Ista meta, isto odstojanje

15 velj., 2016 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Nakon zimske stanke utakmicama 22. kola otvoren je proljetni dio sezone. Iako su uvjeti na stadionima diljem lijepe naše daleko od proljetnih. Kao i uvijek kada u veljači krenu lopte s centra po njivama i oranicama  naših eminentnih prvoligaša, uvjeti su na rubu regularnosti, no kvaliteta nogometa ionako nije u prvom planu. U prvom planu su „stručnjaci“ u odijelima koji nas uvjeravaju kako je sve regularno i kako nema bojazni od odgoda i ozljeda igrača. Svake godine iznova čude se navijačima i medijima koji se zgražaju nad uvjetima u kojima se igra i koji zaista nisu primjereni prvoligaškom natjecanju, pa makar to bila i 1.HNL.

Dva bljeska za tri boda

U petak su tako Rijeka i Lokomotiva otvorili drugi dio prvenstva u posve netipičnim uvjetima za ovaj dio godine. Iako je kiša neumorno danima natapala travnjak na Rujevici igrači nisu imali problema s jezercima na terenu i osim što je lopta bila nešto brža nego inače možemo reći da se igralo po odličnim uvjetima. Iznenadni optimizam koji zapljusnuo sve zaposlene u klubu, stavio je na igrače teret da pošto poto moraju uzeti trobod. Nervoza je učinila svoje, pa je utakmicu, neočekivano bolje otvorila filijala velikoga brata. Bez zavaravanja i guranja glave u pijesak treba reći da su gosti propustili nokautirati igrače Rijeke koji su u utakmicu ušli nesigurno. U tim trenutcima čelnici Lazija zadovoljno su trljali ruke radujući se Vargićevim bravurama. Dva bljeska priču su okrenula u korist domaćina, a period igre od prvog gola do kraja prvog poluvremena daje za pravo svima koji najavljuju pohod na titulu. To je bila verzija moćne Rijeke pred kojom malo koja momčad može izdržati a da ne posrne. Za početak i više nego dovoljno.

Dan kasnije u Gradskom vrtu susret davljenika. Momčadi čiji se vlasnici nadmeću izjavama o europskom iskoraku prvo se moraju pobrinuti da i druge godine igraju u prvom nogometnom razredu. Puljani su u došli u Osijek ne izgubiti i u tome su i uspjeli. Ruku na srce čak imaju i za čime žaliti. Osječani su pak u euforiji nakon što su klub kupili Mađari. Kohorta se vratila na stadion ne bi li pomogla svojim ljubimcima u očuvanju prvoligaškog statusa no prvo odigrano kolo ne ulijeva previše optimizma da to mogu učiniti. Za utjehu ostaje im činjenica da ni konkurencija ne blista a vremena za konsolidaciju ipak ima dovoljno. Zanimljivo je da su novi vlasnici odlučili počastiti Osječane besplatnim ulazom na Gradski Vrt, a taj poklon iskoristilo je oko 3000 navijača ponosa Slavonije.

…ja od rođendana pa do rođendana…

Hajduk je, kako i priliči, rođendan proslavio u vrlo dobroj atmosferi. 15 000 ljudi i naravno, kao i nakon svake stanke novi val euforije. Igrači ovaj puta nisu razočarali navijače i priuštili su im pobjedu. Gosti iz Koprivnice predstavili su se u vrlo slabom izdanju i nisu se uspjeli niti približiti šesnaestercu domaćih. Kako to obično biva kada su Splićani u pitanju rođendanske želje su „realne“. Od osvajanja prvenstva, duple krune, a najoptimističniji  sanjaju i financijski oporavak… Da sve protekne očekivano pobrinuli su se ljudi koji su bili zaduženi za vatromet. Jer ne bi to bili Splićani da protekne sve bez lakrdije. Tako se vatromet s Poljuda preselio, nenadano, i na obližnju školu i bazene. No tko to pamti kada je sve bilo veličanstveno.

Na oranici u Zaprešiću domaći su opet uspjeli ostati neporaženi čime još uvijek drže glavu iznad drugoligaškog ponora. Iako u zadnjih pet utakmica nisu slavili treba napomenuti da su u tim utakmicama poraženi tek jednom. Skupljaju mrvice koje su im još uvijek dovoljne da „s visoka“ gledaju na klubove iza sebe. Niti Splitovci nisu nezadovoljni iako je sve jasnije da je treće mjesto utopija. Za pretpostaviti je da se Europi nadaju kroz rasplet u završnici Kupa u kojoj sudjeluju sva tri kluba koja su ispred njih na tablici te im više mogućih raspleta ide na ruku. Naravno pod uvjetom da zadrže četvrto mjesto na tablici.

…sve se mijenja vi ste isti…

Da bi se oni koji su pomislili da će nestankom „tate“ s glavne pozornice, ljudi u crnom odjednom progledati, vratili u realnost pobrinuo se Mlakar. Cijelu utakmicu trudio se vratiti stvari na mjesto nakon što je Zagreb neočekivano poveo pogotkom Medića. Iako je i do spornog trenutka bio možda i ponajbolji Dinamov pojedinac, u junaka meča prometnuo se u 66. minuti dosudivši jedanaesterac koji je vjerojatno u prvom trenutku iznenadio i modre. Nada u poštenu borbu za naslov prvaka tako nije trajala niti jedno kolo. A za malo začina u čorbancu pobrinuli su se i u riječkom taboru tweetanjem o simpatičnosti. No to očito nekome nije bilo baš jako simpatično pa je post ubrzo nestao. U predvečerje velikog derbija koji može borbu za naslov pretvoriti u još jednu priču bez happy enda za Rijeku, ili u slučaju pozitivnog rezultata do kraja rasplamsati maštu navijača Rijeke, „šteta“ je počinjena. Ako pitate navijače, većina bi rekla, konačno.

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader