Dosanjani san

Dosanjani san

Nogomet je, šturo i prosto rečeno, igra u kojoj dvije momčadi pokušavaju pokazati i prezentirati svoje nogometne vještine i pritom postići gol više od protivnika. Naravno da je nogomet puno više od jednostavne definicije preuzete iz udžbenika za 2. razred osnovne škole, jer gotovo da nema djeteta koje se i prije prvih dana školskih klupa nije srelo s nogometom i nogometnom loptom i spoznalo značenje te “najvažnije sporedne stvari na svijetu”, barem iza zgrade na lokalnoj livadi, ili u današnje vrijeme realnije, na kakvoj igraćoj konzoli i televiziji.

Sve ono što nogometaši prikazuju uvježbavaju na – treninzima. I to, u pravilu, daleko od očiju javnosti, bez traga blještavih fotoobjektiva, bez gromoglasne podrške s tribina, bez glamura i fokusa sportske javnosti ( čast iznimkama, i “jointerima”), nogometaši uvježbavaju svoje akcije, taktiku, odrađuju teške fizičke pripreme, trpe “torturu” svojih trenera…

Gotovo svi svjetski klubovi kao oči u glavi paze svoje glavne terene na velebnim stadionima, trening na glavnom travnjaku stadiona gotovo je toliko rijedak koliko je recimo poštenih u HNS-u ( vjerojatno ih više ima i u stranci iste skraćenice negoli u jednoj krovnoj nogometnoj organizaciji) , a cijeli trenažni proces održava se u trening kampovima.

Nepoznanica

Riječ kamp u Rijeci donedavno je bila gotovo nepoznanica, osim ako niste bili izviđač ili ljubitelj ljetovanja u skladu s prirodom. U nogometu je ona bila gotovo zabranjena tema, sveti gral, san mnogih nogometnih generacija, i mnogih predsjednika riječkog nogometnog prvoligaša. Bila je to nepoznanica gotovo kao značenje i smisao kakvog “hi” kvadrat testa ili linearne regresije u statistici. X među stotinu nepoznanica, gordijski čvor, ostala je samo otvorena Pandorina kutija.  “Pucalo” se s raznih strana i pozicija, uglavnom – u prazno.

Osim politike, i nadu se često poistovjećivalo s personifikacijom najstarijeg zanata na svijetu, no jedino je ona preostala inertnom i posrnulom riječkom gospodarstvu, a ujedno i klubu, sve dok klub nije preuzeo Damir Mišković sa svojim suradnicima. I sutra da odstupi, da se zasiti svega, nogometne močvare prepune komaraca krvopija i poštenih pravednika, patnika većih od Isusa, privatnih poduzetnika i gospodarstvenika u rangu Al Caponea, nitko mu neće moći spočitati prijelomni trenutak – početak gradnje nogometnog kampa ( i zamjenskog igrališta), koji u sportskom, natjecateljskom smislu zasigurno vrijedi više i od najave nove Kantride. Ili možda ipak ne, ma kako reći majci da kaže koje dijete više voli…

Dom vrhunskih rezultata

Dugo sanjani san svih riječkih nogometaša, svih predsjednika, djelatnika pred našim se očima uzdiže na Rujevici, mjestu s kojega puca možda i najljepši pogled na Kvarner, građevinski radovi ne zaustavljaju se niti kod najvećih, toliko čestih riječkih kiša, dinamit na tvrdoj krškoj, primorskoj stijeni odzvanja i trese puno češće nego vatromet pobjeda na Kantridi, nazad više – nema. Osim vrhunskih uvjeta za trening unatoč bilo kakvim vremenskim uvjetima i podzemnim vodama više neće biti priče i o “čergarima s Kantride” jer Rijeka je kroz nekoliko desetljeća svoje novije povijesti obišla toliko “gostujućih” igrališta na kojima je trenirala da to vjerojatno ne bi bilo nabrojano niti u kazališnom komadu  s barem tri čina. Nerijetko su “riječki dečki” morali s tugom gledati u nebo i natopljene terene, sada će u svako doba godine imati na raspolaganju barem – četiri. Još kad bi se onaj mali umjetni teren natkrio kakvim balonom otpornim na sve bure i nevere Kvarnera, gdje bi nam bio kraj.

Tehnikalije koje nogomet znače

Ono što je već poznato je to da će, osim glavnog, zamjenskog stadiona na Rujevici egzistirati još tri dodatna terena pravih nogometnih dimenzija, plus jedan manji, vojska djece, svih omladinskih pogona i ne samo HNK Rijeke, dobit će poligon života, nemjerljiv novcima. Mnogo bolji uvjeti treniranja zasigurno će se odraziti i na kvaliteti omladinske škole, čeka nas samo dijagram – uspinjanja.

Zapadna, glavna tribina, trebala bi primati 3450 gledatelja, s odvojenih 500 vip i novinarskih mjesta, istok bi po sadašnjim poznatim parametrima trebao ugostiti oko 1700 mjesta, dok bi južna tribina bila gostujuća s 300 stolica. Sve skupa, nešto manje od 6000 gledatelja imati će privilegiju Rijeku pratiti s prekrasnim pogledom prema moru i čežnjom u srcu do završetka nove ljepotice – Kantride. Klupski uredi, svlačionice, ugostiteljski objekti, fun shop, sve to trebalo bi naći mjesto podno zapadne tribine koja će time postati novi “Pentagon” HNK Rijeke. Manji hotel za prehranu i smještaj igrača zamišljen je u drugoj fazi izgradnje kompletnog kampa… Između terena postojati će i pješačka zona sa spojem na glavnu županijsku prometnicu (danas cesta za mehanizaciju), dodatni krak ceste se radi sa sjeverne strane, tik uz naselje Blažićevo. Treba li napomenuti kako se svaki kamen, svaki rad bagera ili ljudske ruke usklađuje s rigoroznim pravilima FIFA-e i UEFA-e. Europsko proljeće na Rujevici? Zašto ne, predviđen termin za završetak kampa nade je kraj ožujka. Hajduk će se sigurno ugostiti na usnuloj ljepotici podno stijena, ali mjesec gore ili dolje stvarno više nije bitan. Kada smo toliko čekali, možemo i još malo. Nada je u riječkoj priči ipak dobila sretan kraj. Iako, dok sve ne bude gotovo, neću vjerovati. Ne zato što sumnjam ja, ali moje  oko sumnja. Dok ne bude melema za oči, sumnjati ću, ali i znati da će uskoro doći i taj dan. Korak po korak, san postaje stvarnost. A Rijeka broji sitno…

Komentari

komentari


Related Articles

2016. godina kroz brojke

1 – Rijeka je prvi puta u svojoj povijesti jesenski prvak 2 – jedanaesterca obranio je Ivan Vargić u proljetnom

HoćuRi slavi: Caffe bar Balls, 8.11. u 19 sati

Za nekoliko dana (1.11.) Vaš i naš portal slavi svoj prvi rođendan, točnije polurođendan; slavimo punih šest mjeseci rada. Naš vjerni

Svršila P.I.č.K.A.

Kako je sezona HNL-a došla kraju, tako je svršila i naša Proljetna Igra Čačkanja Kekovog Autoriteta. Po pitanju rezultata i