Korak do sna

18 svi., 2017 by G. Kauzlarić

Print this article Font size -16+

Jučer je u Koprivnici igrana utakmica koja je mogla puno toga donijeti, ali isto tako i pomesti sve šampionske ambicije Rijeke. Iz toga razloga, kao i zbog neugodne tradicije, među navijačkim pukom je vladala velika uznemirenost i bojazan da se neće završiti onako kako bi svi htjeli. Većina nas očekivala je tvrdu utakmicu, punu nervoze protkanu pretpostvljenim sudačkim navlačenjima za domaćina. Međutim utakmica u Koprivnici donijela je nešto sasvim drugo. Kontrola igre i visoki pritisak na obranu Slavena rezultirali su ranim vodstvom koje je dodatno oplemenjeno u smiraju prvoga dijela. Drugi dio je donio manje napadačkih ambicija koje nisu mogli narušiti ni povremeni bljeskovi Kopriničanaca poput udaraca Hebera i Bouadle te je, kako se utakmica bližila kraju, postajalo sve jasnije da će slavlje uskoro moći početi.

Već smo pisali kako da kad upadneš u nekakav niz događanja da se čini kako iz njega nikad nećeš izaći. Rijeka je, srećom, iz niza utakmica koje su bile napete i neizvjesne do samog kraja, napokon izašla te je ova izvedba riječkih pulena podsjetila na onu od prije par dana protiv Hajduka na Rujevici, kada niti u jednom trenutku nije bilo upitno tko će biti konačni pobjednik. Slaven pak cijelo ovo proljeće igra dobro, ali protivnici zabijaju iz skoro svih svojih šansi koje stvore pa tako ni ova utakmica nije bila izuzetak. Rijeka je iz dva udarca u okvir uspjela zabiti dva pogotka. Na taj se način vratio dio onih promašenih šansi koje su ponekad riječane znale koštati i bodova (Istra 1961, Dinamo).

Zapravo je nevjerovatna mirnoća i staloženost kojom su igrači Rijeke kontrolirali ovaj susret i koliko je Slaven ustvari imao malo nade i šanse u povratak. Jasno da je tu veliku zaslugu imao rani pogodak našeg najboljeg strijelca Andrijaševića, ali isto tako zasluge idu i cijeloj momčadi na kojoj se vidi da je konačno dobila onaj šampionski gard kada se zna točno kada treba napadati i držati presing, a kad treba stati na loptu i sigurno kontrolirati susret i privesti ga kraju. U pojedinim trenucima kontrola lopte Riječana čak je podsjetila na slavnu Barceloninu tika-taku i svakom je bilo jasno da nakon 2-0 Slaven jednostavno više nema snage ni volje vratiti se u susret. Kada bi nešto i pokušali siguran riječki obrambeni zid, koji od povratka Župarića prima golove samo iz najstrožih kazni, bi odmah reagirao i brzo bi ona za Slavenove igrače bivala izgubljena. Grijeh bi bio u ovom tekstu ne spomenuti i toliko osporavanog lijevog beka Žutu, koji jučer odigrao vrhunsku partiju začinivši je predasistencijom za prvi gol. Bravo Leo!

O značenju snova znanost i dalje vrlo malo zna. Mnogi su psihoanalitičari od Freuda do Junga pokušavali otkriti njihovo značenje, ali pravog, smislenog objašnjenja još nema. Po nekim teorijama oni su samo metafora i imaju dublje značenje, a po nekima su jednostavno neki ispušni ventil od stvarnog života. Puno nas ovdje je, sukladno ovoj drugoj teoriji, sanjalo utakmice Rijeke, borbe za naslov kao i samo osvajanjeg istog. Po toj teoriji sanjali smo ono što nismo imali i nikada doživjeli, a svim svojim srcem želimo da se to dogodi pa nam se eto onda to barem u snu dogodilo. 21.05.2017. je datum koji se zlatnim slovima može upisati u Rijekinu povijest i dana kada će 70-godišnji mokri snovi navijača Rijeke konačno postati java. No još nije sve gotovo, te se nakon veselja u Koprivnici  moramo još jednom svi skupa ujediniti i zajedničkim snagama učiniti i još taj jedan mali, zadnji napor i pobjediti oslabljenu Cibaliju kako bi konačno ostvarili sve naše snove, ali i snove svih generacija navijača Rijeke, Osojnjaka, Radakovića, Romića, Komena kao i svih drugih riječkih igrača i navijača koji nažalost više nisu s nama i zapisati naslov u riječku povijest. Naslov o kojem će pričati buduće generacije kao prvi u, nadajmo se, nizu još većih događaja i još svijetlih trenutaka koje su tek pred nama.

Komentari

komentari

G. Kauzlarić

More articles by G. Kauzlarić