by A. Žic | 17/01/2019 7:58
Ako ste kojim slučajem stanovnik otoka Krka…
Kad poželite obnoviti garderobu i kupiti neke bolje cipele, štono bi rekli špic-papak, prema posljednjoj modi, pođete u Rijeku. U ZTC ili Tower centar, možda na Korzo čak.
Kad poželite da vam djeca završe neke finije i bolje škole, fakultete, postdiplomski, magisterij, doktorat ili slične obrazovne fore, pođete u Rijeku.
Kad vam zaprijeti neka zdravstvena tegoba, nedajbože bolest, pođete u Rijeku.
Ili u krajnjem slučaju, kad se poželite roditi, opet pođete u Rijeku.
Blizu je, svega tridesetak minuta vožnje autom. Iz Malinske primjerice.
Jednostavno, Rijeka je vaš epicentar i sudbina.
Također, sjećam se nelagodnog slučajčića iz djetinjstva. Susjedi Jelici se telila krava. U Miholjici. To vam je na puškomet od Malinske.
Lokalni veterinar pao je u grabu, poradi pretjerane konzumacije izvrsne, ali pretjerano opijajuće rakije, što mu je nuđena od srca i duše, zbog njegovih veterinarskih vještina, a koja je inače prava likarija. No, on, je tu suštinsku činjenicu preozbiljno shvatio.
Bilo je stani-pani. Odakle je u hitnu pomoć stigao kolega?
Iz Rijeke, naravno.
Krava se otelila, veterinar se otrijeznio, navodno rekao nikad više te nastavio u doglednoj budućnosti teliti krave, prasiti krmače. Jedino kažu da s magarcima nikad nije htio imati posla.
Usput neka još bude rečeno, ako vam se dijete poželi igrati nogometa u nekom ozbiljnijem klubu, a ima predispozicije da postane ozbiljniji nogoloptač, što poželite, ako obitavate na Krku, primjerice u Malinskoj?
Naravno i prirodno, da pođe u HNK Rijeku…
Šalu na stranu.
A nikad je u ovom slučaju nije ni bilo.
Rodila me je u Rijeci mati, a zemlja mojih predaka, mamice (prelijepi izraz za nonu u Miholjici), deda i oca je otok Krk.
Pođem tako, u šetnju obalom u Malinskoj. Noć je tek počela. Stanem na mulu, baš tamo kod lanterne.
Šapućem si u bradu, samo moju pjesmu koju ponavljam i ponavljam u sebi kad nisam fizički prisutan u zemlji mojih predaka.
“Kada zapren oči, vidin dubašljanske dube,
Malinsku i more, pa mi lipo bude.
Često tamo gren, bez da putujen, često tamo san, dok ne dojde dan”.
Pogledam u daljinu, prema horizontu.
Ugledam treperavi, blješteći sjaj u tami.
U toj daljini, preko mora, a zapravo u neposrednoj blizini…
Kao da se cijeli zvjezdani roj s neba preselio na potez od Bivia do Plumbuma.
Spektakularan, veličanstven i zadivljujući je pogled na Rijeku.
I nikada, pa čak ni tada, se neće s mula u Malinskoj, tamo kod lanterne ili čak možda s poneštre, vidjeti Brač, a pogotovo Šolta.
Samo Rijeka
Source URL: http://www.hocuri.com/iz-malinske-se-vidi-samo-rijeka/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.