Kapetan bijelog broda

Nakon interviewa a Damirom Zlomislićem donosimo vam razgovor sa nekadašnjim kapetanom mlade reprezentacije i bvišim (a možda i budućim) stoperom Rijeke, sada na posudbi u Lugano – NIKOM DATKOVIĆEM.

Dijete si Rijeke, bio si i reprezentativni kapetan u mlađim uzrastima. Možeš li nam u par rečenica opisat svoje nogometno odrastanje.

Počeo sam trenirati u nogometnoj školi NK Pomorac gdje sam odradio sve mlađe uzraste do kadeta i krenuo trenirati sa seniorskom ekipom koja se tada natjecala u 2. HNL. Došao je poziv sa Kantride od trenera Đanija Lasera koji naravno nisam mogao odbiti, te sam tako prešao u HNK Rijeku. Igrajući za kadete Rijeke zaradio sam poziv u reprezentaciju Hrvatske, te nakon toga potpisao prvi profesionalni ugovor i krenuo trenirati sa prvom momčadi.

Kao mlad igrač zabilježio si i debi u dresu Rijeke. Rijeka – Šibenik, 6. kolo, sezone 2011./12. kod trenera Alena Horvata. Sjećaš li se kako si se tada osjećao, debi za klub iz svog grada, pred svojim navijačima. Bila je to teška sezona, klub na rubu gašenja, ali i sezona u kojem si se uspio afirmirati kao seniorski igrač, prvo kod Alena Horvata, pa Ive Ištuka i Dragana Skočića, a onda i kod Elvisa Scorije. Možeš li dočarati našim čitateljima kako je bilo biti igrač Rijeke u tim turbulentnim trenucima i kako je na tebe i svlačionicu utjecao dolazak Social Sporta, tj. Damira Miškovića? Kako je to promijeniti 4 trenera u jednoj sezoni, ne znati da li će klub sutra uopće i postojati?

Debi pod stijenama Kantride je jedan od najljepših trenutaka u mojem životu. Na taj dan ostvario mi se ne samo moj san, nego mislim i san svakog dječaka našeg grada. Zaista ne mogu riječima opisati taj trenutak. Kao klinac sam se divio igračima na travnjaku dok sam dolazio na utakmice i jednostavno nisam mogao u tom trenutku pojmiti da sam i ja dobio takvu priliku. Osjecam se sretnikom dan danas jer se malo kome ukaže takva prilika u životu, zaigrati na zelenom travnjaku dok te Armada fanatično bodri svih 90 minuta čak i u takvim teškim klupskim trenucima kakvi su tada bili. Mislim da smo im svi mi Riječani zahvalni na tome. Klub je tada bio u besparici te su u svlačionici bili manje više domaći dečki kojima je trebala podrška. Povjerenje cijele ekipe i trenera Ive Ištuka, Dragana Skočića, te Elvisa Scorije bili su jedan od presudnih faktora u mojim počecima. Neizmjerno sam im zahvalan na tome. Igrajući na tako delikatnoj poziciji kao što je stoper u doba kada se jedan od najvećih hrvatskih klubova bori za opstanak i kada se pogreške ne praštaju nije bilo nimalo lako i mene je zaista izgradilo i očvrsnulo kako u igračkom tako i u osobnom smislu. Dolaskom Damira Miškovića u klub stvorila se prekrasna riječka nogometna bajka o kojoj ne trebam puno govoriti jer ju svi i dan danas proživljavamo.

Dolaskom Matjaža Keka na trenersku klupu HNK Rijeke ti pomalo padaš u drugi plan, te ubrzo završavaš na posudbi u Speziji. Možeš li opisati tu polusezonu u Rijeci, polusezonu ogromnog uspjeha u Stuttgartu, te nastupa u Europa League. Bio si na klupi doma protiv Stuttgarta, odigrao si i jednu utakmicu u EL, protiv Betisa u Sevilli, ali i vodio svoj klub sa kapetanskom vrpcom u kupu protiv Podravine iz Ludbrega. Kako si to doživio kao dijete ovog grada i ovog kluba? Koji je bio osjećaj istrčati sa kapetanskom vrpcom, koji istrčat na zagrijavanje pred prepunom Kantridom u utamici koja je postala povijesna?

Matjaž Kek je veliko trenersko ime i cijenim ga. Njegovim dolaskom Rijeka je počela igrati brz i atraktivan nogomet koji i sada gaji. Nažalost po mene trener je procjenio da ima boljih igrača u kadru i tako sam zapao u drugi plan. Da bi zadržao mjesto u početnom sastavu mlade reprezentacije i kapetansku vrpcu morao sam otići negdje gdje ću dobivati veću minutažu, te sam tako otišao na posudbu u Speziu.

Iako nisam standardno igrao tih pola godine prije odlaska put Italije bilo je prekrasno. Nisam mogao ni sanjati da ću zaigrati u dresu Rijeke u Europa Ligi. Slavlje protiv Stuttgarta na njihovom stadionu bilo je fantastično. Bajkovito. Nedugo nakon i kapetanska vrpca u kupu. Za mene je to bio kao Božić prije Božića. Hrpa darova i poklona prije odlaska.

U pola te sezone odlaziš u partnerski klub, Speziju. Možeš li usporediti Rijeku i Speziju i kao gradove i kao klubove. Kako navijači doživljavaju svoje klubove u ta dva grada? Možeš nam usporedit i kvalitetu nogometa koja se igra u Serie B sa onom u 1. HNL, atmosferu na tribinama. To je jedna maratonska liga, puna lokalnih i regionalnih derbija, dugih putovanja. Klub su pojačali brojni igrči Rijeke, a i trener je bio Hrvat, Nenad Bjelica. Kako su navijači prihvatili tu „kroatizaciju“ Spezije? Kako si doživio Bjelicu kao trenera kojeg u Rijeci neki vide kao nasljedinika Matjaža Keka ako njemu „dosadi“ riječka klupa?

Rijeka i Spezia su vrlo slični gradovi. Smješteni uz more, otprilike isti broj stanovnika, ali slični su i po tome što oba grada žive za svoje klubove. Ljudi si jako vezani uz klubove i stalno se razgovara o nogometu. Serie B je jako zahtjevna liga. Ima duplo više klubova nego u HNL-u i svaka utakmica je na nož, Jako puno taktike, trke, žustrih duela i neizvjesnih završnica što ju i čini tako nepredvidivom. Nema velikih razlika između klubova kao što je u HNL-u. Kod nas Rijeka, Dinamo i Hajduk iskaču od ostalih. Serie B je posjećenija i praćenija, ali meni osobno niti jedan derbi Serie B ne može zamijeniti naš Jadranski derbi.

Nenad Bjelica trenerska i ljudska veličina i počašćen sam sto sam imao priliku igrati pod njegovim vodstvom. Njegove ljudske i trenerske kvalitete navijači su odmah prepoznali i samim time je kroatizacija Spezie imala pozitivnu notu. Ljudi su nas jako dobro prihvatili i to jedno zajedništvo navijača i ekipe se osjetilo na svakom koraku. Iz tog razloga smo i uspjeli napraviti najveći uspjeh u klupskoj povijesti prošle godine.

Sada si igrač Lugana. Trenira te legendarni Zdenek Zeman poznat po otvorenoj igri u kojoj je stoperu koji put dosta često teško igrat. Kako je imati za trenera jednu takvu legendu, osebujan karakter koji se možda može usporediti sa Ćirom Blaževićem? Imaš li kakvu anegdotu sa treninga u kojoj se očitava njegov karakter? Kako je došlo do tog transfera iz Spezije gdje si bio jedan od nositelja igre u klub koji je sa sredine/dna švicarske lige? Opet, da li može usporedba stila i kvalitete nogometa, atmosfere na stadionima, ali i samog načina života između Lugana i Rijeke i Spezije. Švicarska liga je dosta zanimljiva, čak 7 klubova je unutar 8 bodova, a osim Basela koji je daleko odmakao, čini se jako izjednačenom. Čak dva puta si imao priliku igrati protiv novog igrača Rijeke, Maria Gavranovića. Možeš li u par riječi opisati ga kao igrača i kako je bilo čuvat ga? Pogotovo je zanimljiv susret koji je njegov klub dobio sa čak 5:3, a Gavranović je bio i strijelac. Spominjali su se i transferi u Hearts i varšavsku Legiju. U kojoj europskoj ligi bi se jednom volio okušati?

Ljetos sam zajedno s ljudima iz kluba dogovorio odlazak u Lugano jer je to bila jos jedna stepenica dalje u mojoj karijeri. Kako su se stvari malo zakomplicirale u transferu koji smo priželjkivali, nova posudba je bila logični slijed događaja. Kada sam čuo za interes legendarnog trenera Zdeneka Zemana nisam dugo dvojio. On je jedna od najosebujnijih osoba koje sam upoznao. Prošlo je već više od pola godine otkako me trenira, a nisam ga uspio još pročitati. Njegovi treninzi su ubitačni. Još je gore od onoga što se piše po novinama. Ali zato s takvom spremom možeš odraditi dvije utakmice za redom i na kraju mu zahvaljuješ. Jako je iskusan i ako uspiješ njegove riječi pretvoriti u djelo stvarno osjetiš veliki napredak u svojoj igri.

Organizacijski švicarska liga je ispred naše i Serie B. Prvenstveno radi toga što se igra na fantastičnim novoizgrađenim stadionima za Euro pred nekoliko godina. Igra se puno otvoreniji nogomet, s puno prilika i golova i praktički bez pritiska. Atmosfera je puno opuštenija nego u Serie B i HNL. Mislim da je ovo savršena liga za mlade igrače.

Mario Gavranović je veliko pojačanje, jako dobar igrač i nadam se da će se navijači Rijeke u to uvjeriti te da će svi zajedno slaviti njegove dobre igre, golove i naravno pobjede Rijeke.

Danas sutra volio bih se okušati u Bundesligi.

Kako bi opisao svoj stil igre? Neki treneri su te čak stavljali i na beka, a za stopera zabijaš dosta velik broj golova? Koje igrače bi naveo kao svoje igračke uzore, a za kojeg trenera smatraš da te je najviše usmjerio kako igrača?

Ne volim pričati o sebi i svojim igrama. Standardna pozicija mi je stoperska a po potrebi znam odraditi i na desnom beku. A što se tiče golova : i ćorava koka nekad ubode zrno (smijeh)

Igrački uzor mi je bio Lucio dok je igrao, a najdraži igrač Francesco Totti.

Imao sam puno dobrih trenera, ali trener od kojega sam najviše naučio i koji me najviše usmjerio bio je Niko Kovač. Izuzetna ličnost, fantastična osoba, čovjek koji je spreman pomoći u svakom trenutku i koji te svakodnevno nadahnjuje svojim primjerom rada,ponašanja, zalaganja,volje i želje na i van terena. Period u mladoj reprezentaciji pod njegovim vodstvom zauvjek ce ostati u mom srcu.

Već duže vremena si na posudbama. Postoje li indicije da bi se mogao vratiti u Rijeku bilo već sad na zimu u slučaju transfera Leškovića, bilo ovo ljeto? Riječki klub je jako napredovao u zadnje 3, 4 godine i sve manji broj domaćih igrača uspjeva svojom kvalitetom pratiti taj streloviti rast. Veliki dio navijača Rijeke vidi upravo tebe kao igrača koji bi mogao imati mjesta u ovoj ekipi?

Imam ugovor još godinu i pol s Rijekom. Trenutno sam koncentriran rad i uspjehe s Luganom, a što donosi budućnost ne možemo predvidjeti. Zato i je zanimljivo. 

Rijeka napredovala na svim poljima dolaskom predsjednika Miškovića. Kakav je predsjednik dojam ostavio na tebe? Tko je po tebi u vremenu provedenom u Rijeci bio najbolji igrač bijelih, a tko je to sada, u ovom aktualnom kadru?

Kao što sam napisao ranije dolaskom Miškovića na mjesto predsjednika krenula je ova lijepa nogometna priča odnosno riječka bajka. Kao svaki Riječan sam mu zahvalan na tome i nadam se da će tako nastaviti i da će klub pod njegovim vodstvom samo rasti iz godine u godinu. Dignuo je grad na noge i od Rijeke napravio klub na jednoj Europskoj razini koji može igrati protiv svakoga.

Stvarno se ne mogu odlučiti tko je najbolji od mojih bivših suigrača u Rijeci. Bilo je usitinu dobrih igrača i kad bih nekog izdvojio ostale bi zakinuo.  Trenutno je Močo najbolji igrač rijeke po mojem mišljenju.

Porijeklom si sa Paga, odrastao u Kostreni, Rijeci. Možeš li se našim čitateljima više predstavit. Pogotovo je zanimljivo da korijene vučeš iz Metajne, mjesta koje i nije pretjerano poznato po navijačima Rijeke.

Roditelji mojeg oca s kojima sam jako povezan su iz Metajne na otoku Pagu. Iako smo se i otac i ja rodili u Rijeci često odlazimo dolje gdje imamo puno rodbine i gdje se osjećamo kao kod kuće.

Gdje se vidiš za recimo 10-ak godina, koji bi bio tvoj idealni plan? Hoćeš li nakon nogometa (igračke karijere) ostati u njemu u nekom svojstvu?

Ufff!!! 10 godina sada djeluje tako daleko. Stvarno ne znam. Da budem iskren, neki idealan scenarij bi bio napraviti lijepu karijeru, zatim se vratiti jednu sezonu u Rijeku, pa jednu sezonu u Pomorac i nakon toga se voziti brodićem po Kvarneru i pecati ribe.

BLIC PITANJA

Najdraži trenutak karijere? debi u dresu Rijeke

Najdraži trenutak u Rijeci? čitaj pod broj 1

Najdraži suigrač? Igor Bubnjić i Matija Petrović

Klub za koji si navijao kao dječak? Roma

Najdraži način za provest slobodno vrijeme? kava uz more s društvom

Hobiji? kuhanje,križaljke,mali nogomet,druženje s prijateljima,muzika

Žlahtina ili Gegić? Gegić

Hobotnica ili janje pod pekom? janje pod pekom

Plavuše ili crnke? brinete

Cice ili guzice? preteško pitanje

Rock ili narodnjaci? rock

More ili gorje? more

Riba ili meso? riba

Tko će biti Prvak Hrvatske u sezoni 2015./16.? Rijeka

Da nisam nogometas bio bi… ribar

Komentari

komentari

---