Vjerojatno ne postoji navijač Rijeke koji jučer veći dio utakmice nije igračima i svima oko sebe spominjao užu i bližu rodbinu na onaj ružni vulgarni način. I to je sasvim normalna reakcija ako pogledamo što nam je sve ta Rijeka pružila u posljednje dvije godine, i ako sagledamo realne činjenice u kojima su naši igrači jučer „trebali“ pregaziti najlošiju momčad HNL-a u 2015. godini.
Nogomet je takva, čudna i prevrtljiva igra. Možda i jedina igra u kojoj autsajder ima šanse pobijediti ili nagraditi se barem bodom. Teško će te u vaterpolu ili rukometu naći izrazitoga favorita na koljenima, stvarno bi za to trebalo pravo malo čudo. E pa u nogometu je to skroz nepredvidljivo i zato ga volimo i pratimo.
Rijeka je jučer izgledala lošije nego većina trećeligaških momčadi koje su gostovale na Rujevici u sklopu utakmica protiv druge momčadi riječkog prvoligaša. Igrači su navukli klompe te krenuli u neku svoju borbu na lijepo uređenom travnjaku stadiona Poljud, koji je po svim parametrima trebao biti prednost upravo njih, igrača Rijeke. „Fini“ su to igrači koji znaju primiti i odigrati „pametnu“ loptu poput one Anasa Sharbinija kojom su igrači Matjaža Keka izjednačili rezultat. Ti „fini“ igrači su jučer do 80. minute sličili na ekipu koja se sastala u lokalnoj birtiji te odlučila na obližnjoj livadi „baciti na male goliće“. Strava i užas za sve navijače Rijeke koji su jučer bili na jugu Poljudskog stadiona ili uz „male ekrane“.
Trener igrača u „klompama“, Matjaž Kek je svu krivicu (ako takvo nešto postoji kada se pobjedi Hajduk) preuzeo na sebe. Ipak, dojma smo kako je on najmanje kriv za prezentaciju momčadi Rijeke jučer, jer sve što su ti igrači pokazali i dokazali unatrag godinu dana ne može se zaboraviti u jednoj utakmici. Neki će reći da „velike momčadi pobjeđuju i kada ne igraju dobro“…ima istine i u tome. Rijeka je sada velika momčad. Ali loš dan, Dinamo u mislima ili nešto treće je odgovorno za onaj horor film koji smo gledali do 80. minute Jadranskog derbija i iskreno se nadamo kako to nije najava dvoboja koji će se odigrati pod stijenama Kantride za tri dana.
Ipak, u tom 80-minutnom horor filmu se pojavio režiser bajki iz radionice Walta Disneya koji je odlučio da sve završi „happy endom“. Hajduk je skoro pobijedio “jednu” Rijeku, umalo su došli do nevjerojatne pobjede nad “nebitnim malim klubom sa sjevernog Jadrana”. Dvije su minute bile dovoljne da se u „ropotarnicu povijesti“ stavi još jedan Jadranski derbi te da se u knjige upiše još jedna velika Riječka pobjeda u gradu pod Marjanom, a da Poljudska školjka utihne i šaptom se isprazni. Samo je pjesma razdraganih ljubitelja našega kluba odjekivala praznim tribinama, te je dala naslutiti gdje stoluje pravi gospodar Jadrana. Pravac sjever, viknuo je netko, dosadila nam je ova tuga sa juga.
