Ispunjen povijesni san

Ispunjen povijesni san

Postoje neke stvari kojih se u životu sjećamo dok smo živi, koje se i nakon nekoliko desetaka godina pamte i prepričavaju kao da su se baš jučer dogodile, sjećanja su toliko “friška” da ih u dahu možemo prepričati i sa dva promila u sebi i nigdje nećemo pogriješiti. Nije ovo retrospektiva pubertetskog pijanstva iz ratnih 90-ih, ovo je sjećanje na ispisivanje povijesti koja je eto tek u nedjelju dobila svoj sretan, umoran kraj. Svih onih nešto više od tisuću duša ovoga grada i regije koji su svoje mjesto našli na Bijelom brodu Jadrolinije ispisali su povijest svog grada, svog kluba, svoje navijačke skupine, svojih simpatizera, i na kraju krajeva – sebe samih. Za biti dio te slavne povijesti trebalo je doći do karte koja “život znači”, ukrcati se na brod i otploviti sa svima kojima je Rijeka u srcu na gostovanje podno Marjana, u Split, na Jadranski derbi. Ovaj će ostati upisan zlatnim slovima, bez obzira na rezultat jer Armada je zajedno sa brojnim prijateljima uspjela u onome što dosada nije uspjelo niti jednoj navijačkoj skupini sa ovih prostora. Osjećaj koji je teško opisati, gotovo nemoguće opisati trajao je gotovo cijeli tjedan prije samog polaska a onda je krenulo “Armada ludilo”. Korteo kroz centar grada i rivu (da, ovaj grad ima i rivu), tisuće navijača i simpatizera ujedinjeni u jednu grupu koja je i ovaj put pokazala, baš kao i grad koji teče, da je dostojna biti 12. igrač kluba koji bi ove godine napokon mor(g)ao postati prvak države. Ukradene snove ostavljamo po strani jer živimo sretan san, iako nam titulu počasnih prvaka one kobne sezone nitko ne može ukrasti. Baš kao što nitko ne može osporiti da su upravo navijači Rijeke uspjeli organizirati ono što su generacije drugih prije sanjale. Ujedinjeni možemo sve, ovaj brod ponos je svih nas, onih koji su uz Rijeku desetljećima, kao i onih koji će tek prvi put kročiti sutra na Rujevicu, prekosutra na novu Kantridu. Bilo je sasvim dovoljno vremena uz čašicu ugodnih razgovora za lijepe i tužne sportske priče, za smijeh i radost, za ponos na sve učinjeno i ostvareno od nas i našeg kluba. Pod nebeskim svodom obasjanim bijelim zvjezdicama, Jadranom je prema Splitu plovio jedan sasvim veliki brod, 116 metara dug, širok 18,90 metara sa 7000 Kw snage strojeva ujedinjen u pjesmi i dobrim vibracijama za svoju Rijeku. Ovaj brod, ovo putovanje pisanje je povijesti, ovo je upravo od jedna od onih stvari koje će se prepričavati i nakon nekoliko desetaka godina kao da su se jučer dogodile.

Sretna i umorna lica uplovila su u voljeni grad u jutarnjim satima nedjelje s osjećajem da su učinila veliku stvar, za ovaj grad i ovaj klub. Ostvaren je povijesni san, razmišljao sam o tome dok sam potajno gledao jednog vatrenog navijača, prijatelja i mnogo starijeg od mene, s puno više utakmica u nogama, s Realom, Juventusom i Beogradom u svojoj biografiji. Osmjeh od uha do uha nije se skidao s cijele vožnje Jadranom, a povratak u najdražu luku sa sobom je donio i jednu suzu u oku. Jedva primjetnu nekom neutralnom promatraču, koja je u sebi skrivala sve nepravde, sve režmiske krađe, sve ukradene bodove, ukradenu titulu i jedno ogromno ponosno Primorsko srce. Na putu je bilo i bonace i “nevere”, baš kao što ih ima i na putu do vrha. Ostao je još samo jedan nedosanjani san…Siguran sam da će uskoro doći i taj dan.

Za kraj, uživajte u odličnim fotografijama koje je naša vrijedna ekipa snimala tijekom cijelog putovanja.

Dalmacijo mržnjom pritrujena

Teško je generalizirati jedan narod, jednu pokrajinu, spada u tipične stereotipe, ali sve doživljeno po dolasku u Split i na Poljud ne ostavlja previše prostora osim notorne činjenice da je sve riječko Dalmaciji mrsko. Od redara koji je zaposlen na propuštanju novinara u lože s komentarom prilikom dolaska igrača Matjaža Keka kako evo stižu “fudbaleri Reke”, dječaka od jedva 10 godina iz lože kojeg vlastiti otac potiče da s Torcidom pjeva “ubi Srbina” pa do mnoštva lokalnih i manje lokalnih novinara koji su prilikom gola Hajduka skočili toliko da su skoro glavama razbili krov Poljuda uz već tradicionalne povike i parole koje je “mitomanija” uspješno vezala uz naš grad i naš klub. Vjerujem da se stide mnogi, no današnja je Dalmacija, barem kada je nogomet u pitanju, itekako mržnjom pritrujena i još će puno vode kroz Jadro proteći prije nego se neke stvari promijene.

Na našem Facebook profilu možete pogledati i galeriju slika sa ovog povijesnog gostovanja snimljenog kroz kamere Kornelija Sajlera, Luke Stojčića i Nikice Mancea.

 

Komentari

komentari


Related Articles

Sheriff ipak stigao na divlji zapad

Rijeka – Sheriff 1:0 (0:0) Rijeka – Stadion Kantrida. Prva utakmica doigravanja za plasman u skupine UEFA Europa lige. Gledatelja:

Duh Kantride

Nogometaši Rijeke uvjerljivo su svladali susjede s one strane Učke, u prvoj domaćoj utakmici novog izdanja HNL-a. U idealnom terminu

Djeca u glavnoj ulozi

Teško da netko ovih dana nije čuo za djevojčicu koja na zapadu ravnopravno sa starijim pripadnicima Armade navija za svoj