Iz Malinske se vidi samo Rijeka

17 sij., 2019 by A. Žic

Print this article Font size -16+

Ako ste kojim slučajem stanovnik otoka Krka…

Kad poželite obnoviti garderobu i kupiti neke bolje cipele, štono bi rekli špic-papak, prema posljednjoj modi, pođete u Rijeku. U ZTC ili Tower centar, možda na Korzo čak.

Kad poželite da vam djeca završe neke finije i bolje škole, fakultete, postdiplomski, magisterij, doktorat ili slične obrazovne fore, pođete u Rijeku.

Kad vam zaprijeti neka zdravstvena tegoba, nedajbože bolest, pođete u Rijeku.

Ili u krajnjem slučaju, kad se poželite roditi, opet pođete u Rijeku.

Blizu je, svega tridesetak minuta vožnje autom. Iz Malinske primjerice.
 
Jednostavno, Rijeka je vaš epicentar i sudbina.

Također, sjećam se nelagodnog slučajčića iz djetinjstva. Susjedi Jelici se telila krava. U Miholjici. To vam je na puškomet od Malinske.

Lokalni veterinar pao je u grabu, poradi pretjerane konzumacije izvrsne, ali pretjerano opijajuće rakije, što mu je nuđena od srca i duše, zbog njegovih veterinarskih vještina, a koja je inače prava likarija. No, on, je tu suštinsku činjenicu preozbiljno shvatio.

Bilo je stani-pani. Odakle je u hitnu pomoć stigao kolega?

Iz Rijeke, naravno.

Krava se otelila, veterinar se otrijeznio, navodno rekao nikad više te nastavio u doglednoj budućnosti teliti krave, prasiti krmače. Jedino kažu da s magarcima nikad nije htio imati posla.

Usput neka još bude rečeno, ako vam se dijete poželi igrati nogometa u nekom ozbiljnijem klubu, a ima predispozicije da postane ozbiljniji nogoloptač, što poželite, ako obitavate na Krku, primjerice u Malinskoj?

Naravno i prirodno, da pođe u HNK Rijeku…

Šalu na stranu.

A nikad je u ovom slučaju nije ni bilo.

Rodila me je u Rijeci mati, a zemlja mojih predaka, mamice (prelijepi izraz za nonu u Miholjici), deda i oca je otok Krk.

Pođem tako, u šetnju  obalom u Malinskoj. Noć je tek počela. Stanem na mulu, baš tamo kod lanterne.

Šapućem si u bradu, samo moju pjesmu koju ponavljam i ponavljam u sebi kad nisam fizički prisutan u zemlji mojih predaka.

“Kada zapren oči, vidin dubašljanske dube,

Malinsku i more, pa mi lipo bude.

Često tamo gren, bez da putujen, često tamo san, dok ne dojde dan”.

Pogledam u daljinu, prema horizontu.

Ugledam treperavi, blješteći sjaj u tami.

U toj daljini, preko  mora, a zapravo u neposrednoj blizini…

Kao da se cijeli zvjezdani roj s neba preselio na potez od Bivia do Plumbuma.

Spektakularan, veličanstven i zadivljujući je pogled na Rijeku.

I nikada, pa čak ni tada, se neće s mula u Malinskoj, tamo kod lanterne ili čak možda s poneštre, vidjeti Brač, a pogotovo Šolta.

Samo Rijeka

Komentari

komentari

A. Žic

More articles by A. Žic