Još jednom protiv dvanestorice

17 tra., 2016 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Bijeli brod nastavlja jedriti prema svome cilju, unatoč svim olujama koje se  pojavljuju na putu prema končanom odredištu. Vrlo je izgledno da će u konačnici tamo stići drugi iza mrskoga rivala. No više nego u prijašnjim sezonama konačni poredak biti će uvjetovan ljudima koji pušu u smjeru kontra onoga kojim Rijeka plovi. Za razliku od prijašnjih sezona kada je bilo dovoljno da plaćenici odrade  posao početkom sezone. Tada bi nakon što bi Dinamo pobjegao na pristojnu udaljenost svima iz usta ispadali bomboni kada bi pričali o suđenju, jer tko bi se još sjećao sumnjivih penala i poguranaca s početka sezone. No ove godine Rijeka, tvrdoglavo, odbija pasti pa se akcija ljudi u crnom „odvedimo Dinamo u Ligu prvaka“ potpuno neočekivano protegnula do sredine travnja. Nama sumnje kako će prekovremeni rad sudačkih poslušnika biti i adekvatno nagrađen od velikog tate.

Rijeka se u Kranjčevićevoj, domaćem stadionu mnogih Zagrebačkih prvoligaša, postavila šampionski. Od prvog zvižduka „maestralnog“ suca Matoca bilo je jasno da je došla po sva tri boda te da želi derbi dočekati na minus četiri u odnosu na Dinamo. Čvrsta Rijeka i visoki presing sveli su igru Lokomotive na grčevito branjenje vlastitog gola te rijetke pokušaje iz kontra napada. Na poluvremenu je Matoc na glavu stavio škartoc i dočekao svojih pet minuta. Mamićevo piskaralo koje za Sportske novosti redovito veliča velebne uspjehe tatine armije bio je dojma kako sudac iz predgrađa čvrsto drži uzde utakmice u svojim rukama. Nije da je bio u krivu. Matoc je čvrsto odlučio utakmicu riješiti u korist filijale, pa je samo čekao da netko zalegne barem blizu ruba šesnaesterca kako bi mogao dosuditi jackpot za domaćine. Dojam objektivnih promatrača bio je da bi jedanaesterac bio dosuđen i na centru ako bi trebalo. Na suprotnoj strani, Brezovec je bio preblizu rubne crte kaznenog prostora kada je pao, pa je zlu ne trebalo bilo bolje ne suditi ništa. Tvrdoglavi Vargić, te nešto kasnije i Gavranović, pokvarili su planove gospodinu koji je dijelio „pravdu“ te ga vjerojatno čeka dosta objašnjavanja kada stigne na prijavak pred velikog maga.

Zanimljivo je kako, u kompletnom proljetnom dijelu prvenstva, Rijeka svoje utakmice uvijek igra prije Dinama. Tek jednom su bijeli svoj susret igrali u terminu nakon rivala. U tom kolu bijeli su bili domaćini Slavenu, a Dinamo Osijeku te nije bilo potrebe za nadzorom. Dokaz je to kako unatoč silnom samopouzdanju koje iskazuju iz modrog tabora, te vjere u svoje kvalitete, stvari imaju pod kontrolorom i van zelenog travnjaka. Daleko od toga da bijeli i sami nisu krivi za minus od četiri boda na prvenstvenoj ljestvici. Pregršt je prilika propušteno ove sezone i mnogo puta igrači Rijeke su zakomplicirali stvari ispuštajući bodove gdje to nije trebalo. Poslušnici u crnom trudili su se zalupiti vrata pred nosom Kekove momčadi gdje god su to stigli. Negdje su u tome uspjeli a negdje su Riječani uspjeli staviti nogu prije nego su se vrata zatvorila. I ovoga puta uspjeli su poništiti moguće posljedice sudačke lakrdije. Velika je razlika između kmečanja kojim se prikrivaju loši rezultati i porazi, te opravdanog negodovanja protiv tendencioznog suđenja. To što je Rijeka i ovoga puta pobijedila protiv dvanaest igrača na travnjaku nije razlog da se stvari pometu pod tepih i da se glava zabije u pijesak.

Očekujemo da će Perajić, jednog dana kada veliki tata bude tamo gdje mu je mjesto, naglo pronaći hrabrost te progovoriti o tome kako su se delegirali suci ove i ovih godina. Dugo je čekao da se sjeti kako je, jadničak, morao glasati kada je HNS-om carevao najkatoličkiji od svih predsjednika HNS-a u povijesti. Jednog dana, vjerojatno će se probuditi skršen noćnim morama te će tražiti opći oprost od svekolikog hrvatskog pučanstva, zbog svoje uloge u ovoj lakrdiji. Sva je prilika da će ponuditi priču o gladnim ustima svoje obitelji kojima je prijetilo izgladnjivanje u slučaju suprotstavljanja moćniku iz Maksimrske.  Do tada gospodine Perajiću, neka punih trbuha. Najgore će biti za Vas, kada se jednoga dana probudite i u ogledalu ugledate ono što mi vidimo.

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader