Kantrida pjeva svojoj Rijeci

Kantrida pjeva svojoj Rijeci

Ušli smo u dio prvenstva koji je nažalost po navijače i sve ljubitelje nogometa možda i “najdosadniji”. Utakmice koje će naš klub igrati do kraja prvenstvene sezone imaju značaj ponajviše treneru Keku da se uvjeri na koje igrače može računati u budućnosti, a koji će se nažalost morati iskrcati u “transportnoj” luci Rijeka.

Jedna od takvih je bila jučerašnja predstava protiv Istre. Utakmica riješena bilo kakvog natjecateljskog naboja kada je Rijeka u pitanju, nije na tribine našega maloga stadiona privukla ni četiri tisuće gledatelja. Jasan je to pokazatelj kako u našem gradu ali i državi još ne “stanuje” kultura navijanja i odlaska na sportska natjecanja kakvu možemo gledati u velikom djelu sportske Europe. Na utakmice bi se trebalo odlaziti zbog uživanja u momčadi za koju se navija, s kojom se raste i živi, a ne zbog atraktivnosti protivnika ili razine natjecanja. Iako je momčad Matjaža Keka ispala iz Kupa i nije više u Europa ligi, to je ista ona Rijeka za koju se prije nekoliko dana tražila karta više.

Ta Rijeka je jučer preko Pamićevih “davljenika” lakoćom stigla do nova tri boda. I iako se na ovaj upis o “lakoći”, našem gospodinu Keku sada diže kosa na glavi, tako je to izgledalo s tribina. Svjesni smo svi da iza ovakvih predstava igrača na terenu stoje stotine mukotrpnih treninga i predavanja stručnog stožera o taktici i strategiji, i svima nam je jasno kako se do ovakvih pobjeda ne dolazi na jednostavan način. Pala je Istra. Očekivano, rekla bi većina poznavatelja nogometa. “Div iz Žminja” je i prije utakmice znao gdje dolazi i kolike su šanse limitirane momčadi koja se bori za ostanak u najvišem rangu HR nogometa, ali se ovoga puta nije zatvorio u betonski bunker. Krenuo se nadigravati i hvala mu na tome. Ljepše nam je gledati takve utakmice. Koliko god su rezultat i bodovi jedino mjerilo uspješnosti, nekad je oku draže, a srcu plemenitije pogledati dobru nogometnu partiju.

Na početku smo spomenuli “transportnu luku” odnosno “nogometni kolodvor” kako se vole nazivati ekipe koje promjene puno igrača na prijelaznom roku. Rijeku očekuje tegljenje u “Viktor Lenac”. Remont je nužan kako bi se i dogodine napravio iskorak, te kako momčad i klub ne bi stagnirali. Korak prema ostanku u luci Rijeka, napravio je Marin Tomasov. Posljednjih nekoliko predstava darovitog ali već i iskusnog Marina pomalo podsjećaju na ono što je prikazivao kada je napuštao HNL. Jučer je uz pomoć Anasa Sharbinija otključao bravu Istrijana, da bi fantastičnu večer okrunio pogotkom iz slobodnog udarca. Njegova utakmica kojom je možda na duže vrijeme kupio naklonost struke riječkoga prvoligaša.

S potpunim pravom su tribine pjevale po posljednjem sučevom zvužduku. Pjevale su svojoj Rijeci koja ih iz dana u dan uveseljava, raste i postaje klub o kojemu smo desetljećima sanjali. Ta jučerašnja Rijeka, da ponovimo, je ista ona koja je prije nekoliko dana rasprodala stadion Kantrida. To su većinom isti oni igrači zbog koji su podrhtavale stijene u Europi. Ta ista Rijeka će u srijedu ponovno u domaću akciju i to protiv Splita. Momčadi koja se bori za Europu i koja sigurno neće stići zatvorenog garda. Možda ćemo gledati novu rapsodiju pod stijenama Kantride, a hoće li tu poslasticu gledati samo oni kojima je zaista stalo, odlučujete vi.

Komentari

komentari


Related Articles

ISPOVJED GLEDATELJA: Odlazak na utakmicu pretvoren u teror

Na redakciju portala je pristiglo pismo jednog gledatelja čija je želja ostati anoniman. Podaci su poznati redakciji. Radi se o samo jednom

Mato Jajalo novi igrač Rijeke

Današnjim službenim predstavljanjem Mate Jajala Rijeka je nakon Špikića i Jahovića dobila još jedno pojačanje u ovom prijelaznom roku. Bivši

Revolucionari u Blitvogradu

Nekoć davno u jednom tamnom vilajetu iza sedam gora i sedam mora… Zubato sunce se teškom mukom uspentralo preko vrha