Ključ europskog proljeća

13 ruj., 2017 by L. Stojčić

Print this article Font size -16+

Puno tinte je proliveno u proteklih nekoliko tjedana. Krenulo je s prodajom Ristovskog tik pred Play-off susret za ulazak u grupnu fazu Lige Prvaka protiv prvaka Grčke Olympiacosa, nastavilo se, tzv. Aferom “Raven” u zadnjih trenucima prijelaznog roka, a tijekom kojih je Rijeka povezala čak tri susreta bez pobjede (remi u Salzburgu, porazi u Ateni i Osijeku), a na pravi kolosijek je sve vraćeno tek trima uzastopnih ligaškim pobjedama (dinamo II, Inter, Cibalia) u kojima je naša momčad zabila čak 12 pogodaka. Kad smo već pomislili da je šokovima kraj došla je odluka iz sjedišta UEFA-e kojom je za sutrašnji susret zatvorena sjeverna tribina (ista odluka danas je i potvrđena nakon što je žalba Rijeke odbijena, no “otvorilo” se 400-tinjak mjesta na jugu poradi činjenice da najvatreniji navijači AEK-a, Gate 21, ne dolaze u Rijeku).

Uvodni paragraf kratak je sažetak proteklog razdoblja koje možemo sumirati u par rečenica. Rijeka je ostvarila jedan od ciljeva, izborila je jesen u Europi, izvučena je atraktivna, ali prolazna grupa, a prijelazni rok je, u zadnjim danima istog, popunio ekipu na način da ona, kao nikada od dolaska Damira Miškovića, nije bila toliko konkurentna na svim pozicijama. Na sreću režimskih medija sklonih bilo zagrebačkom, bilo splitskom režimskom klubu, jedna misinterpretirana izjava Damira Miškovića u gostima kod prvog škampojeda Kvarnera, dala je materijala za novu seriju članka o propasti “lijepe priče”. No dosta o tim “crnim” temama, okrenimo se aktualnom, prvom kolu grupe D Europa Lige, u kojem Rijeka, na još uvijek zamjenskom stadionu u sklopu kampa na Rujevici, dočekuje treću najuspješniju ekipu Grčke svih vremena, atenski AEK.

Vitrine kluba grčkih izbjeglica iz Turske (samo ime kluba je skraćenica za Athlitikί Énosis Konstantinoupόleos ili, laički prevedeno, Sportsko Udruženje Istanbul, što AEK čini skoro pa imenjakom kluba kojeg dio navijača drži “pretkom” Rijeke, Unione Sportiva Fiumana) koje sadrže čak 11 titula nacionalnog prvaka (zadnja 1993./1994. doduše), 15 osvojenih nacionalnih kup natjecanja (zadnje 2015./2016.) i još sijaset drugih titula pozivaju na respect i oprez. Sam klub je friški povratnik u prvoligaško društvo (sezona 2015./2016.) nakon što su se nakon sezone 2013./14. dragovoljno relegirali u treći, amaterski, rang natjecanja da se spase od finacijskog kraha. Superiorna kvaliteta i za treći i za drugi rang rezultirala je ekspresnim povratkom u društvo najboljih, ali i riješavanjem financijskih problema.

Osnovne boje AEK-a su žuta i crna, a iste su bolje Bizantskog Carstva, dok je amblem kluba dvoglavi orao koji se nalazi i na grbu dinastije Palaiologos koja je vladala Bizantijom od 11. do 15. stoljeća, a isti se nalazi i u amblemu grčke pravoslavne crkve sa sjedištem u Istanbulu (Konstantinopolu). Čvrstu poveznost kluba sa svojim korijenima potvrđuje i ime novog stadiona koji je trenutno u izgradnji, a čije ime je Agia Sophia Stadium.

Atenski klub u Rijeku je došao predvođen vrlo atraktivnim imenima, no prvenstveno na klupi i u uredima, a tek onda i na terenu. Izvršni direktor kluba je legenda AEK-a i mostarskog Veleža, popularni Princ sa Neretve, Dušan Bajević, dok je trener španjolac, Manuel Jimenez, legenda Seville. U igračkom kadru prevladava jak balkanski štih (Ćosić, Vranješ, Livaja, Ajdarević), no najzvučnija imena su svakako nekadašnji igrač Barcelone (i legenda Šakhtara) Chygrynskiy, švedski reprezentativni veznjak Johansson, argentinac Araujo, te grčki reprezentativci Bakasetas, Kone (zanimljivo, iako reprezentativci, često nisu starteri u AEK-u) i Mantalos. Gaje dobre odnose sa Las Palmasom iz kojeg su doveli čak 3 igrača (Livaja, Lopez i Araujo). Vrata čuva mladi Anestis, treći vratar grčke izabrane vrste. Ekipa je spoj domaćih igrača i internacionalaca, no srećom po Rijeku određen broj ključnih igrača nije u konkurenciji za ovaj susret zbog ozljeda (prvi stoperski par Chygrynskiy-Lambropoulos, startni veznjak Simoes, te pojačanje u napadu Giakoumakis).

Dvoboj sa Rijekom (te Milanom i Austrijom) koji je AEK izborio (pre)lakim prolaskom preko Club Brugge-a (0:0 u Belgiji i 3:0 u Ateni), a nakon što su iz kvalifikacija za Ligu Prvaka izbačeni od moskovskog CSKA (1:0 i 2:0 za Ruse), odigrati će bez pomoći svojih navijača, Gate 21 (inače izrazito lijevo orijentirani, a u bratskim odnosima s navijačima Livorna i marsejskog Olymipiquea), koji, za čudo, nisu zatražili karte za gostovanje svojih ljubimaca, te će se na njihovim mjestima naći dio pripadnika Armade koja će, eto, u dvije godine promijeniti i treću stranu svijeta (Zapada Kantride i preostale tri strana na zamjenskom stadionu na Rujevici).

Očekivani sastav Grka: Anestis – Bakakis, Vranješ, Ćosić, Lopes – Ajdarević, Johansson – Christodoulopoulos, Mantalos, Klonaridis – Livaja.

Riječki strateg, Matjaž Kek, koji je u proteklim danima postao najdugovječniji (bez prekida) trener u HNL-u, a što su mu igrači čestitali rekordnom pobjedom protiv Cibalije, ima slatke brige pred ovaj susret. Svi igrači su spremni, a on si je sam olakšao stvari izostavljanjem Jelića, napadača kojeg, kao ni neke druge (Jahović, Handžić…) prije njega nije želio, s popisa prijavljenih za Europa Ligu. Već su spomenute slatke brige na svim pozicijama, no za očekivati je da Kek neće previše eksperimentirati sa sastavom, te naš očekuje, manje-više, standardnih 11: Prskalo – Vešović, Župarić, Elez, Žuta – Mišić, Bradarić – Kvržić, Gorgon, Heber – Gavranović, iako su pozornost na sebe krenuli i neki neki drugi, novopridošli igrači, prije svega Mavrias i Pavičić, što može dovesti i do nekih taktičkih promjena (Vešović i/ili Gorogn na krilu), te, dakako, kapetan ove ekipe, Maleš.

Mišljenja stručnjaka, ali i običnih kibica je da je grupa prolazna, no da ključ drži upravo ovaj susret Rijeke i AEK-a. Sutrašnjom pobjedom, te povoljnim rezultatima protiv bečke Austrije, Rijeka si otvara mogućnost, pa čak i proljeća u Europi, cilja koji ne mogu ostvariti niti neki drugi klubovi kojima u Europi često na naplatu dođe višedesetljetna nacionalna povlaštenost.

KREPAT’ MA NE MOLAT’!

Komentari

komentari

L. Stojčić

More articles by L. Stojčić