Kraljevstvo za napadača

08 srp., 2015 by A. Hader

Print this article Font size -16+

Nakon što smo izabrali sve ostale pozicije red je došao i na napadače. Ako vratari, skupa s obrambenim igračima, predstavljaju temelj dobre momčadi, i ako smo za vezni red ustvrdili kako je duša momčadi, onda su napadači šlag na torti. Iako niti ostatak momčadi nije ništa manje važan, dapače, često je i važniji čimbenik za postizanje dobrog rezultata, oni koji u pravilu pokupe najviše simpatija i ovacija su napadači.

Kako je Rijeka prolazila kroz različita razdoblja u svojoj uspješnosti tako su i napadači bili više ili manje uspješni. Bilo je sezona kada su napadači briljirali i naprosto nosili momčad svojim pogocima, no bilo je i onih tužnih kada su napadači bili tek statisti, a u strijelce se upisivali slučajno i sporadično. U četiri navrata bijeli su u prosjek postizali manje od jednog pogotka po susretu, a najmanje u sezoni 1994/95 kada su igrači Rijeke u 30 susreta mrežu protivnika zatresli samo 22 puta. S druge strane, devet puta su bijeli postigli preko 50 pogodaka u sezoni. Prvi puta u sezoni 1998/99 (53). U sezoni 2005/06 po prvi puta je probijena granica od 60 golova, a pravi boom dogodio se u posljednje dvije sezone u kojima je postignuto preko 70 zgoditaka. U posljednjoj sezoni briljirao je Kramarić, koji je u samo jednoj polusezoni postigao 21 gol i unatoč tome što je na zimu napustio redove Rijeke postao je najbolji strijelac prvenstva. Sezona prije toga možda je i najbolja što se sveukupnog napadačkog učinka tiče. Nikada prije napadači nisu kombinirano postigli toliko zgoditaka. Benko, Kramarić i Krstanović kombinirano su zabili čak 46 pogodaka i to vrlo ravnomjerno raspoređenih. To je zasigurno san svakog trenera, imati tri napadača koji će ravnomjerno rasporediti pogotke.

Prema pripremnim susretima za nadolazeću sezonu čini se kako ni ovoga puta nećemo strahovati da bi nam najbolji strijelac mogao biti veznjak, a nakon što su Benko i Kramarić osvojili laskavu titulu najboljeg strijelca prvenstva nadamo se kako će i ove sezone titulu ponijeti naš napadač. No da bi netko od aktualnih napadača dospio na popis najboljih od najboljih morati će se iskazati u nadolazećem periodu i pričekati neke nove izbore. A mi se okrećemo predstavljanju onih koji su nas uveseljavali svojim pogocima proteklih dvadesetak godina.

Ahmad Sharbini najbolji je strijelac Rijeke od kako je HNL-a. Stariji brat Sharbini s 54 pogotka istaknuo je kandidaturu za najboljeg napadača, a zanimljivo je da, kao ni Anas, niti u jednom drugom klubu u kojem je nastupao nije uspio pustiti dublji trag. U četiri navrata postigao je hattrick, a još u šest susreta bio je dvostruki strijelac.

Odmah iza njega na toj, vječitoj ljestvici strijelaca je Admir Hasančić. Haso, kako ga je od milja prozvala riječka publika, u 146 nastupa za Rijeku zabio je 46 pogodaka koje je vrlo ravnomjerno rasporedio kroz sezone u kojima je nastupao za bijele. Zanimljivo je da je u klub stigao u paketu s Brkićem, Bradarićem i Hodžićem iz Čelika iz Zenice te da su od njega očekivanja bila nekako i najmanja. No svojim poštenim pristupom prema klubu i navijačima Hasančić se izborio za mjesto u srcima navijača a posebna žal ostaje za onim poništenim pogotkom u posljednjim trenutcima susreta s Osijekom kada je ostao tek nesuđeni junak.

Još jedan od gore spomenutog kvarteta iz Zenice pustio je i više nego dobar dojam. Senad Brkić stigao je u Rijeku u sezoni 1994/95 i zadržao se sve do 1998. U tom periodu bio je strijelac 31 prvenstvenog pogotka u 92 odigrana susreta. U pet susreta bio je dvostruki strijelac a zanimljivo je da čak u tri od tih pet susreta Rijeka ipak nije uspjela izaći kao pobjednik.

Ako je netko u vrlo kratkom periodu uspio pridobiti respekt i poštovanje onda je to Davor Vugrinec. Najbolji strijelac HNL-a od osnutka lige od svojih 146 pogodaka 15 je zabio za Rijeku i to u 23 nastupa koliko je skupio u toj jednoj sezoni. Poseban pečat je dao u osvajanju Kupa. Zabio je pogodak na Poljudu u polufinalu za 1:1, a u finalu protiv Varteksa u prvoj utakmici na Kantridi bio je dvostruki strijelac, dok je u uzvratu zabio jedini pogodak za bijele koji je, ipak u onoj ludoj utakmici, donio bijelima trofej.

Trag gotovo identičan Vugrincu u Rijeci je pustio Tomislav Erceg. Erceg je baš poput Varaždinca odigrao za bijele tek jednu sezonu, no njegov doprinos u osvajanju prvog Kupa u novoj državi je također ogroman. Erceg je bio dvostruki strijelac protiv Varteksa u polufinalu, a strijelac je bio i u prvoj finalnoj utakmici protiv Hajduka u pobjedi 2:1. Sveukupno je Erceg u svim natjecanjima za Rijeku nastupio 41 puta, a strijelac je bio u 26 navrata.

Radomir Đalović igrao je za Rijeku u dva navrata. U prvom boravku na Kantridi zadržao se tek jednu sezonu i ostavio odličan dojam. U 29 ligaških utakmica zabio je 18 pogodaka čemu je dodao još jedan u Kupu. Prilikom povratka bio je nešto manje uspješan (40 nastupa u prvenstvu i 15 pogodaka), ali još uvijek dovoljno dobar da su ga nakon što je i drugi puta napustio klub navijači prizivali na povratak. Ovaj će crnogorski napadač biti upamćen kao odličan napadač s vrlo burnim i emotivnim proslavama pogodaka koje su nerijetko završavale ispred zapadne tribine ali i žutim kartonom.

Leon Benko stigao je u klub u prvoj sezoni u kojoj je predsjednik Mišković počeo oblikovati momčad za predstojeće velike stvari. Nakon što je klub jedva ostao u ligi u sezoni 2011/12, napravljena je velika rekonstrukcija momčadi a jedan od igrača od kojega se najviše očekivalo bio je upravo Benko. Leon je na pripremnim utakmicama pokazao kako će biti veliko pojačanje u nastojanjima Rijeke da se probije prema vrhu lige. Već u prvoj sezoni Benko je zabio 18 pogodaka a na kraju je u 50 nastupa skupio 34 pogotka. Posebno će se pamtiti da je bio strijelac u obje, sada već legendarne, utakmice protiv Stuttgarta. A prekrasan pogodak zabio je i protiv Betisa.

Kada se nakon susreta u Koprivnici Andrej Kramarić, tada još Dinamov igrač, obrušio na trenera nezadovoljan zbog manjka minutaže, predsjednik HNK Rijeke, Damir Mišković, spremno je dočekao priliku i doveo u Rijeku ovog odličnog napadača. Sigurno najbolji posao u povijesti kluba, što zbog kasnijeg transfera, što zbog činjenice da je Andrej svojim pogocima podsjetio na neka davno zaboravljena, romantična, nogometna vremena. Već u prvom nastupu za bijele Andrej je svojim pogotkom u Koprivnici donio svojoj novoj momčadi trobod, a ono što se događalo kasnije teško je da će netko u skoroj budućnosti nadmašiti. Osam pogodaka u jednoj službenoj utakmici u Kupu, pet pogodaka protiv Lokomotive u jednoj utakmici, još dva puta bio je trostruki strijelac, a u pet susreta dvostruki. Tko može zaboraviti golčinu protiv Lyona, ili hatrick protiv Feyenoorda.

 Loading ...

Komentari

komentari

A. Hader

More articles by A. Hader