Još dvije stepenice do raja

Još dvije stepenice do raja

Igrači su izvedbom na terenu na najbolji mogući način čestitali rođendan Armadi i pobjedom su se približili na samo dvije stepenice od raja. Da bi postali prvaci moraju preskočiti još samo dvije prepreke koje se zovu Slaven Belupo i Cibalia. Ono što se mnogima nakon poraza od Lokomotive činilo nemoguće, opet izgleda i više nego dostižno. Borba za naslov uzima danak kako među igračima tako i među navijačima. U trenutku prolaze faze od euforije do depresije i nazad. U ovom trenutku rijetki su oni koji dvoje da nećemo postati šampioni, za razliku od prošle nedjelje kada smo se probudili s grčem u želucu, a vjerojatno je mnogima u glavi odzvanjala pjesma Jinxa – Srušilo se sve.

Uvodni tjedan pred derbi bio je fantastičan. Kvartovi su se palili, podrška je stizala sa svih strana a sve je kulminiralo spektaklom na Molo longu. Prije utakmice slijedi uobičajeno okupljanje i cuga u Dockersu. Srećem brojne prijatelje i poznanike. Svi vjeruju u pobjedu. Izmorenih lica ali puni optimizma. Neki od njih obišli su gotovo sve kvartove gdje se obilježavala 30. godišnjica Armade. Ako računamo i gostujuće utakmice ispada kako se u posljednje vrijeme doma ide samo prespavati. Neke će, moguće je, ispred vrata dočekati vrećice, dok većina riskira bračni status zbog Rijeke. Tko preživi pričat će. Ali Rijeko ti si toga vrijedna.

Carrillo je sredinom ožujka iznenadio Keka visokom obranom i tako izvukao bod protiv Rijeke na svom terenu. Tim potezom Španjolac je „skratio teren“ a igrači Rijeke upadali su u ofsajd zamke poput riba u vršu. Ipak na Poljudu mu je u prilog išla jedna vrlo važna činjenica. Osovina Ristovski – Vešović je utakmicu odgledala s tribine. A mnogi su bili spremni ustvrditi kako bi takvim načinom igre, uz spomenuti dvojac na terenu, Hajduk teško izbjegao poraz. I na Rujevici je trener Hajduka pokušao istim receptom doći do senzacije, no nije uspio u svom naumu. Od rezultatske katastrofe spasili su ga centimetri kod pojedinih situacija kod zaleđa, igrači Rijeke koji su u nekoliko navrata promašivali izgledne situacije, te Stipica koji je spasio nekoliko matnih situacija. Rijeka je u prvom poluvremenu. Vrlo rano usmjerila utakmicu u svoju korist. Prvo je Maleš doveo domaće u vodstvo rijetko viđenim pogotkom koji je zapravo i malo njih vidjelo. Istok je bio prekriven ogromnom šetalicom a u trenutku Maleševog zgoditka nastala je rijetko viđena ludnica. Vrlo neobičan i slučaj i vjerojatno će se godinama prepričavati događaj uz pitanje gdje si bio u 14. minuti. Da je Carrillo pogriješio kod odabira taktike najbolje se vidjelo u 29. minuti kada su bijeli izbjegli zaleđe i s nekoliko poteza došli s čak dva igrača pred Stipicu baš ako i nekoliko minuta ranije kada su isto učinili Gavranović i Bezjak. U 29. minuti u ulogama su bili Bradarić i Gavranović. A ono što je propustio Bezjak, Gavranović nije mogao jer je imao i lakši posao. Bradarić mu je dodao loptu koju je bilo potrebno samo gurnuti u praznu mrežu i slavlje je moglo početi. Od tog trenutka Hajduk je pokušao preskakanjem igre stvoriti pritisak pred golom Rijeke. U dijelu svog nauma je uspio. Igrači Rijeke su se „nesvjesno povukli“ čuvajući stečenu prednost. To što su se povukli ne znači da su to isplanirali ili da ih je Hajduk nekom svojom odličnom igrom prisilio na to. Jednostavno baloni koji su stizali pred kazneni prostor Rijeke primorali su obranu domaćih da se pomakne par metara unazad. Prava je šteta što bijeli nisu imali dovoljno koncentracije da iskoriste taj odnos snaga na terenu jer prilika za povećanje vodstva bilo je nekoliko. „Hajdukova glasila“ su uoči utakmice ustvrdila kako Hajduk nakon dugo vremena u Rijeku opet dolazi u ulozi favorita. „Prvaci travnja“ nisu pokazali na terenu da vrijede više od mjesta za koje se bore na ljestvici s Osijekom. Nekoliko kvalitetnih pojedinaca imaju. Futacs, i prije svih Vlašić pokazali su da znaju igrati no većina ostalih igrača su tek prosječni igrači. Zanimljivo je kako je momčad „bilih tića“ utakmicu završila s čak sedam stranaca na terenu. Pomalo neobično za momčad koja se kune u svoju dicu.

Kod Rijeke se ipak vidio izostanak dva vrlo važna kotača. Mišić je odigrao još jednu maestralnu partiju, no bilo je vidljivo kako se vrlo često povlači previše unazad na svoju prirodnu poziciju. Također treba se reći kako je protok lopte sigurniji i brži kada na poziciji srednjih veznih igrača igraju Bradarić i Mišić. Maleš je zabio fantastičan zgoditak, odlično je odigrao u fazi obrane, čak je bio i precizan u dodavanjima. No dojam je da se ipak bolje osjeća u destrukciji nego u konstrukciji igre. Također bilo je vidljivo da nije u ritmu stalnog igranja utakmica. Koliko god je trening važan za formu i ritam igrača, ipak utakmice su te koje do kraja bruse formu. Pogotovo se to odnosi na vezne igrače, jer oni su ti koji određuju tempo. Ni jedan trening ne može zamijeniti ritam utakmice i zato, a i zbog svega ostaloga za kapetana samo pohvale. Osim Frankove igre između linija, nedostajala je i Gorgonova odlučnost i okomitost.

Nakon utakmice može se zaključiti kako je Rijeka očekivano, relativno lako, svladala tek solidni Hajduk. Očekivano kada se odnos ove dvije momčadi sagleda objektivno. Kada živiš u paralelnom svemiru onda je Hajduk favorit, i utakmicu nije pobijedila Rijeka, već je Hajduk pobijedio sam sebe. I u porazu pobjednici. Vrlo zgodno. Posebno je simpatična izjava Carrilla koji je nakon utakmice ustvrdio kako bi utakmica bila zanimljivija da su uspjeli zabiti gol. Pa naravno, da su zabili tri možda bi i pobijedili. Borci za kozmičku pravdu su bojkotirali utakmicu. Ovoga puta razlog nije bio kavez već nedovoljan broj karata, te postupanje policije prema njima. Karata su dobili koliko im pripada (>5% kapaciteta Rujevice). Naravno to njihovim potrebama nije dovoljno. Možda je trebalo isprazniti dio istočne tribine kako bi se napravilo mjesta za najpoštenije borce za pravdu na hrvatskim travnjacima. A i policija i domaći redari također ne prepoznaju njihovu čestitost te ih maltretiraju pri ulasku na stadion. Nas recimo pri ulasku na Poljud domaćini uvijek dočekaju s cvijećem i bombonima. Pa je krajnje vrijeme da i mi njima uzvratimo istom mjerom. Možemo početi od lože gdje na primjer naši uvijek dobiju nekoliko boca vode – u glavu.

Foto: Arsen Miletić.

Komentari

komentari


Related Articles

Unatoč posrtaju karte su i dalje u rukama bijelih

Stvarno nije lako biti navijač Rijeke. Kroz povijest popili smo mnogo gorkih pilula. Veselje je stizalo na kapaljku u nepravilnim

Pulska veza

U sezonama 1955./56., 56./57. i 57./58. druga jugoslavenska liga bila je podijeljena u četiri zone. Prva zona – Slovenija, Hrvatska

Gastronavijač: Farski Otoci

Nakon što većini gladnih navijača Rijeke mađarski organi reda i mira nisu dopustili da degustiraju čari mađarske kuhinje (točnije, vrhunac