Kad jaganjci utihnu

Kad jaganjci utihnu

I tako mic po mic, kolo po kolo završila je još jedna nogometna sezona koja će biti upamćena po izvrsnim nastupima na Kantridi protiv renomiranih protivnika, a pogotovo onaj odigran sa Sevillom koja se provukla kroz iglene uši u sudačkoj nadoknadi. Ta ista Sevilla je ubrala Europa ligu. Također visina transfera Andreja Kramarića poručila je cijeloj Europi je da će ubuduće morati posegnuti duboko u džep ako požele Rijekinog igrača. Nema više kikirikija. Osim možda na tribini među zubima navijača.

Tužna su i pusta zelena polja, gdje smo se voljeli mi i sad tužno plačem za njima…. Sve je utihnulo i sada nas čekaju uzbuđenja vezana uz transfere u oba smjera. Moguće odlaske i dolaske. Ždrijeb kvalifikacija i ostale sitnice koje život znače u tzv. sezoni kiselih krastavaca.

Zapravo u mom slučaju sve je utihnulo samo naizgled, jer se na vlastitu nesreću, svakodnevno vozim Novom cestom koja presijeca Krnjevo. Na kvartovskoj toplani su narisane glavice Trotterovih, a ispod je natpis: “This time next year we will be champions”. Ta poruka me natjera da progutam knedlu veličine jabuke. Kisele i bljutave u isti mah.

Rijeka je suvereno završila na drugom mjestu, a mangupi Trotterovi mi s primjesom blage ironije namiguju, dok u mojoj podsvijesti počinju vrištati bijeli pahuljasti jaganjci.

Thomas Harris je u svojoj knjizi koja je s velikim uspjehom “prebačena“ na veliko platno predstavio forenzičnog psihijatra briljantnog intelekta i osobinama divlje zvijeri. On je zapravo mutant čovjeka i beštije, sila prirode nalik uraganu i razornoj vulkanskoj lavi. Njegove mračne moći ujedno fasciniraju i plaše. Doktor uživa u konzumiranju ljudskog mesa, ali se i neizmjerno voli hraniti emocijama svojih žrtava.

U ključnoj i razriješujućoj sceni filma, studentica FBI akademije stoji ispred kaveza u kojem je zatočen monstrum. U želji da dobije informaciju o otetoj kćeri američke senatorice od strane ljigavog, suludog dželata i serijskog ubojice, zauzvrat pristaje ljudožderu-psihijatru povjeriti svoje skrivene noćne more.

Nakon ubojstva oca studentica je postala siroče i otišla je živjeti na farmu kod rođaka u Montanu.

-Što ti se tamo dogodilo?- zapitkuje doktor.

-Jednog jutra dok je još bilo mračno, probudila me čudna buka.

-Kakva?

-Vrištanje. Jedna vrsta vrištanja. Kao ljudsko. Sišla sam niz stube i ušla u štalu. Bojala sam se pogledati unutra, ali morala sam.

-Što si vidjela? Što si vidjela?-vidno uzbuđen, propitkivao je dalje doktor, dok kamera polako zumira njegovo sotonsko lice.

-Jaganjci. Vrištali su ti proljetni jaganjci, jer su ih klali.

-Pobjegla si?-siktao je doktor, sada već potpuno omamljen od pohote sisanja emocija, a kamera i dalje zumira.

-Ne. Pokušala sam ih osloboditi, ali ona su samo stajali zbunjeni. Nisu htjeli pobjeći. Zgrabila sam jedno janje i potrčala, ali sustigli su me i zaklali janje. Poslije tog događaja nikada se više nisam vratila na farmu.

-Još se ponekad budiš u mraku i čuješ vrištanje jaganjaca?

-Da- vidno potreseno je priznala studentica.

-Ti zapravo misliš, ako uspiješ osloboditi senatoričinu kćer da će urlici prestati, da se više nećeš buditi u mraku i nikad više čuti užasno vrištanje pahuljastih jaganjaca ?

Clarice Sterling je naposljetku uspjela. Ustrijelila je poremećenog sociopata Jame Gumba alias Buffala Billa i oslobodila kćer američke senatorice.

Njeni jaganjci su napokon utihnuli.

Kada bih se kojim slučajem zatekao pred prijetećom fizionomijom dotičnog doktora te morao mu zauzvrat potrebne mi informacije povjeriti svoje noćne more, rekao bih mu sljedeće:

-Moji pahuljasti jaganjci u bijelim dresovima zaklani su u jednom kamenolomu prije šesnaest godina pomoću naoštrenih režimskih bajuneta. Još se ponekad budim u mraku i čujem vrištanje jaganjaca tog davnog i nikada zaboravljenog proljeća. Čujem ih i dok se vozim cestom što presijeca Krnjevo dok mi Trotteri namiguju. Ali vrištanje je najintenzivnije na kraju svake nogometne sezone !

Odgovorio bi mi:

-Ti zapravo misliš, ako Rijeka osvoji prvenstvo da će pravda pobijediti, urlici prestati, da se više nećeš buditi u mraku i nikad više čuti užasno vrištanje pahuljastih jaganjaca ?

-Da-vidno potresen bih mu priznao.

I zato je primjer Clarice Sterling važan, jer mi pruža utjehu da poruku iz “Mućki“ shvatim kao proročanstvo kvartovskih umjetnika, a ne kao ironiju.

Svaki završetak je zapravo novi početak. Nova nada. Jedva čekam da počne sljedeće prvenstvo, premda je ovo što je iza nas netom završilo. Zahvaljujući upornoj i dragoj Clarice koja se hrabro obračunala sa svojim demonima prošlosti dolazim do spoznaje da i mojim avetima kuca zadnja ura, pogotovo što Rijeka raste i buja naočigled.

Dakle, kako kažu braća iz Peckhama, mirne duše mogu očekivati da ćemo negdje u ovo vrijeme sljedeće godine pozdraviti šampione.

Tek tada više neće biti vrištanja i jaganjci će zauvijek utihnuti.

Komentari

komentari


Related Articles

Ribanje i ribarsko prigovaranje

Osim dovođenja Leona Benka (kako se kasnije pokazalo!) vjerojatno najbolji posao sportskog direktora Rijeke Srećka Juričića bila je akvizicija najučinkovitijeg

Riječki mercato: tresla se brda, rodio se miš

Prema običaju, sredinom siječnja se zahuktava europski zimski nogometni mercato. Za Rijeku je početak siječnja donio pregršt bombastičnih i senzacionalnih

Dominantno i ubojito

U proteklih nekoliko godina našega HNL-a, prvoligaš iz Pule je promijenio nekoliko imena. Od Uljanika, do Pule Staro Češko, Pule