Kako nazad na “utabane” staze?

03 stu., 2014 by V. Vivoda

Print this article Font size -16+

Nogometaši Rijeke su se u subotu s gostovanja iz Koprivnice vratili na Kvarner samo s jednim bodom. Prije tri godine bi bod u gostima protiv Slaven Belupa predstavljao uspjeh, ali danas to nije slučaj. Naime, Slaven Belupo danas nije ni sjena one ekipe od prije nekoliko sezona, te je trenutno prikovan za dno ljestvice Max TV Prve HNL, te ujedno i glavni kandidat za ispadanje. U srijedu je u Kupu Slaven poražen na gostovanju kod četvrtoligaša Vinogradara s čak 3:0. Rijeka bi utakmice protiv fenjeraša morala odrađivati rutinski. Na žalost, nakon relativno zadovoljavajućeg prvog poluvremena u kojem su Bijeli vodili s 1:0, u drugom dijelu je došlo do neshvatljivog pada u igri, te je Slaven zasluženo došao do vrijednog boda. Rijeka je djelovala anemično i nezainteresirano. Jedini pokušaj u drugom dijelu je bio onaj Sharbinijev u 83. minuti.

Kombinacija teza

Postoji nekoliko teza koje bi mogle objasniti pad u igri u drugom dijelu utakmice, a istina je vjerojatno u njihovoj kombinaciji. Prva je da su igrači glavama (ako ne tijelom) već bili u Rotterdamu, gdje Rijeka u četvrtak igra jednu od odlućujućih utakmica za prolazak skupine EL protiv Feyenoorda. Naime, moguće je da je nakon vodstva u prvom dijelu došlo do opuštanja, te su se neki od igrača “čuvali” za Feyenoord. Druga teza je da je došlo do zamora materijala u veznom redu, tj. da Jajalo i Cvijanović jednostavno nemaju više energije jer igraju doslovno svaku utakmicu, čak i u Kupu protiv niželigaša. Treća teza je da je igra Rijeke “pročitana knjiga”. Naime, Rijeka već neko vrijeme ovisi o golovima Andreja Kramarića i o formi igrača na bekovskim i krilnim pozicijama. Ukoliko protivnik uspješno anulira prijetnju po bokovima preko Leovca i Tomečaka, te duplira Kramarića, obavio je “pola posla”. Iako limitirana ekipa, Slaven Belupo je to u subotu uspješno napravio.

Kada protivnik anulira Kramarića i bočne igrače, ostaje opcija da se nešto pokuša kroz sredinu terena. Problem je što riječki veznjaci uglavnom nisu opasni po protivnički gol. Štoviše, Goran Cvijanović, igrač kojem je prirodna pozicija bliže protivničkom golu, se nakon odlaska Brezovca uglavnom koristi na poziciji zadnjeg veznog, koja mu nije prirodna. Izuzetak je, naravno, Moisés, ali zbog trakavice s koljenom, on više ne igra nego što igra, a i kad igra uglavnom je korišten kao “lažna devetka”, ispred nezamjenjivih Jajala i Cvijanovića. Zna se da je Kek negodovao zbog odlaska Brezovca. Sada je i laiku jasno i zašto. U 1068 minuta koje je Brezovec proveo na terenu u prvih 12 utakmica ove sezone, Rijeka je primala gol u prosjeku svake 153 minute a postizala pogodak svake 33 minute. U 1080 minuta nakon njegovog odlaska u Speziju, Rijeka (računajući i Kup utakmice protiv niželigaša!) u prosjeku prima gol svake 83 minute, a postiže svakih 47 minuta. Razlika je drastična. Eksperiment s Cvijanovićem na neprirodnoj poziciji zadnjeg veznog nije uspio, i sva sreća je da se Močinić polako vraća.

Uvjetovana širina klupe

Floskula je da Rijeka ima široki kadar. Na papiru, Rijeka u kadru prve ekipe, uz tri vratara, ima čak 26 igrača. No, skoro pola tih igrača ili ne konkurira za “ozbiljne” utakmice (Budicin, Špikić, Bertoša, Scaglia, Ajayi, Ivančić) ili je ozlijeđeno ili u procesu oporavka od ozljeda (Knežević, Lima, Močinić, Zlomislić, Maleš). Ostajemo na 15 igrača (16 s Vargićem), a i tu neki minutažu dobivaju na kapaljku (Vešović, Zec) ili su kompletno izvan forme (Krstanović). Dolazimo do zaključka da Kek u posljednje vrijeme “rotira” svega 13 igrača (Vargić, Tomečak, Mitrović, Samardžić, Lešković, Leovac, Jugović, Kvržić, Jajalo, Cvijanović, Sharbini, Krstanović, Kramarić), kojima se ponekad priključe Moisés i Vešović. Stoga, ne čudi da je kod dosta igrača došlo do zasićenja (Jajalo, Cvijanović) i/ili pada forme (Tomečak, Leovac, Kvržić), a i da su protivnici “pročitali” igru Rijeke. Kada se koristi limitiran broj igrača onda su i taktičke varijante limitirane.

Nakon remija u Koprivnici, Matjaž Kek je izjavio da je problem što osim Kramarića Rijeka nema igrača koji je u stanju zabiti gol: “Krstanovića nema, Zec nije na toj razini, a osim toga ima problema s ponašanjem.” Dijelom je to istina. U posljednjih 9 utakmica (HNL i Europa; bez dvije Kup utakmice), Rijeka je postigla 15 pogodaka, od čega ih je 12 djelo Kramarića, dok su po jedan postigli Zec (Istra 1961), Kvržić (Sevilla) i Krstanović (Zagreb). Sharbinijevi golovi se i dalje čekaju, iako je Anas u posljednje vrijeme među najboljima na terenu. Činjenica je da Krstanović posti, tj. promašuje, i da bi u trenutnoj formi teško zabio i na “terminu” na Rujevici, ali kod Ermina Zeca postoji drugi problem, a to je nemogućnost nastupa u europskim utakmicama. Naime, Zec je za Rijeku potpisao nakon završetka roka za registraciju igrača za skupine EL. Samim time, otpao je iz kombinacija za europske utakmice, te je često trenirao odvojeno od ostatka ekipe, tj. s prvotimcima koji igraju za Rijeku II, posebno na treninzima prije europskih utakmica.

Kekova insinuacija da Zec (između ostalih) nije u stanju zabiti gol jednostavno ne drži vodu. U “čak” 45 minuta provedenih na terenu u tri utakmice HNL-a u kojima je ulazio s klupe, Zec je postigao jedan pogodak. Također, postigao je dva pogotka protiv Lekenika u Kupu. Iako neprikladno i nepotrebno, gestikuliranje Ermina Zeca prema klupi Rijeke pretkraj utakmice u Koprivnici je izraz frustracije u kontekstu male minutaže uzrokovane nemogućnošću europske registracije. U svakom slučaju nadamo se da će Kek i Zec pronaći zajednički jezik jer bi bila velika šteta da Rijeka izgubi (još jednog) kvalitetnog napadača nakon Jahovića. Ista insinuacija ne drži vodu ni za Josipa Ivančića koji je u “ozbiljnim” utakmicama (bez Kupa, gdje je odigrao 32 minute), na terenu proveo svega 13 minuta.

No, što je tu je. Na treneru Keku i igračima je da pronađu novu dobitnu formulu. Motivacije sigurno ne nedostaje jer u četvrtak slijedi velika utakmica. Sigurni smo da će Bijeli u Rotterdamu dati sve od sebe i da uz pravi pristup rezultat neće izostati.

Komentari

komentari

V. Vivoda

More articles by V. Vivoda