Kekova maneštra

11 stu., 2014 by Hoću Ri

Print this article Font size -16+

Dobro jelo godi svakome. Bilo da se radi o mesu, ribi, povrću ili nečemu drugomu, svatko od nas ima ono najdraže jelo zbog kojeg nam cure sline, a oči postaju veće nego što bi trebale. Na ovim prostorima postoji i specijalitet  koji nam je svima drag. To je kultni obrok naših starih i zvijezda svake fešte. Jedna i neponovljiva – maneštra. Kažu da su jednostavna jela najbolja, a maneštra je istinska kraljica navedene kategorije. Kvalitetni sastojci i puno „krčkanja“ sve je što vam treba za ovu gastronomsku  deliciju. Očito je to čuo i Matjaž Kek pa nam je požurio pokazati svoj recept. Pogledajmo, dakle, kakva se maneštra kuha na Kantridi.

Uzmite dosta čvrstih mišića,…

Bilo da se radi o stasitim stoperima, čvrstim središnjim veznim igračima ili snažnim napadačima, temelj Kekove momčadi čine – mišići. Sredinu formacije, od vratara do središnjeg napadača, čine snažni momci koji svojom snagom i/ili trkom pokrivaju teren i tjeraju protivnike na greške. Riječka momčad temelji svoju igri na kontroli središnjeg dijela terena i tako „ubija dvije muhe jednim udarcem“- sprječava protivnike u stvaranju njihove igre, a istovremeno si olakšava brz prijenos lopte prema protivničkom golu.

…dodajte puno brzine i agresivnosti…

Na riječkim bokovima vladaju „sinovi vjetra“,  brzonogi igrači koji su u stanju cijelu utakmicu neumorno trčati u oba smjera. Rijeka je u njima dobila onu dodatnu kvalitetu koja razdvaja dobre od odličnih momčadi i koja nerijetko rješava  teške i izjednačene utakmice. Riječki bekovi se, uz odgovornu igru u obrani, često nalaze i pred protivničkim šesnaestercima, a u zadnje vrijeme, na našu veliku radost, i na popisu asistenata i strijelaca. Krilni igrači, s druge strane, neumorno probijaju protivničke obrane, ne zaboravljajući, pritom, da obrana nerijetko počinje upravo od njih. Bočni igrači, stoga, otvaraju „koridore“ o kojima Kek nerijetko govori i koji su ključ za brzu transformaciju iz faze obrane u fazu napada, na čemu Rijeka danas temelji svoju igru.

…i zalijte s dosta znoja.

Priča o „10% talenta i 90% rada“ ispričana je već nebrojeno puta. No nikad ju nije naodmet ponoviti kako bi i mlađe generacije čim prije naučile da i najkvalitetniji dijamant treba „pošteno“ izbrusiti prije nego što nam ga prezentiraju u njegovom najljepšem izdanju. Matjaž Kek to jako dobro zna i zato neumorno „brusi“ svoje igrače na svakom treningu. Njegov prvi kriterij pri odabiru igrača za utakmicu je fizička i psihička spremnost pojedinca. I zato nas ne mora čuditi napredak u igri Rijeke koji se očituje u svakoj novoj utakmici. Kol’ko para tol’ko muzike – koliko znoja, tolika uspjeha.

Ubacite dobro nasjeckane taktičke zamisli,…

Da bi tijekom utakmice „sve sjelo na svoje mjesto“, potrebno je imati i jasnu zamisao kako iskoristiti svoje kvalitete i protivnikove slabosti. Rijeka i u tom segmentu djeluje sve bolje. Momčad, koja je do unazad dvije godine većinu igre temeljila na čekanju protivničkih grešaka, sada preuzima igru u svoje noge i ciljano napada protivnikove najslabije točke. U svakoj utakmici riječki igrači pokazuju da imaju jasnu ideju kako spriječiti protivničke napade, uzeti loptu i čim prije i ubojitije napasti. Kekove ideje, bez sumnje, nailaze na plodno tlo.

…dodajte prstohvat individualne genijalnosti,…

Svaki trener teži tome da momčad prihvati njegove ideje i u potpunosti ih primjeni na terenu. No, ono što privlači nogometnu publiku diljem svijeta, pa tako i na Kantridu, jesu oni genijalni potezi koji se dogode kada igrač odluči „izaći iz okvira“ i napraviti nešto što ne očekuje nitko, ponajmanje protivnički igrači. Kekovi igrači doziraju navedene trikove u gotovo savršenoj količini. Ne previše, da ne naljute Matjaža, ali ni premalo, da ne naljute publiku. Driblinzi, „podvaljivanja“ i ostali vrhunski potezi stavljeni su u službu momčadi i njezine igre te se koriste samo kako bi se brže i lakše postigli zacrtani taktički ciljevi. „Ograničena neograničenost“ – najbolji opis.

… stavite da se lagano krčka u kotlu Kantride…

Savršeni sastojci, sami za sebe, ne čine jelo. Čarolija nastupa tek kada se njihovi okusi i mirisi, potaknuti toplinom, povežu u skladnu cjelinu. Ni Kekova maneštra nije iznimka – tek joj „kotao Kantride“ daje onaj posebni okus. Jer  kad tribine „zakuhaju“  ni igrači ne mogu ostati hladni. Tribine su nebrojeno puta nosile Rijeku u teškim utakmicama, a igrači i Kek im se redovito zahvaljuju na tome u svojim javnim istupima. Uistinu, na Kantridi je ove godine jako vruće, a vatru stalno potpiruju novi uspjesi Bijelih.

… i dobro miješajte za vrijeme utakmice.

Ako smo nešto naučili iz kulinarskih emisija kojima nas „bombardiraju“, to je da svi kuhari uvijek pomno miješaju svoje sastojke kako im jelo ne bi zagorjelo. A ako smo nešto naučili od Keka, to je da će se sustav, u kojem momčad igra, promijeniti bar jednom u utakmici. Da, ispočetka to nije bilo tako, no Matjaž je ubrzo shvatio kako će na najbolji način iskoristiti igračku raznovrsnost koju posjeduje u momčadi. Kako vrijeme ide, tako i Rijeka sve više zaslužuje atribut „kameleonska“. Nisu to, doduše, velike promjene- najčešće se radi o jednostavnoj zamjeni igrača koji igraju na određenoj poziciji i posjeduju različite karakteristike. No, i to je dovoljno da Rijeka većinu svojih utakmica riješi kroz pametno prilagođavanje protivniku i uvjetima utakmice. I to je odlika koju posjeduju samo ozbiljne momčadi.

Ako vas je ovaj recept zaintrigirao, slobodno dođite na Kantridu i probajte Kekov specijalitet. Gozbe se organiziraju svakih petnaestak dana, ponekad i češće. Pribor vam ne treba, jede se očima. Bilo je, u zadnjih dvije godine, i nekih žilavih obroka, ali, sve u svemu, riječka publika rijetko ostane gladna. A Kek, s vremenom, postaje sve bolji kuhar.  To je i razlog zbog kojeg sve veći broj riječkih, ali i stranih, nogometnih gurmana dolazi na degustacije njegovih uradaka. Stoga, nemojte propustiti priliku okusiti djelić ove sjajne nogometno-kuharske priče. Vidimo se na Kantridi i – dobar tek!

Autor: I. Iskra

Komentari

komentari

Hoću Ri

More articles by Hoću Ri