Korak bliže jesenskoj tituli

29 stu., 2015 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Novom pobjedom Rijeka je ostala na čelu prvoligaške karavane i napravila je novi korak prema jesenskoj tituli. Bila je to jubilarna 10 pobjeda ove sezone u kojoj bijeli još uvijek ne znaju za poraz. Utakmicom protiv Istre odrađena je točno polovica prvenstva i godi spoznaja kako su bijeli odigrali sa svakim protivnikom dva susreta, a da i dalje niti jedna momčad u ligi nije uspjela uzeti protiv Rijeke sva tri boda.

Iako je Sharbini, iz već svima znanih razloga preskočio utakmicu protiv Osijeka, Kek je odlučio iznenaditi sve prisutne uvrštavanjem Anasa u početni sastav. Slovenski strateg je, vjerojatno vođen mišlju kako će Sharbini iz svega pronaći dodatnu motivaciju, odlučio grobničkom umjetniku dati novu šansu. No Sharbini je daleko od idealne forme, te unatoč trudu koji je pokazao u ovakvom stanju jednostavno nije igrač koji na bilo koji način zaslužuje biti članom udarne jedanaestorke. Poznato je kako Sharba nije imun na poroke, no polako postaje jasno kako je prokockao više od novaca, barem u očima riječkih navijača. A da je čaša pri vrhu i da malo nedostaje da se prelije pokazala je i Armada jasno poručivši Sharbiniju kako gleda na posljednje događaje.

Osim Sharbinija, mjesto u početnom sastavu, također pomalo iznenađujuće pronašao je i Moises. Iako Brazilac nije u posljednje vrijeme u prvom planu i teško pronalazi put prema formi koja ga je krasila prošle sezone, ova utakmica dala je naznake da se vraća onaj stari Moises kakvog smo navikli gledati ranije. Dok je imao snage, bio je vrlo rastrčan i željan igre, a za razliku od prijašnjih susreta ovoga puta ga je i lopta htjela. Ipak kako je vrijeme odmicalo bilo je sve jasnije kako nema svih devedeset minuta u nogama. No veseli naznaka da se vraća igrač koji je, ne tako davno, bio glavna pokretačka snaga igre bijelih.

Sve ostalo, u sastavu domaćih bilo je očekivano i uobičajeno. Gosti su došli s ciljem da osvoje bod i tako su se i postavili na terenu. Iako je Rubčić najavljivao ofenzivnu igru, sve je ipak ostalo tek na pustim najavama. Jer gosti zapravo niti jednom nisu ozbiljnije ugrozili Vargićeva vrata. Nije to bio pristup kakav smo viđali kada je strateg Puljana bio Pamić ali nije bio ni otvoreni gard. Naravno nešto se pita i protivnika, a stara je trenerska uzrečica da igraš onoliko koliko ti protivnik dopusti. Bijeli nisu dopustili gostima da se razmašu i umjesto da napune mrežu gostiju kraj utakmice donio je strepnju i bojazan da se ne ponovi Osijek.

Već tradicionalno svaki put kad Istra gostuje u Rijeci vratari imaju jedan od onih dana kada su praktički nesavladivi. Niti ovoga puta nije bio izuzetak. Ivušić je branio sjajno i najveći je „krivac“ što Rijeka pitanje pobjednika nije riješila već u prvom dijelu utakmice. Od početka utakmice bijeli su preuzeli kontrolu utakmice u svoje ruke i postavili se na terenu šampionski. Za razliku od prijašnjih susreta kada je sredinom dominirao Maleš, ovoga puta središnja figura bio je Močinić. Odličnu partiju pružio je novi kapetan, a tek krajem utakmice kada je snaga bila pri kraju desilo mu se par nespretnih dodavanja i rješenja. Nešto slobodnijeg Močinića, u igri je sjajno nadopunjavao Maleš koji je izvrsno pokrivao svaki Močotov izlazak u dubinu. Pridodamo li tu i Moisesa koji je bio na tragu onog starog kakvog svi priželjkujemo, bilo je jasno da će gosti teško doći do lopte. Očekivano, desna strana bila je puno aktivnija. Razigrani Tomasov, te poslovično vrlo dobri Ristovski zadavali su puno muke obrani Istre. Druga strana ipak nešto manje opasna. Već spomenuti Sharbini je pokušavao, ali mu nije puno toga polazilo za nogom, dok Zhuta još uvijek nije pokazao potencijal koji su u njemu prepoznali kada su ga dovodili. Stoperski par odigrao je maestralno. Vrlo mirno i s puno samopouzdanja rješavali su svaku, pa i najmanju prijetnju zeleno-žutih. Radošević je također nakon ulaska u igru pokazao da zaslužuje možda i veću minutažu. Nakon što je u Osijeku bio jedan od najboljih igrača na terenu, ovu je utakmicu počeo s klupe, no to ga nije pokolebalo da ne pruži sve od sebe po ulasku na teren. Dapače, njegovim ulaskom srednji red je ponovno prodisao, a njegova energija i trka prisilila je igrače Istre na brzopleta rješenja i greške pri predaji lopte.

Kod gostiju, osim Ivušića nije bilo nekog pojedinca koji se je posebno istaknuo, možda je tek Tomić pokazao nešto više, a planove gostujuće momčadi sigurno je poremetila i ozljeda te rana izmjena na koju su bili prisiljeni kada se ozljedio Kasalica. Iako je njihova igra oku ugodnija nego ranije ipak još nije dovoljna da bi u Rijeci prošli bolje nego s minimalnim porazom. Bodove za mirniju sezonu i dodatni iskorak prema sredini ljestvice morati će tražiti ipak na nekom drugom stadionu.

Iako se iz aviona vidjelo koliko je Rijeka bolja momčad kraj utakmice ipak je protekao u nervozi i grču, a sve zbog straha da se ne ponovi prošla utakmica u kojoj su bijeli prokockali pobjedu u posljednjim sekundama susreta. I ova pobjeda je još jedan pokazatelj kako je momčad i dalje mentalno čvrsta i kako se može nositi s teretom i pritiskom koji nosi lidersko mjesto na tablici. Vrlo je važno da se bodovi ne prosipaju na ovakvim utakmicama jer u okršajima s direktnim protivnicima za mjesto na vrhu Rijeka je već pokazala da je nepobjediva. Prva polovica prvenstva je gotova, a utakmicom sljedećeg vikenda protiv Intera započinje treći krug prvenstva. Riječani se vraćaju na mjesto „nesreće“. Tamo gdje je ljetos sve počelo. Utakmica u kojoj su riječki igrači ostali dužni i nakon koje mnogi nisu vjerovali da će drugi okret oko bove Riječani dočekati na liderskoj poziciji. Nadamo se kako će ovoga puta biti mudriji i s više sreće.

foto:hnk rijeka

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader