilo potrebno 127’ igre (te 6,75 udaraca) za postizanje pogotka, u prvih 12 prvenstvenih utakmica tekuće sezone potrebno im je 135’ igre, te 9 udaraca. Iako protivnici u prosjeku imaju više udaraca na gol Rijeke (6,00 po utakmici) u odnosu na prošlu polusezonu (4,76), što je vjerojatno uzrokovano njihovom brojčanom superiornošću u 11% igre, oni rjeđe postižu pogodak. Na otvaranju sezone u obrani je vladalo rasulo. Bijeli su u samo četiri utakmice (Aberdeen x2, Slaven Belupo, Zagreb) inkasirali čak 11 golova. Početak sezone karakterizirao je nedostatak koncentracije u obrambenim zadacima ne samo braniča već i defanzivnih veznjaka. No, nakon što je Andrijašević postigao izjednačujući pogodak za Lokomotivu u 25’ utakmice 4. kola, Bijeli nisu primili pogodak u sljedeće 783’ (873’ ako se računa i Kup utakmica u Beletincu kada je branio Prskalo). Posebno impresivno zvuči činjenica da za vrijeme ove serije Rijeka nije primila pogodak u 105′ (odnosno 13% vremena) odigranih s igračem manje na terenu, uključujući utakmice protiv Dinama i Hajduka.

Na veliku žalost ponajprije Vargića i Vašeg dežurnog statističara, seriju je prekinuo Gabrijel Boban pogotkom u 88’ posljednje utakmice. Ivan Vargić je tako postao novi klupski rekorder po broju minuta bez primljenog pogotka u prvoligaškim sezonama. Vrijedi istaknuti i podatak da su vratari ove sezone zaustavili preko 80% udaraca u okvir gola (Vargić nevjerojatnih 94%), što je mnogo više od proljetnih 65%. Iako je Vargić dobrim dijelom zaslužan za impresivnu seriju bez primljenog pogotka (obranio je oko 25 udaraca), zaslugu ima i ostatak ekipe. Tu su uključeni i napadači, kojima bi ignoriranje defanzivnih zadataka značilo samo jedno: ekspresan odlazak na klupu. Ipak, posebnu zaslugu za konsolidaciju riječke obrane ima Mate Maleš. Riječka serija je započela upravo u utakmici u kojoj se Maleš, nakon skoro 500 dana izbivanja, vratio na travnjak. Nakon njegovog povratka, Bijeli su obrambene zadatke odradili na najvišoj razini.

Rijeku na domaćim utakmicama u prosjeku gleda 458 ljudi manje u odnosu na proljeće. Dok je u 9 proljetnih utakmica Kantridu pohodilo 45.000 ljudi (5.000 po utakmici), u 6 domaćih utakmica u novoj sezoni (1 na Kantridi i 5 na Rujevici), Rijeku je gledalo 27.252 ljudi (4.542 po utakmici). Unatoč novom stadionu, razloge nešto lošije posjete domaćim utakmicama ponajprije treba potražiti u (pre)visokim cijenama ulaznica. Drugi razlog je manji kapacitet Rujevice (oko 5.800 gledatelja). Ovaj podatak je posebno važan u kontekstu derbija. Na primjer, u posljednje dvije sezone, na Kantridi je utakmice Rijeke i Hajduka gledalo između 7.500 i 9.500 gledatelja, dok ih je na Rujevici bilo tek 5.287. Ako se iz računice prosječne gledanosti izuzmu domaće utakmice protiv Dinama i Hajduka, prosjek u novoj sezoni (4.393 po utakmici) je gotovo jednak proljetnom (4.357 po utakmici).

Unatoč svim nedaćama koje su ih snašle na početku sezone, Bijeli su se pribrali i konsolidirali svoje redove. Nakon prve trećine prvenstva zaostaju samo dva boda za vodećim Dinamom, te jedan bod za Hajdukom. U protekle dvije sezone, nakon prvih 12 kola Rijeka je za Dinamom zaostajala 4 boda. Iako ostaje žal za prosutim bodovima, posebno protiv Intera i Slaven Belupa, kiksevi Dinama su razlog manjem bodovnom zaostatku u odnosu na protekle sezone. Općenito, statistički indikatori su na razini prošlosezonskih, a uz malo sreće, bili bi i bolji. Rijetko kada u svojoj povijesti su Bijeli u 12 utakmica čak 13 puta pogodili okvir gola (od toga, 10 puta u utakmicama koje su završile bez pobjednika), te propustili realizirati 3 najstrože kazne. Uz svu nesreću, Rijeka je po prvi puta u svojoj 54. prvoligaškoj sezoni neporažena nakon prvih 12 prvenstvenih utakmica. Samo jedna utakmica Bijele dijeli od još jedne (treće) rekordne serije od 13 utakmica bez poraza u prvoligaškim sezonama (prve dvije datiraju iz 1985.-86. i 1993.-94.). Ukoliko ostanu neporaženi protiv prve i druge ekipe Dinama, postaviti će novi klupski rekord. A nakon toga, samo nebo je granica…

Komentari

komentari

V. Vivoda

More articles by V. Vivoda