Kraj jednak početku

by F. Stojanac | 16/12/2014 16:38

U posljednjoj utakmici jesenskog dijela 1. HNL Rijeka je u Kranjčevićevoj ponovila uspjeh iz prvog kola te slavila nad Zagrebom rezultatom 1-2. Završila je tako polusezona uspjeha i dodatne europske afirmacije Bijelih koji su u svemu narasli, postali ozbiljniji, jači, respektiraniji.

U Zagreb se uputilo stotinjak navijača Rijeke koji su došli pozdraviti svoje ljubimce pred odlazak na zimski san. Neki su se tek toga popodneva vratili iz Seville te odmah krenuli na drugi put, ljubav ne poznaje granice. Sve je počelo kao u snu, nakon tek 15-ak sekundi Sharbini je postigao pogodak, a Riječani očekivali laku pobjedu.

No, tada je sve pošlo krivo. Prvo je jedan reflektor stadiona u Kranjčevićevoj otkazao poslušnost, što je uzrokovalo kraći prekid (igra je nastavljena prije nego što su upaljena sva rasvjetna tijela), zatim je Močinić dobio drugi žuti karton te mu je pokazan put u svlačionicu. Na to nije ostao miran Ivan Mance pa je i on morao napustiti tehnički prostor. Slijedio je pogodak Stepčića, pa zvuk glasan zvuk razbijanja stakla iz unutrašnjosti Kranjčevićeve, a da nesreća Rijeke i njenih navijača bude potpuna, na gostujućoj tribini se srušio jedan od viđenijih članova Armade. Kumovao je tome epileptični napad, a vrijeme potrebno da bi „hitna“ medicinska služba reagirala bilo je oko 15 minuta. Ubrzavanju čitavog postupka nisu pomogli ni pozivi interventne policije, vozilo se nalazilo sa suprotne strane stadiona, točnije izvan njegovog kruga. Samo još jedna potvrda kako je gospodi iz HNS-a Pravilnik o licenciranju tek mrtvo slovo na papiru, nešto što se koristi kako bi se nepodobne maknulo iz elitnog društva, a zadržalo one koji su bitni glavešinama. Još jednom, njima na dušu.

Rijeka je, usprkos brojčanoj nadmoći Zagrepčana, došla do drugog pogotka, pokazala kako može biti čvrsta i dobra u transformaciji, Bertoša je skupljao poene za borbenost i ne odustajanje, Anas odigrao jednu od boljih utakmica izvan Kantride, Samardžić pokazivao što znači iskustvo kod stopera. Navijači su mogli biti zadovoljni, krepat ma ne molat je i dalje glavni zahtjev koji stavljaju pred svoje ljubimce. Toliko o „zahtjevnoj riječkoj publici“, kako je vole krasiti neupućeni ili lijeni.

Na zasluženi odmor idu igrači i stručni stožer Rijeke, sljedeća utakmica je tek u veljači, prije toga valja napuniti baterije nakon naporne jeseni te na proljeće izaći još moćniji. Loptica zanimanja se prebacuje na Srećka Juričića i Ivana Mancea, navijači su željni provjerenim informacijama o dolascima i odlascima, mašta se o nekim novim imenima koja će u budućnosti nositi riječki štit na srcu. Možda bi najveće pojačanje ipak bilo – zadržavanje ove momčadi na okupu.

Dolaze božićni blagdani, sva djeca ovoga svijeta će pisati svoje tajne popise želja Djedu Božićnjaku. Rijeka više nije dio europske karavane, domaća natjecanja su jedini fokus ovog proljeća. Siguran sam da će se na popisu bar jednog riječkog djeteta naći molba da svemoćni djedica osigura Rijeci naslov prvaka ili osvajača Kupa. Dječja mašta ne poznaje granice, ne postoje tu podobni, zabrane, mafije. A ponekad, ali samo ponekad, mašta je jača od svega. Dragi čitatelji, sretni Vam i ugodni blagdani, uz ispunjenje svih želja. Moje ste upravo saznali.

Komentari

komentari

Source URL: http://www.hocuri.com/kraj-jednak-pocetku/