by L. Stojčić | 16/10/2017 13:39
Kad smo već mislili da je gotovo sa šokovima s Rujevice, početak novog ciklusa obilježila su dva riječka potresa. Neočekivni poraz u Puli kod kluba koji je ime mijenjao više puta od Dinama, te naznake da bi Matjaž Kek mogao napustiti kormilo bijelog broda, zatresle su tlo na Kvarneru jače od serije potresa koji naš kraj drmaju prošlih mjeseci. Pred odlazak na obale plavog Dunava, na megdan bečkoj Austriji, na obalama Kvarnerskog zaljeva opet je zapuhalo jugo. Nervoza raste, kako u Orlovom gnijezdu na Rujevici, tako i kod navijača i simpatizera. No ne sumnjamo, s tri vezane pobjede, protiv Austrije, Osijeka i Dinama, euforija će porasti na razinu prosječne srpanjske euforije u jednom gradu 400-tinjak kilometara južnije.
Nedjeljno jutro bilo je pametnije od subotnje večeri. Nekoliko porcija gulaša s fužima, malo sezonske ponude vrganja, te klasika, dobre istarske kumbasice, solidan ombolo i, za čudo, loše vino (troše se zadnje rezerve, prodaje i bevanda od fundaća), te odlično društvo, umirili su strasti nakon neočekivanog poraza protiv ekipe koju mora pobijediti bilo kojih 11 igrača pod ugovorom Rijeke, i to s Miškovićem na golu i Kekom na stoperu. No kapa dole odabranicima Darka Raić-Sudara. Pametno postavljena igra koja je iskoristila sve blagodati terena koji je ličio više na motovunsku šumu u doba tartufa, nego na travnjak jednog prvoligaša, jedan bljesak u napadu, fantastična partija Ivušića i još bolja Batinića i kolega. Tri boda su izgubljena. Čestitke idu preko Učke.
No nije sve tako sivo. Tek nešto više od pet minuta sažetka, uvijek objektivne, Blažičkove dalekovidnice (dakako, bez prekršaja na Mateiju) zorno pokazuju da je Rijeka stvorila pregršt prilika (najviše u zadnjih nekoliko mjeseci), zabila regularan gol, te da joj nije dosuđen jedan (kako smo već napomenuli, druga sporna situacija nije pokazana), tj. dva kaznena udarca. Samo taj gol dosta bi bio da okrene tijek cijelog susreta, dosta da taktika trenera žuto-zelenih padne u močvarno tlo terena u Puli (ili lige u kojoj nastupamo?). No ne valja plakati oko prolivenog (ukradenog) mlijeka, valja skupiti glave i izvući neke pouke iz svega dok još ima vremena, dok se mordorskih 11 još nije previše udaljilo. Još jednom valja čestitati svim protivnicima Rijeke na vrhunski odrađenom poslu. Kojim redoslijedom, to prepuštamo drugima.
Okrenimo se mi prema našem dugogodišnjem glavnom gradu. Beču dakako. Zdravstveni bilten broji tek jednog, no veoma važnog igrača, Hebera. Nada ostaje da će biti spreman, no naznake su da su šanse male. Već u Puli Matjaž Kek u igru je vratio (nedovoljno) oporavljenog Gorgona (koji se vraća kući, u grad i klub u kojem je proveo cijelu karijeru do dolaska na Kvarner), a na poziciju “Franko” stavio Pavičića koji mu je vratio vrlo dobrom igrom (i poništenim golom). Pretpostavke su da će u sličnom rasporedu istrčati i na Prateru, no štajerski lisac mogao bi i iznenaditi, primjerice s Malešom umjesto Pavičića. Opcija je puno i dojam je da i sam Kek još puno balansira i mijenja sastav, nešto, za njega, atipično. Eto, u Puli je na desnom krilu istrčao već zaboravljeni Črnic, a jednog od junaka iz Milana, Acostyja, nije bilo niti blizu terena. Iako Europa predstavlja nagradu, Rijeka je pokazala da se može nositi sa svima u skupini, a njeni navijači očekuju hrabru igru – i tri boda. Tri boda koja bi pred domaći susret protiv Austrije, gostovanje u Ateni, te šlagom na tortu, Milanom na zamjenskom stadionu na Rujevici, ostavila kakvu-takvu nadu u europsko proljeće.
Nakon Milana puno je tinte proliveno zbog bakljade navijača Rijeke. Na žalost, par baklji završilo je i na terenu što je nedopustivo, no prosječni navijač Rijeke mora znati da su u Europi, za UEFA-u, baklje puno manji grijeh od rasističkog, nacionalističkog i šovinističkog vrijeđanja za što se zatvaraju tribine i stadioni (npr. kao slučaj zapada Kantride protiv Lyona i sjevera Rujevice protiv AEK-a). Do današnjeg dana Rijeka još nije prijavljena za “Milan”, a kada i ako će biti, ne znamo. Zna se da se disciplinsko tijelo UEFA-e sastaje 19.10., na sam dan utakmice u Beču, a mi, kao što je već i napisano, (još) nismo prijavljeni. Kad smo već kod zločina i kazni, valja se osvrnuti i na presudu suda u Šibeniku na crni petak 13. Iako ta oslobađajuća presuda, možda na prvu, nema puno veze s našim klubom, dotična oslobođena osoba, a inače se radi o osobi koja je skrivila čak četiri smrtna slučaja, redovit je gost lože na Rujevici kao član najodvratnijeg kriminalnog udruženja naše države. No na apsurde da se ljudi kažnjavaju zbog trivijalnosti poput bacanja čase u zrak kod postignutog gola, a ubojice su dobrodošli gosti, na žalost, već smo navikli. Možda bi se i navijači/simpatizeri Rijeke mogli početi braniti pozivanjem na sinkopu?
Za kraj ovog teksta ostaje se osvrnuti na status Matjaža Keka, koji je posljednjih dana bio povezivan s čak tri nacionalna saveza, jednim s Bliskog istoka, te dva s granice srednje Europe i Balkana. Prema dostupnim izvorima onaj balkanski i arapski našli su svoje izbornike, a zov Dežele i dalje je jak. Ti pozivi samo su potvrda koliko je naš klub narastao u zadnjim godinama i koliko je Matjaž Kek u tom rastu bitan (presudan). No kako i sam Matjaž napominje, on s Rijekom ima ugovor. Uz dodatak – ima i dogovor s Miškovićem. A šta to znači svatko može interpretirati na svoj način, ovisno o stupnju utjecaja južine na njihovu personu.
Source URL: http://www.hocuri.com/juzina/
Copyright ©2024 Hoću Ri unless otherwise noted.