Jesen stiže Rijeko moja!

11 ruj., 2016 by A. Žic

Print this article Font size -16+

Nekada su ljeta bila dugačka poput parangala koje sam u ranu crvenkastu zoru spuštao u plavičaste morske dubine. Nije se tim ljetima blaženoga i bezbrižnoga djetinjstva nazirao kraj, a početak je bivao zaboravljen putem. Bila su popraćena bezbrojnim avanturama, pustolovinama i dogodovštinama. I činilo se da nikada neće završiti.

Sadašnja ljeta završavaju u hipu, trenu, treptaju oka. Prolazna su kao voda što hučeći odlazi ispod onog mosta na čijoj se ogradi podbočio veliki riječki sin J. P Kamov kod hotela Continental te plovi dalje prema Delti, ulijevajući se ravno u Kvarnerski zaljev.

Kažu nostalgični ljudi da u prolaznosti najprije izgubimo četvrtog za poker, pa trećeg za preferans, pa drugog za domino. Ostanemo sami, otvaramo pasijans da vidimo što će biti s nama.

Ali prije toga da vidimo što je bilo i što će biti s Rijekom.

Nogometna sezona tek što je počela, a već je protekla skoro pa jedna sedmina. Minus jedna utakmica. Kad prije? Dočekali smo, pa i otpratili prvenstvenu stanku. Rijeka se nalazi u bodovnoj diobi s Dinamom na vrhu ljestvice. No, ipak je prva zbog gol razlike. Naravno, to nije od volje zagrebačkim serviserima teletexta HRT-a, pa guraju Dinamo uporno na prvo mjesto. Osim što su pristrani i bahati (javni servis svih građana RH ?) znamo da su i likovi koji ostaju praznih šaka čak i kada se uhvate za glavu.

Rijeka je ušla u prvenstvo s najboljim startom u svojoj povijesti. Šest pobjeda i jedan remi. Posebno raduje što je takav učinak ostvaren u takozvanim malim utakmicama. Ako ne računamo Slaven Belupo, Rijekinu “crnu mačku“ čiji je bunker nad bunkerima postavljen kao da ga je gradio sam francuski vojni ministar između dva svjetska rata Andre Maginot, a ne Željko Kopić. Miniran je teškom mukom u tvrdoj utakmici u zadnjem kolu prije stanke na Rujevici. Uvijek neugodni Inter iz Zaprešića opetovano nam je otkinuo bod uz neizostavno pogođenu vratnicu od strane riječkih drvodjelja. Na početku sezone rutinski je odrađen RNK Split rezultatom 0:3. Dva gola postigao je Bezjak, a pridružio mu se Tomasov. Zatim je stradala Istra s razornih 4:1. Osijek i Lokomotiva dobiveni su 1:0.

Posebno “malu“ utakmicu Rijeka je odigrala na Poljudu. Zadnjih godina pretvorio se taj duel u čisti zicer. Zapravo Maradonu među svim nogometnim zicerima. Naročito predvidljiv i već pomalo dosadan susret. Vodio Hajduk, ne vodio, dobio penal, ne dobio, zaradio kartone ili ne zaradio, ishod je siguran kao sef u švicarskoj banci. Pobjeđuje Rijeka. Uglavnom u hendikepu. Ajde, što sad, i to se moralo “odradit“.

Jesen već pomalo kuca na vrata. Rijeka putuje prema jeseni. I to u onu dobro poznatu, vinkovačku. Godišnje je to doba u kojem zemlja nagrađuje svojim plodovima. Vinkovačka Cibalia dočekuje svoju jesen s vrlo slabim urodom. Nisu upisali pobjedu u tekućoj sezoni. Tri puta su igrali neodlučeno, a četiri puta su doživjeli poraz. Treći su na ljestvici. Ako je gledamo s dna. S druge strane zabrinjava podatak da u zadnjih devet prvoligaških okršaja s Rijekom ( prije nego su ispali u drugi razred ) imaju tek jedan poraz, uz četiri neodlučenih i četiri pobjede. Tko bi to rekao?

U redovima Cibalije ove sezone ističe se Frane Vitaić koji proživljava svoju drugu nogometnu mladost ( 34 su mu nogometne godine tek). Upisao je već četiri zgoditka u minulim utakmicama. Nije nam ostao u lijepom sjećanju, jer je baš u rujnu 2007. bio junak susreta u dresu Šibenika. Matirao je Rijeku postigavši hat trick u pobjedi na Šubićevcu rezultatom od 3:2. Obrano čuvaj se Franove noge! Možda čak i glave.

Odlaskom Romana Bezjaka u zadnjim otkucajima ure prijelaznog roka završen je egzodus riječkih nogometašau nove sredine. Želimo im svu sreću. No, puna su groblja nezamjenjivih. Na Gorgonu, Črnicu, Handžiću i Andrijaševiću je da nastave niz.

Idemo dalje! Ni manje, ni više, već s prvog mjesta.

Komentari

komentari

A. Žic

More articles by A. Žic